ĐAKOVO (TU) – Seminar za odgojitelje u vjeri Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u Đakovu 6. prosinca 2025. godine u Stručno-razvojnom centru dječjeg vrtića „Sunčev sjaj-Nazaret”. Seminar su zajednički organizirali Nadbiskupijski katehetski ured i Stručno-razvojni centar. Tema je bila Blagodati i izazovi današnjeg odgojiteljskog poziva.
Susret je započeo molitvom i glazbenom točkom koju su izvele prof. glazbe s. Svjetlana Paljušević i magistrica umjetnosti s. Josipa Pavla Jakić., a uvod u seminar i pozdravne riječi uputile su predstojnica Katehtskog ureda dr. sc. Teuta Rezo i ravnateljica dječjeg vrtića „Sunčev sjaj-Nazaret” s. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalist. Dobrodošlicu ispred Družbe Milosrdnih sestra svetoga Križa izrekla je s. Doroteja Krešić, savjetnica provincijalne poglavarice.
Magistrica psihologije Ivana Perišić Juzbašić, stručna suradnica u osnovnoj školi u Županji, inače je u edukaciji za kognitivno-bihevioralnog terapeuta, majka četvero djece, u očekivanju petog djeteta, održala je predavanje o temi Odgoj danas – između obitelji, odgojitelja i društva. U izlaganju je psihologinja Perišić Juzbašić navela kako kriza odgoja nije novina našega vremena, odgoj je oduvijek bio zahjevan zadatak, jer pomaže djetetu postati zrela i stabilna osoba. Pozivajući se na psihologa Uriea Bronfenbrennera, koji je rekao da je „navažnije za dijete da netko bude lud za njim”, naglašavajući time važnost stabilnih i privrženih međuljudskih odnosa, predavačica je naglasila da se ti odnosi danas ne događaju izolirano, nego su uklopljeni u određene sustave, koncentrične krugove koji se šire oko djeteta i na njega utječu. Tu se misli na mikrosustav, međusustav, egzosustav, makrosustav i kronosustav u čijem okruženju dijete odrasta.
Psihologinja Ivana navodila je brojne primjere iz osobnog iskustva roditeljstva i rada u školi, ističući kako je današnjoj obitelji uistinu teško odgajati, jer su se dogodile promjene u samoj strukturi obitelji, gdje je gotovo nemoguće definirati obitelj uslijed svih raznolikosti obiteljskih situacija, od tzv. kalendarskih, zatim rastavljenih obitelji, samohranih roditelja…
”Heterogenost obitelji, ubrzani tempo života doveo je do jako smanjenog zajedničkog vremena koje roditelj provodi s djetetom. Uloga očeva se promijenila, ali i sve veća je svijest o dječjim pravima i potrebama, što je dovelo do promjene djetetove pozicije u odgoju”, naglasila je predavačica. Dijete nije više pasivni primatelj, nego sukonstruktor vlastitog odrastanja. Dogodile su se i velike promjene u roditeljskim stilovima, preplavljenost literaturom i edukacijama o odgoju djece, a s druge strane odgojitelji se bore kao s vjetrenjačama sa svim oblicima popustljivog odgoja. Predavačica je istaknula važnost inituitivnog prepoznavanja roditelja kako se postaviti u odnosu prema djetetu i pomoći mu razvijati psihološku otpornost koja je nužna za stvarni život. Kao zaključak psihologinja Perišić Juzbašić izdvojila je da rješenja treba tražiti na više razina, ne samo u obitelji, ne samo u pojedincu, nego uključiti i umrežiti više institucija te je navela primjer dobre prakse suradnje dječjeg vrtića i obližnje osnovne škole u kojoj radi.
Drugo predavanje pod nazivom Odgojitelj – Božji suradnik u su-stvaranju djeteta, graditelja čovječanstva, održala je ravnateljica dječjeg vrtića „Sunčev sjaja-Nazaret” i voditeljica Stručno-razvojnog centra s. Jelica Đuzel.
Predavanje je potaknulo odgojiteljice na promišljanje o ulozi odgojitelja u svjetlu duhovne i antropološke dimenzije djeteta, polazeći od načela pedagogije Marije Montessori i kršćanskog shvaćanja čovjeka. Dijete se promatra kao Božji dar i graditelj čovječanstva, a odgojitelj kao Božji suradnik u procesu oblikovanja njegove osobnosti. Predavačica je stavila naglasak na poslanje odgojitelja u vjeri te na potrebu prepoznavanja Božjeg lica u svakom djetetu. S. Jelica je također istaknula, pozvavši se na riječi blagopokojnog pape Franje, „Kada se sagnemo nad jedno dijete, sagnemo se zapravo nad budućnošću. Dijete nije prazna ploča, nego aktivni graditelj sebe, a odgojitelj stvara potrebno okruženje koje treba biti tiho, odmjereno i poticajno, okruženje u kojemu će dijete živjeti slobodu unutar okvira odgovornosti”. Odgojitelj je svjedok evanđeoske ljubavi i tako stvara ozračje povjerenja, slobode i mira. Kroz stručne i duhovne refleksije te osobna iskustva iz vrtićke prakse, odojiteljima je upućen poziv na obnovu prvotnog zova i radosti odgojiteljskog poziva.
Nakon predavanja odgojitelji su imali priliku postaviti pitanja i iznijeti svoja iskustva, a nakon okrjepe, spomenute predavačice odile su dvije radionice: Psihološka otpornost odgojitelja – Kako brinuti o sebi dok brinemo o drugima? i Božje lice u djetetu – izvor našeg poziva. Susret je završio u radosnom ozračju, molitvom i pjesmom. Katehetski ured/Foto: s. Nada Martinković
