OSIJEK (TU) – Ovogodišnji četvrti „Susret s Autorom“ u knjižari Kršćanske sadašnjosti „Dr. Josip Turčinović“ u Osijeku ugostio je 7. studenoga teologa dr. sc. Ivicu Raguža kojemu je domaćin i sugovornik bio don Anton Šuljić. O izazovnim teološko-filozofskim temama neposredno i razumljivo govorio je teolog i filozof Raguž, glavni urednik hrvatske redakcije međunarodnog katoličkog časopisa Communio i urednik časopisa Diacovensia, novi dekan KBF-a u Đakovu te autor više od stotinu znanstvenih radova i recenzija.
Upitan što ga pokreće u istraživanju i pisanju, od čega polazi teologija i kako ju opisuje, Raguž odgovara: “Teologija je poziv i život. Polazi od pozitivne pogođenosti velikim događajem, od ljubavi u Isusa Krista i objavi Boga u Isusu Kristu. Teologija izaziva zadivljenost, poticajna je toliko da se isplati cijeli život baviti njome. Teolog je zadivljen što se Bog objavio u Isusu Kristu i sretan jer može promišljati Božju objavu, a istovremeno je nemiran, promišlja, istražuje… Teologija proizlazi iz stava življenja.”
Osvrćući se na suvremeni interes za teologiju i njezinu prepoznatljivosti kao „relevantnu disciplinu koja može dati dobra svijetu“, Šuljićev sugovornik ocjenjuje: „Interes za teologiju postoji među običnim vjernicima, a takvi, jednostavni ljudi nemaju problema s teologijom, već oholi, onaj tko nema što čuti, dok jednostavnost susreće jednostavnost.” U razgovoru o dogmi – istini vjere, Raguž je dogmu usporedio s „uspavanom ljepoticom“ koju valja prikazati čovjeku, probuditi, pokazati njezinu ljepotu i smislenost, a tu ulogu ima teolog kojega dogma poziva na daljnje promišljanje u, slikovito rečeno, „koordinatnom sustavu“ sastavljenom od dogmi, načela koja nisu ograničena…
Čulo se kako „teologija dijeli sudbinu svih znanosti i danas kada se nalazimo u krizi humanističkih znanosti, kada se u svijetu zatvaraju humanistički orijentirani fakulteti, a Hrvatska ima jedan filozofski časopis koji ne može izdati jer za njega nema novca”, što je, ocjenjuje Raguž, kraj humanizma i skandalozno. Promišljajući ulogu i slobodu teologa u hijerarhiji Crkve, sugovornik zapaža: „Crkva je po naravi sumnjičava i to nije negativno, već ono što teologa brusi. On pristaje na sumnjičavost s kojom živi, a sumnjičavost ne koči, već budi probuđenost… Inače, kad promišljate, uvijek vas svrstavaju negdje, ponašaju se i djeluju zbog nekih interesa i svrstavanja, a ja djelujem zbog istine, Božje ljubavi i Božje objave. Promišljajući, lišavam se interesnih natruha.“ Slušatelje je u diskusiji zanimalo značenje Božje objave u današnjem pluralističkom svijetu i odnos spram drugih religija te je Raguž pojasnio: „Kršćanin na najistinskiji način govori o Bogu, koji se objavljuje kao Ljubav, jer je Bog sam progovorio o sebi. Kršćanstvo je za mene najistinskija religija jer najistinskije govori o Bogu i najistinskije govori o čovjeku.”
Tijekom „Susreta s Autorom“ spomenut je opus Raguževih osamdesetak stručnih članaka, pedesetak recenzija i intervjua te je, od 12 autorskih knjiga, publika pobliže upoznala ponajprije “Credo – Meditacije o apostolskoj ispovijesti vjere: Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma” (KS, 2001.), zatim knjige: “Vesperae sapientiae christianae 1,2,3 Tribine 1,2,3” (KS, 2003., 2005. i 2009.); “Teološka promišljanja o knjizi Isus iz Nazareta Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.” (2009.) i “Šutnja-dokolica-Molitva. Vesperae sapientiae christianae 4″(2011.). Pretposljednja objavljena knjiga “Sretni u nadi. Teološka razmišljanja o sreći” (nastala u Parizu, HILP, 2013.) je takva, kaže autor Raguž, da poslije nje ne mora više ništa napisati, no 2014. objavljena je u vlastitoj nakladi u Đakovu knjiga “Vršcima prstiju na zemlji. O molitvi Gospodnjoj”. Nevenka Špoljarić
