ĐAKOVO (TU) – Znanstveni skup Kralj Tomislav – prošlost u sadašnjosti koji se održavao u 23. i 24. listopada 2025. u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu sadržavao je 20 predavanja te nastojao 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva sagledati iz više perspektiva i znanstvenih područja.
Predavanja 1. dana
Skup je nakon uvodnih pozdrava započeo predavanjem prof. dr. sc. Željka Bartulovića, redovitog profesora u trajnom zvanju na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, o temi Rex Tomislav i hrvatska državnost u 10. stoljeću te 1100 godina kasnije.
Autor je s državnopravnog aspekta istražio podatke o rex-u Tomislavu u povijesnim vrelima i činjenice koje, u državnopravnoj znanosti, dokazuju postojanje hrvatske države (teritorij, suverena vlast i narod/podanici).
Prof. dr. sc. Hrvoje Kekez s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Sveučilišnog odjela za povijest održao je predavanje Geostrateški položaj Tomislavove Hrvatske. Izlaganje je obuhvatilo geostrateški položaj Hrvatske u prvoj polovici 10. stoljeća, s posebnim naglaskom na vrijeme vladavine kralja Tomislava, prvog vladara kojeg izvori oslovljavaju kraljevskom titulom. Posebna je pažnja posvećena geostrateškom položaju Hrvatske kao faktoru koji je snažno utjecao na vanjsku politiku Tomislavove države.
Akademik Anđelko Akrap održao je predavanje Procjena broja stanovnika na današnjem teritoriju Hrvatske oko 1000. godine. U predavanju je istaknuto da je potrebno uključiti raspoložive procjene broja stanovnika za europske države sa sličnom privrednom geografijom te političkim i gospodarskim prilikama kako bi mogli utvrditi granice u kojima se mogao kretati broj stanovnika. U tom slučaju za procjenu naseljenosti treba uraditi rekonstrukciju onodobnog prirodnog pejzaža, režima ishrane i drugih čimbenika koji su utjecali na razinu naseljenosti i procjenu broja stanovnika na današnjem hrvatskom državnom teritoriju oko 1000. godine, dakle za nešto kasnije vrijeme, svesti u realne demografske okvire.
Izv. prof. dr. sc. Daniel Patafta s KBF-a u Zagrebu govorio je o temi Papinstvo u vrijeme kralja Tomislava. Sažetak njegova predavanja je da je papinstvo u vrijeme kralja Tomislava, unatoč vlastitim slabostima, pokazalo sposobnost da istodobno učvrsti politički legitimitet hrvatske krune i usmjeri crkvenu strukturu prema zapadnom, rimskom kršćanstvu.
Izv. prof. dr. sc. Trpimir Vedriš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu izlagao je o temi 1100 godina Hrvatskog kraljevstva: između povijesti, sjećanja i mita. Uspomena na kralja Tomislava i njegovo vrijeme razmatrana je pod vidikom tri ključne kategorije: historiografije, kulturnog sjećanja i mitopoetike. Na temelju stanja historiografske discipline i tumačenja izvora razmatrao je razvoj i preobrazbe spomena na kralja Tomislava, a potom ponudio raščlambu temeljnih sastavnica nacionalnog mita. Konačno, polazeći od koncepta „mitopovijesti“ (mythistory), pokazao je kako se mitsko oblikovanje i racionalno historijsko znanje ne isključuju, nego tvore složeni, ponekad napeti, ali neizbježan odnos u suvremenim interpretacijama najranije hrvatske povijesti.
Dr. sc. Branimir Brgles s Instituta za hrvatski jezik u Zagrebu govorio je temi Imena hrvatskih vladara u kontekstu suvremenih povijesnih antroponimijskih istraživanja. Središnja tema izlaganja bila je o povijesno antroponimijskom istraživanju osobnih imena hrvatskih kneževa i kraljeva u dugom povijesnom trajanju. Autor je istraživanje temeljio na povijesnim potvrdama osobnih imena (primjerice, imena Tomislav, Mislav, Branimir, Krešimir), njihovom pojavnošću i učestalošću u najstarijim povijesnim vrelima. U drugome dijelu izlaganja autor se osvrnuo i na druge vrste vrela u kojima nalazimo spomenute povijesne potvrde. U zaključnome dijelu izlaganja autor je predstavio analize učestalosti uporabe spomenutih osobnih imena u vrelima iz novije hrvatske povijesti te iz suvremenih statističkih vrela.
sc. Mario Jarebs Instituta za povijest u Zagrebu izlagao je o temi U spomen tisuć ljeta kralja Tomislava: Proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine s osobitim naglaskom na proslave na slavonskom prostoru. Tomislav kao prvi hrvatski kralj danas je općeprihvaćena činjenica. Na temelju istraživanja povjesničara potkraj 19. stoljeća njegovo ime je postalo i ime prvoga hrvatskoga kralja. Stvorena je i priča o njegovoj krunidbi na Duvanjskom polju 925. godine, iako u povijesnim izvorima za to nema dokaza. Takav vladar pojavio se je pred Hrvatima potkraj 19. stoljeća. To je bio važan korak u očuvanju i izgradnji hrvatskoga nacionalnog identiteta. Osobito brojne proslave, koje su pratila podizanja brojnih spomen-obilježja, održane su i na slavonskome prostoru. Uz veliku osječku proslavu početkom rujna 1925. teško je i nabrojati sva mjesta u kojima su održane slične proslave.
Prof. dr. sc. Mislav Grgić član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ govorio je o temi Simboli, svečanosti i baština: doprinos Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u obilježavanju velikih obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva. Ovo predavanje prikazuje kako je Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ nastavila povijesno poslanje i u današnje vrijeme, preuzimajući središnju ulogu u organizaciji svehrvatske proslave 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 2025. godine. Analiziraju se najznačajniji projekti, povijesne paralele i suvremene interpretacije simbola hrvatske državnosti, ali i suradnja s Maticom hrvatskom, Hrvatskim saborom te lokalnim zajednicama. Kroz usporedni prikaz dviju obljetnica naglašava se trajna vrijednost djelovanja Družbe u očuvanju nacionalne memorije i povezivanju hrvatskoga naroda kroz stoljeća.
Dr. sc. Agneza Szabo, Zagreb izlagala je o temi Tri glavne proslave Tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva u glavnom gradu Zagrebu 1925. godine. Profesorica je govorila o tri glavne središnje proslave u Zagrebu: prva središnja crkvena proslava održana je na svetkovinu Srca Isusova 21. lipnja 1925. i završila je nacionalnim hodočašćem u Rim, koje je povodom istovremene redovne svete godine 1925. vodio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, krajem svibnja, i susretom s papom Piom XI; drugu proslavu vodio je dr. Ivan Merz u Rim, navodi se susret i govor Pia XI. (18. rujna). Izlažu se i bitnosti oba susreta, zajedno s govorima sv. Oca; treću središnju proslavu u gradu Zagrebu (uz niz manjih diljem Hrvatske, ali i Bosne i Herce-govine), vodila je Marija Kumičić predsjednica udruge Hrvatska žena.
Predavanja 2. dana
Dr. sc. Ivan Zubac sa KBF-a u Đakovu govorio je o temi Međuriječje Save, Drave i Dunava u predtomislavovo doba (9. i početak 10. st.). Predavanjem je pružen osvrt na glavne značajke područja današnje sjeverne Hrvatske u stoljeće i pol prije stupanja Tomislava na prijestolje, odnosno prije samog ustanovljenja hrvatskog kraljevstva kakvog ga vidimo u izvorima. Hrvatska je stvarnost bila uvjetovana mijenama na širem europskom području, od vrhunca Franačke države do njene dezintegracije, do neprestanih promjena u Bizantu koje su svoj odjek nalazile i u Hrvatskoj.
Dr. sc. Stanko Andrić s Hrvatskog instituta za povijest izlagao je o temi Kralj Tomislav i rijeka Drava. U izlaganju je prokomentirao vrlo oskudni izričiti spomeni hrvatskog vladara Tomislava u pisanim izvorima (pismo pape Ivana X i bilješka priređivača splitskih sinodalnih akata u sklopu Historia Salonitana maior; Historia Salonitana Tome Arhiđakona; Ljetopis Popa Dukljanina). Potom se usredotočio na podatak iz potonjeg izvora o Tomislavovu ratovanju s Mađarima i na historiografske rekonstrukcije prostornog opsega toga ratovanja. Historiografsko uključivanje rijeke Drave u Dukljaninovu pripovijest o tome razmotrena je s obzirom na kontekstualnu vjerojatnost takve interpretacije i pitanje utjecaja anakronizma u njoj.
Akademik Stjepan Damjanović s HAZU-a govorio je o temi Mijenjanje hrvatskoga književnojezičnog pejsaža u doba kralja Tomislava i bliska vremena. Hrvatski glagoljaši su bili na nekim hrvatskim prostorima nositelji vjerskoga života, voditelji pravnih i administrativnih poslova i angažirani pučki prosvjetitelji i pisci. Njihova će pak umjetnost riječi postati temeljem bogate renesansne hrvatske književnosti. Odlukama splitskih sabora stvoren je pak jedinstveni dalmatinsko – hrvatski kulturni prostor, ukinuta je načelna duhovna suprotnost i nepremostiva razdvojenost između zemlje Hrvata i carskih gradova bizantske Dalmacije. Karakteristično jezičnoliturgijsko i književnojezično dvojstvo održalo se do početka 19. stoljeća.
Prof. dr. sc. Milica Lukić s Filozofskog fakulteta u Osijeku izlagala je o temi Hrvatsko kraljevstvo u suvremenom jezičnom krajobrazu. Uglavljujući se u nacionalnoidentitetsku temu 1100. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva, cilj je izlaganja bio obuhvatiti ključne pojmove koji čine semantičko polje toga termina na hrvatskom geografskom (i kulturnom) prostoru – Hrvatsko kraljevstvo, kralj Tomislav, Grgur Ninski, Sveta braća, (Konstantin-)Ćiril i Metod, ćirilometodska baština, glagoljica, glagoljaši, glagoljaštvo i dr. Zastupljenost se tih pojmova razmatra u (polu)službenim zemljopisnim imenima ulica, uličnih odvojaka, prilaza, prolaza, stuba, trgova, parkova, perivoja te ostalih javnih natpisa, ali i u obliku spomenika te skulptura smještenih u vanjskom prostoru kao njegovih informacijskih i semantičkih obilježja. Kvalitativna i kvantitativna analiza bit će ujedno i pokazatelj razine obaviještenosti i osviještenosti onih koji kreiraju i njeguju nacionalni jezični krajolik.
Mr. sc. Božidar Petrač iz Matice hrvatske Zagreb govorio je o temi Nazorovi Hrvatski kraljevi ili kultura sjećanja hrvatskoga naroda. Prema Nazorovu mišljenju, povijest naroda ukorjenjuje se u mitu i uvijek je valja iznova rekonstruirati kroz kulturu i iznova je predstaviti. Nazorovi Hrvatski kraljevi simboliziraju narodnu snagu, vitalnost i temelje na kojima niče i razvija se kolektivno sjećanje naroda, oni su ‘divovi’ koji na svojim plećima ‘nose’ postojanje cijeloga naroda. U prilogu se objašnjava njihov nastanak i značenje u onodobnoj hrvatskoj stvarnosti kao i u naše današnje vrijeme.
Dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima izlagala je o temi Kraljevska kruna na hrvatskoj glavi u dramskoj rekonstrukciji Stjepana Miletića i književnom pamćenju. Predmet istraživanja povijesna je drama Tomislav, prvi kralj Hrvata Stjepana Miletića, objavljena 1902. kao prvi dio koncipirane, ali nedovršene pentalogije Hrvatski kraljevi 924. – 1102. U navedenom dramskom djelu Miletić tematizira isječak hrvatske povijesti s kraljem Tomislavom u visokomimetskom modusu iz fokusa moderne hrvatske nacije kako bi redefinirao personalnu uniju s Ugarskom supostavljajući slavnu prošlost srednjovjekovnoga Hrvatskoga Kraljevstva, pitanje starohrvatske krune i starih pravica recentnoj hrvatskoj zbilji u političkom kontekstu Khuenova banovanja.
Dr. sc. Mirko Ćurić, ravnatelj Srednje strukovne škole u Đakovu govorio je o temi Motivi hrvatskog kraljevstva u prigodnim pjesama Silvija Strahimira Kranjčevića. U ovom radu se pristupa, sukladno preporukama Sugana, prigodnicama Silvija Strahimira Kranjčevića, koji je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, ali i jedan od najvećih hrvatskih prigodničara. On svojim vrhunskim pjesničkim stilom nadmašuje, u estetskom smislu, većinu hrvatskih prigodničara, ali pri tom ostvaruje i one najvažnije kriterije posrećenosti. Njegove su prigodnice primarno govorni činovi, poštuju okolnosti situacije i društvene konvencije – okazionalnost, reprezentativnost i funkcionalnost te ostvaruju perlokucijske učinke.
Prof. emer. dr. sc. Vladimir Peter Goss sa Sveučilišta u Rijeci i dr. sc. Vjekoslav Jukić iz ministarstva gospodarstva RH izlagali su o temi Tomislav – kralj, ribar i ratnik. Vladar, ratnik i diplomat; ribar i težak; ratar i vinogradar. Kroz tu sliku, koju nameću još prepoznatljive prostorne i kulturne datosti, Tomislav se profilira kao vješt i razuman vladar, koji brine za zemlju i narod. Naš doživljaj te zemlje i prostora temelj je razumijevanju Tomislavovih emocija i akcija, jer se bit te zemlje i prostora i kulture još uvijek može iščitati iz pejsaža. Posebno su zanimljiva razmišljanja o novo pripojenoj ovodravskoj Hrvatskoj koja će kao Regnum Slavoniae zadržati svoje mjesto u političkom zemljopisu Europe. Tomislav je vidio Sisak, ali i prepoznao položaj Zagreba kao mjesta budućnosti. Prepoznao je župska središta poput Treme kod Križevaca, unutar mitoloških pejsaža stare vjere, a dao nam je i naslutiti gdje je stajalo sjedište upravitelja tog Regnuma Slavoniae.
Prof. dr. sc. Vladimir Dugalić sa KBF-a u Đakovu govorio je o temi Važnost i smisao države u svjetlu međugeneracijske solidarnosti. U izlaganju je nastojao prikazati različita poimanja države od antike, preko srednjeg i novog vijeka sve do suvremenih oblika liberalne i socijalne države. Počevši od Platona, koji državu poima kao sredstvo uspostave pravednosti, Augustina koji je poima kao nužno zlo zbog ljudskog grijeha kako bi se očuvala pravednost, Aristotela i sv. Tome Akvinskog koji državu poimaju kao izraz čovjekove društvene naravi te islamskih filozofa koji čine sintezu Platonovih i Aristotelovih polazišta, ističe se kako su ova promišljala oblikovala feudalnu državu kakva je bila u vrijeme kralja Tomislava. Međutim, suvremeni izazovi globalizacije stavljaju pred današnje države nove izazove te se u zadnjem dijelu izlaganja nastoji istaknuti doprinos socijalnog nauka Crkve suvremenom promišljanju o značenju i ulozi države u zaštiti općeg dobra i međugeneracijske solidarnosti.
Prof. dr. sc. Vanja-Ivan Savić s Pravnog fakulteta HKS-a u Zagrebu izlagao je o temi Hrvatska 1100 godina nakon Tomislava: Crkva i država (i dalje) surađuju. Izlaganje govori da suradnja s Crkvom i vjerskim zajednicama naravno ne znači da je pripadnost vjeri preduvjet za javnu službu ili da su svi građani dužni sudjelovati u vjerskim manifestacijama u javnosti. To nije i nikada ne smije biti slučaj. No razumjeti da je pravo izraz i ‘moralnog života nacije’ i da stoga pravo u Hrvatskoj i primjerice Finskoj nije i ne može biti (u svemu) isto, je nužnost kako bi shvatili bit egzistencije pravnog poretka koji čuva vrijednosti i javni poredak koji je na njima zasnovan, a s druge strane pronalazi prostor za sve grupacije koje žive neki drugačiji život po načelima slobode i savjesti. Pravo je i odraz kulture nacije, pa u tom smislu od Tomislava do danas postoji nit koja povezuje Hrvatsku i Crkvu, već 11 stoljeća, pri čemu se nikoga ne isključuje.
Prof. dr. sc. Mario Vinković, redoviti profesor u trajnom izboru sa Pravnog fakulteta u Osijeku govorio je o temi Hrvatska kao socijalna država – retrospektivni pogled na protekla tri i pol desetljeća. Cilj je rada bio je kroz retrospektivan ogled i metodološki pluralizam pokušati odgovoriti na pitanje koliko je Hrvatska ostala i opstaje kao socijalna država i s kakvim će se prijetnjama na tome putu pro futuro susretati.
Skup su u petak, 24. listopada poslije podne zaključili dr. Dugalić i akademkinja Piližota zahvalivši svim izlagačima i Organizacijskom te Programskom odboru na izvrsno odabranim i posloženim temama te izrazivši želju da netom održani znanstveni skup bude platforma za neke druge skupove i daljnja znanstvena istraživanja. Tiskovni ured
