OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM, 8. prosinca 2025., u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku održana je adventska duhovna obnova za volontere katoličkih udruga koju je vodio vlč. Josip Brnjić, pomoćnik studentskog kapelana i župni vikar osječke Župe sv. Ćirila i Metoda. Večernje duhovno sabiranje otvorio je dobrodošlicom predstojnik Instituta i koordinator pastoralnog djelovanja u Vikarijatu vlč. dr. sc. Davor Vuković.
Uvodeći u duhovno zajedništvo i stvarnost snažne Božje prisutnosti u došašću, vlč. Brnjić odabrao je govoriti o „zaboravljenoj“ temi zahvalnosti „koja budi nadu, u molitvi ju vapeći tražimo jer zahvalnost štiti od grijeha, pomaže primijeniti dobro, otvara vrata mnogim milostima“. Duhovna je obnova, uz poticaje kako biti osoba zahvalnosti, osnažena Božjom riječju, zatim razmatranjima na primjerima zahvalnosti u životu BDM, sv. Pavla, svetaca (sv. Terezija od Djeteta Isusa, sv. Padre Pio, sv. Majka Terezija iz Kalkute, sv. Franjo Asiški) i nauku Katekizma Katoličke Crkve. „Danas kada slavimo Bezgrješno začeće BDM istaknimo njezin primjer zahvalnosti kojim smo potaknuti biti osoba zahvalnosti. Sv. Pavao u Poslanici Kološanima (Kol 3, 15-16) potiče na ustrajnost u molitvi bdjenja kao prva Crkva oko žive Riječi. Zahvalnost je imala težinu u životima svetica i svetaca, a vrhunac zahvalnosti je euharistija. Na poseban način u došašću promišljamo o Isusu koji dolazi. Kada smo zadnji put Isusu rekli hvala? Nekada je teško ići u crkvu jer nismo zahvalni! Isus je za mene došao na ovaj svijet“ – tumačio je vlč. Brnjić.
Zatim je govorio o Mariji koja je izrekla hvala svojim „da“ (neka mi bude učinjeno, lat. Fiat) postala je suotkupiteljica. „Marija izgovara „Veliča“ (hvalospjev) i ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’ (Lk 1, 38) i, unatoč teškim okolnostima, Marija hvali Boga. Znati nam je imati stav zahvalnosti! Kao plod zahvalnosti Bog daje nadu da će biti dobro. Nasuprot tome je Zli koji tjera na uspoređivanje ‘drugima je bolje’. Nama je druge ljubiti i svakodnevno primjećivati dobro, a to iz stava zahvalnosti. Naša vjera postaje jača kada Bogu uputimo hvalu i jača naše pouzdanje. Stavi pouzdanje u Božju providnost! Kao u ovogodišnjem ‘hodu nade’ stavi na sebe ruksak pun zahvalnosti i kreni! Jedino sa zahvalnošću za dobro i loše idemo k svome cilju! ‘Naša je domovina na nebesima’, kaže sv. Pavao. Kad nam je pogled na Isusu, vidimo jasno. Zahvalnost možemo prenijeti u obiteljske odnose i zahvalnost roditeljima, bratu, sestri, prepoznajući trud i ljubav koju si uložio u odnose. Svetost se sastoji u svakodnevnim malim žrtvama. Zahvalno srce otvara vrata mnogim milostima. (…) Poslušano pretočimo u molitvu, preispitajmo Božju ljubav u svojemu životu posvješćujući si ponaosob da smo ljubljeno dijete Božje“, razložio je Brnjić.
Naposljetku je predmolio meditaciju zahvalnosti Bogu „za sva dobra i (ne)prilike u životu, za obitelj, prijatelje, svećenike, zdravlje i bolest, duhovni rast“ koja je završena u tišini osobnom zahvalnom meditacijom i svećenikovim blagoslovom.
Zahvalivši vlč. Brnjiću za poticaje dr. Vuković nadovezao se na primjer sv. Pavla u Poslanici Filipljanima koji je unatoč mnogobrojnim trpljenjima pronosio radosno zahvalno srce (Fil 4, 4-7), ističući zahvaljivanje koje bi, kazao je, trebalo biti sva naša molitva zahvale i predanja Ocu nebeskom izražena riječima: „Hvala ti, budi volja tvoja.“ Podsjetio je na bitnu „školu zahvaljivanja“ vidljivu jasnije u primjeru ove godine kada se navršilo 800 godina od Franjina hvalospjeva „Pjesme stvorova“ kojim „Franjo zahvalno pjeva, iako je teško bolestan, sam, slijep, ali pjeva pred svoju smrt 1226. godine“. „Pred sobom imajmo stav predavati se Bogu svaki dan, predavati i svoju nesigurnost, brige, djecu jer svi jesmo Božja djeca“, kazao je Vuković.
Zatim je potaknuo vlč. Brnjića da posvjedoči kako je u svom duhovnom pozivu živeći i školujući se i u Tanzaniji rastao u zahvalnosti, molitvi i radu. Vlč. Josip je ispričao kako se usred materijalne oskudice stanovništva u Africi postidio pred petogodišnjakom: „Razgovarao sam s malcem kao da ima 15 godina, igrao se loptom i propitkivao. Zamolio me da mu donesem jednu stvar iz Hrvatske. Pomislio sam na puno toga što bi možda htio jer nema ničeg. Tražio je bočicu pitke vode! Postidio sam se u tom trenutku. Sve što radi, radi u zahvalnosti, zrači njome i zrači radošću. Skromnost donosi zahvalnost i svakodnevno dobro. Škola je to skromnosti i zahvalnosti.“
Susret je zaključen zajedničkom molitvom „Anđeo Gospodnji“ te druženje nastavljeno uz trpezu. Duhovna obnova održana je za volontere Katoličke udruge „Veronikin rubac“, liječnike, medicinske sestre i tehničare osječke podružnice HKLD i ogranka HKDMST, volontere Hoda za život i članove Zajednice MiR. Nevenka Špoljarić
