ĐAKOVO (TU) – Živa vatra formativni seminar za katehete, vjeroučitelje, svećenike i sve koji rade s mladima i prate ih na putu prema sakramentu svete potvrde, održan je u Đakovu 8. studenoga 2025. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Seminar je organiziran u suradnji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i odgovornog tima za program Žive vatre – kojega su činili don Branko Bendra, don Neven Pejić, Jelena Franić, Janja i Tin Tomić, Iris Delić i Nikola Renić. Sudjelovalo je osamdesetak sudionika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške i Srijemske biskupije.
Ražariti plamen vjere i to prenositi
Sve prisutne pozdravio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, istaknuvši kako je važno obnoviti žar navještaja evanđelja te je spomenuo blaženog Gracija Kotorskog, koji je bio „zapaljen“ jednom propovijedi na Cvjetnicu, a u središtu mu je bila euharistija, Marija i siromasi. To je blaženom Graciju promijenilo život. Biskup Ivan naglasio je kako je svećenik prvi kateheta u svojoj župi, ali isto tako, svaki je 
krštenik pozvan biti vjesnik evanđelja. „Europa je uspavana, trebamo ražariti plamen vjere i to prenositi“, istaknuo je biskup Ćurić i blagoslovio nastojanja susreta.
Misao vodilja susreta bilo je pitanje upućeno svakom kateheti: „Imam li srce?“ Uvod u seminar dala je voditeljica formacije kateheta Janja Tomić, iznoseći svoje iskustvo i navodeći kako je 220 župa uključeno u program Žive vatre, koja je do sada iznjedrila dva priručnika za katehete, Dnevnik putovanja za krizmanike, Molitvenik za krizmanike i Priručnik za kumove. Kratko je iznijela na koji su način materijali nastajali i koja je uloga katehete u njihovom korištenju.
„Kad srce prione”
Prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. vlč. Josip Bošnjaković kojemu je okosnica bila četvrta enciklika Pape Franje Dilexit nos, posvećena Presvetom Srcu Isusovu kao izrazu božanske i ljudske ljubavi Kristove. Naslov predavanja „Kad srce prione” stavio je naglasak na Kristovom Srcu koje ljubi svakog čovjeka tamo gdje on jest, željan istine, a to je program svakog katehete.
“Kakva je to ljubav?”, postavio je pitanje prof. Bošnjaković. „To je izabrana ljubav, uzljubio nas je Onaj koji nas je izabrao”, rekao je i pozivajući se na brojne autore, istaknuo kako su oči i uši vanjski organi srca. Slušanje je ljubav jer slušajući izlazim iz sebe i ono je radikalan odmak od sebe. Pitanjem, kojem djetetu prvome pristupiti, i odgovorom – onome koje je najpotrebnije – predavač je uputio slušatelje na prispodobu o milosrdnom Samarijancu i izložio 10 zapovjedi srca koje iz nje proizlaze. Vrativši se na encikliku Dilexit nos, prof. Bošnjaković je naglasio potrebu blagotvorne prisebnosti, uravnoteženosti, nježnosti, odgoja u prirodi, opasnosti narcisoidnosti koja sa sobom nosi nedostatak empatije, egocentričnost, preosjetljivost i obezvrijeđivanje drugih te važnosti pogleda kojega kateheta upućuje mladima. „Jedan Isusov pogled na carinika Mateja promijenio mu je život. To je bio najkraći poziv u Bibliji”, istaknuo je predavač. „Naši mladi žive u svijetu straha i zastrašivanja, a mi živimo u doba svadbe – Crkva je zaručnica Kristova”, naglasio je prof. Bošnjaković te podsjetio na retke iz 8. poglavlja Pjesme nad pjesmama, gdje mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti. Svojom autorskom pjesmom Gospod je pjesmom stvorio svijet, prof. Bošnjaković je uz pratnju na gitari i uz podršku prisutnih, završio svoje poticajno predavanje.
„Biti s mladima”
Drugo predavanje održala je psihologinja Ivana Perišić Juzbašić, pod nazivom “Biti s mladima”. „Mladi su “siti” ekrana, a vape za kontaktom licem u lice, susretom uživo i to im trebamo pružiti na našim katehetskim susretima”, naglasila je predvačica i uputila kako se prema mladima zauzima određeni stav „s visoka” – govori im se kako bi trebali živjeti, kako bi trebali činiti, a srce katehete treba biti otvoreno za sve, za svakoga takav kakav jest i gdje jest. Iz iskustva rada u dvije osnovne škole naglasila je kako uviđa negativan stav izražen u govoru o mladima i djeci, njihovu ponašanju, a zaboravlja se okruženje u kojemu odrastaju: brze promjene, intenzivna digitalizacija, i nadasve ugrožen temeljni osjećaj sigurnosti.
Društvene mreže često su jedini “prozor u svijet”, koji nudi iskrivljen pogled na stvarnost i ljude. U tom svijetu nema mjesta nesavršenostima ni manjkavostima. „Stoga je iznimno važno pružiti im prihvaćanje, živu prisutnost, emocionalno tople odnose, povjerenje, više slušati, a manje govoriti, jednostavno biti tu za njih”, istaknula je psihologinja Perišić Juzbašić. Na kraju je postavila pitanje: „Zašto želim biti kateheta? Zašto sam ja kateheta? Mi ljubimo, je je On nas prvi uzljubio, i onaj kateheta koji je to iskusio, mora prenijeti tu ljubav drugima.”
Učiniti da žar gori
Don Branko Bendra iznio je u svom promišljanju salezijansko čitanje enciklike Dilexit nos, usredotočivši se prije svega na praksu. Vratio se na riječi Pape Pavla VI. koji je rekao kako je najveća poteškoća u aktivizaciji nedostatak žara onih koji katehiziraju. „Zadaća je katehete u radu s mladima, učiniti da žar gori”, naglasio je don Branko. Naveo je četiri karakteristike ražarenog srca: pogled vjere koji zna prepoznati gdje se mladi spotiču i što blokira milost Božju, uočiti koje su njihove rane i poteškoće. Drugo je stav prisutnosti koja uključuje slušanje, a to znači umijeće čitanja “između redaka”. Promatrati, kako je to don Bosco rekao, „kako jedu i kako se igraju”. Kateheta je pozvan na osobni pristup mladom čovjeku, čuti ga „uho na uho”. To znači uputiti im i sasvim jednostavno pitanje: „Nije te dugo bilo na susretima, gdje si?“, a koji će biti izraz iskrene brige za drugoga.
Don Bendra je naveo kako se u jednom istraživanju među mladima koji im dolaze na susrete, njihovo dvorište i oratorije, pokazalo da ih mladi vide kao previše zaposlene i zauzete te osjećaju kako im ne žele dodatno stvarati teret i opterećenje, pa se radije obraćaju animatorima koji su im na raspolaganju. „To je upozorenje za nas svećenike , istaknuo je don Branko, „biti prisutan za te mlade ili biti odsutan u svojim brojnim obvezama”. Treća karakteristika ražarenog srca je ljubaznost koja je plod Duha Svetoga, a četvrta se odnosi na ambijent i ozračje u kojemu se susreti događaju, prostor u kojemu se susrećemo s mladima. Don Bendra je istaknuo kako je ponekad dovoljno i malo kako bi se prostor oplemenio te već puno znači kada se mladi nađu u krugu i mogu vidjeti lica jedni drugih. Peta karakteristika koju je don Branko istaknuo, iznova se vraća na don Bosca koji je rekao Daj mi duše, a drugo uzmi, pojasnivši kako se misli na daj mi fokus, taj žar usredotočenosti na osobu, a uzmi sve ono što mi ne da da gorim”.
Nakon predavanja uslijedila je tematska rasprava s puno pitanja, ali i razmjene iskustava. Sudionici seminara su na trenutak zastali u tišini euharistijskog klanjanja pred Presvetim u studentskoj kapelici, koje je predvodio don Neven Pejić, a sviranjem i pjesmom animirla s. Matea Čelik. Uslijedio je zajednički ručak, a potom radionice uz puno igre, primjera dobre prakse i osvrta na provođenja programa Živa vatra u župnim zajednicama. Euharistijsko slavlje predvodio je don Branko, a sviranjem i pjesmom pratio vjeroučitelj Ivan Rakonca. Na završetku susreta sudionicima su podijeljene zahvalnice za sudjelovanje na formativnom susretu.
Osvrćući se na održani seminar, predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. Teuta Rezo je zaključila: „Ovaj formativni susret dao je svima prepoznati i iskusiti kako je kršćanski odgoj djece i mladih zajedničko djelo: obitelj ostaje prvo mjesto odgoja, odgojne karizme nisu krute formule, valja nam obnavljati povjerenje u svijetu punom sukoba i kako je dragocjena prilika da redovnici, vjeroučitelji, katehete i svećenici zajedno sjednu za stol i stvore zajedničku simfoniju s Duhom Svetim, na koju potiče i nedavno izdano apostolsko pismo pape Lava XVI. Crtati nove karte nade.
Katehetski ured/foto: Tin Tomić
