ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u četvrtak, 6. studenoga 2025. predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Petra povodom proslave 219. dana KBF-a. Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i generalnog vikara Srijemske biskupije Josipa Ivešića, dekana KBF-a Ivicu Pažina i rektora Bogoslovnog sjemeništa Stjepana Radića koncelebrirala su još četrnaestorica svećenika, profesora KBF-a i drugih gostiju. Posluživali su novozaređeni đakoni Karlo Strišković i Herman Kodjo, a u asistenciji su bili đakovački bogoslovi.
Nadbiskup Đuro je pozdravio sve nazočne te studentima i djelatnicima KBF-a čestitao njihov dan. Uvodeći u misno slavlje rekao je: „Često nam se čini da je naš ljudski život traženje Boga no današnja nam liturgija Riječi otkriva da je Bog onaj koji traži čovjeka. Bog nema mira dok nas ne nađe i kao braću i sestre dovede izmirene u svoj Očinski dom. Traži nas u našim životnim situacijama: lutanjima, brigama, kušnjama, podjelama i grijehu. Dopustimo mu da nas pronađe i utecimo se na početku ovoga slavlje ponizna srca njegovu milosrđu i praštanju.“
Studenti KBF-a čitali su misno čitanje, pjevali psalam, a đakon Herman je pjevajući navijestio evanđelje. Mješoviti zbor KBF-a pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić predvodio je pjevanje.
Nadbiskup Đuro je započeo homiliju tumačenjem prispodoba iz naviještenog evanđelja o izgubljenoj ovci i drahmi u kojima sv. Luka retoričkim pitanjima želi privući pažnju i potaknuti čovjeka na razmišljanje polazeći od našeg osobnog iskustva, a to je da neke stvari u životu otkrijemo, tek kad ih izgubimo. U tom smislu mons. Hranić je naglasio: 
„Volio bih da ponajprije mi profesori i svećenici znamo vrednovati Teološki fakultet koji nam je povjeren kao dar i to kao najstarije živuće visoko učilište u Slavoniji, staro 219 godina; povjeren na odgovorno služenje i upravljanje te na daljnji razvoj u skladu s potrebama Crkve i društva danas i sutra. U godini, u kojoj je i naše Sveučilište proslavilo pedeset godina postojanja, dobro se podsjetiti na riječi pape Lava XIV., koji u najnovijoj apostolskoj pobudnici Disegnare nuove mappe di speranza (Crtati nove karte nade) navodi: „Obrazovanje je jedan od najviših oblika ljubavi prema bližnjemu. Svijet treba te oblike nade!“ Naš je Fakultet povjeren nama. Naravno, on je mjesto i osobnoga napretka. No, daleko više je, kako kaže papa Lav u navedenom dokumentu, mjesto „kršćanskoga odgoja, koji je uvijek dinamičan i zbornog (zajedničarskog) karaktera. Uvijek u traženju istine, koje se događa ne pojedinačno nego zajedno“. Naš je Fakultet tu radi unaprjeđenja i promicanja teološke misli i ostvarenja evangelizacijskog i proročkog poslanja Crkve na ovim prostorima, u ovim i nadolazećim vremenima. Crkva k tome samu sebe definira kao učiteljicu čovječnosti, plemenitosti, dobrote, nesebičnog služenja i solidarnosti. A Fakultet bi trebao biti slika Crkve! I nije li to veliki izazov i zadaća za sve nas?!
Drugo što je nadbiskup istaknuo je želja da shvatimo da je sam Bog u potrazi za nama. Njemu je važan ne samo Fakultet, nego i svatko do nas. „Ono po čemu se Bog ponaša poput pastira nije samo traženje ovce, nego radost u nebu koju sam Bog osjeća zbog pronalaska i obraćenja jednog grešnika (usp. r. 7). Paradoksalna je i radost iz koje proizlazi da pravednici ne smiju smatrati da Bog voli samo njih. On jednako tako ljubi i grešnike.“
I u tumačenju prispodobe o izgubljenoj drahmi, u nesrazmjeru između vrijednosti jedne drahme i neizrecive radosti zbog njezina pronalaska nadbiskup Đuro je rekao: „Bog se ne odriče nikoga. Svi su mu važni. On ne može ne voljeti bezuvjetno sve nas – svoju djecu i svima nam oprašta i prije našega kajanja. Naše kajanje je samo izričaj našeg primanja njegova oproštenja. I zato je u nebu ista radost kad pastir nađe izgubljenu ovcu kao i kada žena pronađe svoju drahmu. Božjem odnosu prema pravednicima pretpostavljena je radost zbog obraćenja grešnika.“
Zaključujući homiliju mons. Hranić je rekao: „Dies accademicus je trenutak u kojemu smo pozvani vratiti se svome izvoru: Bogu i Crkvi, poruci Božje riječi – Isusovim prispodobama, odustati od sebe i tvrdoće srca u odnosu prema drugima, vratiti se svome identitetu, smislu i poslanju i postati novi stvor u Kristu. Čovjek nove vjere! Ili riječima pape Lava XIV: „Vjera je disanje, koje sve discipline opskrbljuje kisikom. Samo će tako kršćanski odgoj“, zajedno sa svima drugima, „postati kvasac svekolikog humanizma, koje može odgovoriti na pitanja ovoga vremena“.“
Misnome slavlju nazočili su članovi Akademske zajednice koje je nadbiskup Đuro poimence pozdravio: prof. dr. sc. Jurislav Babić, prorektor za znanost i međunarodnu suradnju, izaslanik prof. dr. sc. Drage Šubarića, rektora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku; članovi Senata i predstavnici Sveučilišta u Osijeku; prof. dr. sc. Ivan Samardžića, rektor Sveučilišta I. Brlić Mažuranić u Sl. Brodu; izv. prof. dr. sc. Oliver Jurišić, prodekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu; red. prof. dr. sc. Ružica Razum, prodekanica Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu; izv. prof. dr. Taras Barščevski, prodekan KBF-a u Zagrebu; prof. dr. sc. Anto Crnčević, prorektor za kvalitetu, identitet i poslanje Hrvatskog Katoličkog Sveučilišta; doc. dr. sc. Andrej Šegula, profesor i predstavnik Teološkog fakulteta u Ljubljani; izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Dalibor Kraljik, dekan Evanđeoskog teološkog veleučilišta u Osijeku.
Proslava Dana KBF-a nastavljena je u Dvorani biskupa Antuna Mandića u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici svečanom akademijom i akademskim činom promocije sveučilišnih magistara teologije te specijalista propedeutike psihoterapije i teoterapije. Tiskovni ured
