Kateheza i klanjanje za mlade
OSIJEK (TU) – U utorak, 13. siječnja u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda župnik Ante Šiško predvodio je katehezu i klanjanje za studente i mlade. Kao novi župnik župe u kojoj se mladi redovito okupljaju utorkom, vlč. Šiško prvo se ukratko predstavio, a nakon toga i posvjedočio o svom pozivu, kako je u Slavonskom Brodu upoznao redovnike iz Družbe Duha Svetoga koji su ga svojim životom i primjerom, 
žrtvom u vrijeme rata i progonstva potaknuli da i sam krene tim putem.
Govoreći o glavnoj misli samog nagovora „S Bogom i svakodnevica miriše na nebo“ posvijestio je mladima kako živimo u vremenu koje je prezasićeno mirisima, svakodnevica nam je ispunjena mnogim obavezama – bilo u zajednici, na poslu, studiju i u takvom stanju lako gubimo njuh za onaj poseban miris, miris svetosti. Vlč. Šiško ohrabrio je mlade da u njima, u duhovnom smislu, prepoznaje taj miris jer su i po hladnijem vremenu došli, jer žele čuti Isusa i žele se s Njim susresti. Tu svetost koja nam je svakodnevni poziv potrebno je hraniti i njegovati, dopustiti Bogu da nas hrani i posvećuje.
Vlč. Šiško progovorio je potom o 4 slike Boga koje u različitim periodima života ponekad i zaboravimo, ali koje su vrlo važne. Prva je slika Boga Stvoritelja – on koji nas je stvorio prvi nas je i ljubio, kako je stvorio svijet, tako je stvorio i nas te nismo slučajno na ovom svijetu, nego nas je Bog htio. Druga je slika Boga kao Dobrog Pastira – koji s ljubavlju prati svaki naš korak i ostaje, uz nas je i kada se izgubimo. Treća slika je Bog majčinske ljubavi – prepoznajemo ga po dobroti i milosrđu kao što vidimo u prispodobi o izgubljenom sinu. To je Bog koji nas uvijek prima kao svoga sina i kćer, baš takve kakvi jesmo. I posljednja, četvrta slika Boga supatnika koji nam je blizu u svim našim patnjama i bolima koje doživljavamo u svakodnevici.
Na kraju nagovora vlč. Šiško posvjedočio je o posebnom iskustvu Božje prisutnosti dok je bio u misiji na Madagaskaru gdje je radio s djecom koja su bila na ulici. Kroz studij i različita iskustva pripremao se za misije, no u stvarnosti sve je bilo drugačije i teže. Sa sobom je imao čokoladu koju je čuvao kada mu bude teško. U jednom trenutku ipak ju je poklonio dječaku da se zasladi. On je pozvao drugu djecu, svi su se okupili i podijelili čokoladu. Radost te djece bila je neopisiva, jedna mala čokolada koja se lomi i daruje do kraja. U tom je dječačiću prepoznao kako se živi evanđelje, koliko je Krist živ u toj djeci. Od tada promišlja kako nema te stvari koju možemo podijeliti s nekim. U našem okruženju, posebno u Europi, često zaboravljamo na drugoga, uvijek nešto sebično čuvamo ili držimo za sebe, ali u onoj mjeri u kojoj to nešto što držimo – pustimo, podijelimo i predamo Isusu, tada dolazi do našeg obraćenja.
Susret se nastavio euharistijskim klanjanjem u kojem je vlč. Šiško na poseban način promišljao o ljubavi, potaknut mislima sv. Male Terezije. Susret je pjesmom i slavljenjem animirao Duhos band.
Anamarija Buzgo / foto: Juraj Perić
