OSIJEK (TU) – Redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, s. Pija (Agata) Palić, okrijepljena svetim sakramentima preminula je u Provincijalnoj kući u Osijeku, u petak, 14. studenoga 2025. godine u 91. godini života i 72. godini svetih zavjeta. Misa zadušnica i sprovodni obredi održat će se u ponedjeljak, 17. studenoga u 12:30 u kapeli na Groblju sv. Ane u Osijeku, a nakon toga je pokop u 13:10.
S. Pija (Agata) Palić rođena je 24. ožujka 1935. godine u Janjevu (Kosovo) u brojnoj katoličkoj obitelji kao peto od 11 djece svojih roditelja – oca Ivana i majke Filjke r. Glasnović. U pobožnoj obitelji, nakon što je najmlađi brat Martin postao svećenik, niklo je još jedno zvanje. Osjetivši u srcu Božji poziv, s 19 godina života stupila je u samostan, 10. travnja 1954., a u novicijat je ušla na Veliku Gospu 15. kolovoza 1954. Redovničko odijelo primila je 8. rujna, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije 1955. Prve zavjete položila je 1. listopada 1959. a doživotne 16. srpnja 1990.
Nakon novicijata obavljala je kućne poslove u samostanu i na župama. Poglavari su je poslali na katehetsku školu u Zagreb te je poslanje katehistice vršila u Janjevu, Komendi (Slovenija), Žepču, Cerni, Oštroj Luci i Morančanima. Zbog potreba Družbe radila je oko 8 godina u Domu starih i s teško bolesnom djecom u Štimlju i Prištini.
Od 1984. godine službeno je umirovljena i najveći dio života provodi u Provincijalnoj kući u Osijeku gdje se uključila u kućanske poslove i potrebe zajednice. Uz dozvolu poglavara odlazila je na ispomoć svom bratu, vlč. Martinu u Njemačku, gdje mu je pomagala u pastoralnom radu. U zajedničkom duhovnom hodu i podupiranju, s. Pija i brat, vlč. Martin bili su duhovna snaga i oslonac cijeloj obitelji.
Njezina ljubav prema Bogu poticala ju je na apostolat te je nastojala što više osoba i obitelji privući k vjeri u Isusa i štovanju drage Gospe. Dobro je poznavala Katekizam te je imala lijep način objašnjavanja djeci – posebno kada su skupine djece dolazile u posjet samostanu.
S. Pija bila je duša molitve što se posebno isticalo kroz šutnju i sabranost. U svojoj sobi bi napravila “malu kapelicu” gdje su bile izložene slike i molitve njezinih omiljenih svetaca kojima se svakodnevno utjecala u zagovor. Imala je svoje strelovite molitve, krunicu koju nije nikada napuštala. Molila ih je i po više u danu i tako bila sjedinjena s majkom Marijom koja nas vodi k Isusu.
S. Pija bila je slabog zdravlja, imala je svojih kušnji, bolesti i križeva kroz koje ju je Bog odgajao. Uz molitvu i pouzdanje, na putu svog redovničkog posvećenja trudila se predati Isusu do kraja. Ostala je vjerna svom Zaručniku i dala lijep primjer ustrajnosti na Božjem putu.
U posljednjih par mjeseci bila je sve slabijeg zdravstvenog stanja, vidno tjelesno slabi, a u kolovozu postaje nepokretna. Sestre koje su je njegovale svjedoče da je bila strpljiva te je i dalje često molila, osobito krunicu.
U srijedu, 13. studenoga njezino zdravstveno stanje se još više pogoršava. Sestre primjećuju da neće moći više biti sama. Organiziraju dežurstvo. Cijelu noć je bila budna, malo je govorila, pogled joj je bio usmjeren u daljinu kao da očekuje Nekoga. U jutarnjim satima 14. studenoga, na blagdan sv. Nikole Tavelića, svećenik joj je prije mise u 7 sati podijelio sakrament umirućih i s tim potpuni oprost. Već pri kraju obreda sve je slabije disala, ugasila se kao svijeća, a njezina se duša preselila u vječnost.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
