ŠUMEĆE/KANIŽA (TU) – Svečano je bilo u nedjelju 26. listopada 2025. na misama zahvalnicama u župama Kaniža i Šumeće. Jutarnje mise u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Šumeću i u filijalnoj crkvi sv. Juraja u Zbjegu kao i poldnevnu misu u crkvi sv. Grgura Velikog pape u Kaniži predvodio je župni upravitelj vlč. Tomić.
On je svojim župljanima u homiliji posvjestio kako tim zahvalnim misnim slavljem žele probuditi zahvalnost Bogu za život, za tolike milosti i dobra koje nam daje da možemo živjeti u miru i radosti.
Osvrćući se na Evanđelje te nedjelje vlč. Tomić je pojasnio kako nam ono donosi dva različita stava pogleda na svijet, s jedne strane oholost farizeja i s druge poniznost carinika. Upozorivši na opasnost da poput farizeja budemo oholi, pozvao je svoje župljane da im carinik bude primjer kako biti ponizan, kako biti bliz Gospodinu koji nam daje radost života. Vidljivo radostan vidjevši svoje tolike župljane odjevene u narodnu nošnju, od onih odraslih do male dječice zavapio je: „Pomozi nam Bože, da ovu radost koju je danas tako prepoznatljiva ponesemo u svoj život i tako pobijedimo sve životne poteškoće. Budimo uvijek ljudi koji žele biti ponizni i radosni, koji žele biti u Božjoj blizini!“
Zahvalio je župnik Tomić svojim župljanima što su svoje crkve uresili onim najljepšim ručnim radovima, plodovima svoga rada, a posebno im je zahvalio što su odjenuli svoju dječicu u svečane narodne nošnje.
Posebno je dirljivo bilo u župnoj crkvi u Kaniži za vrijeme prinosa darova.
Odjeveni u svečana narodna ruha prinosili su oni na oltar mnoge darove: od slavonske zemlje, križa, biblije, svijeće, kruha i kolača, vina i vode, cvijeća, plodova voća i povrća… Pojašnjenje za svaki dar čitale su dvije djevojke, također odjevene u narodnu nošnju. Posebno je dirljivo bilo kada su na oltar prinijeli dječicu, a u naručju su ih donijeli očevi i majke.
Zahvalio im je župnik na spremnosti da tako uveličaju slavlje, a posebnu je zahvalu uputio župljanki Katarini Sudarević, predsjednici KUD-a „Posavac“ koja ih je pripremala i odjenula u narodnu nošnju pa se tu uz slavonsku našlo i bosanske narodne nošnje, budući da u župi ima veći broj vjernika koji su za vrijeme rata u izbjeglištvu došli iz Bosanske Posavine.
Raskoš i bogatstvo narodnih običaja pokazale su i poslije mise vrijedne Kanižanke koje su u Mjesnom domu za sve pripremile slavonske delicije te su se svi ugodno družili. B. Lukačević
