ĐAKOVO (TU) – Svečano euharistijsko slavlje 143. obljetnice posvete katedrale sv. Petra u Đakovu, u srijedu, 1. listopada 2025. predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bila još osmorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova, a posluživali su đakovački bogoslovi koji su započeli novu sjemenišnu godinu.
Uvodeći u miso slavlje biskup Ivan je podsjetio da je katedrala majka svih crkava u nadbiskupiji te da je dostojno liturgijski slaviti obljetnicu njezina posvećenja u kojoj je bilo puno zadivljujućih susreta i slavlja i u kojoj se događa stvarni život nadahnut Božjom blizinom. „Stoga u molitvu večerašnjega slavlja uključujemo svu povijest i sav narod ove naše Crkve: njezine pastire, biskupe, nadbiskupa u miru Marina i nadbiskupa Đuru, sve svećenike, redovnike, redovnice i sav Božji narod.“ Spomenu se biskup Ivan i početka akademske i sjemenišne godine i đakovačkih bogoslova koji su sudjelovali u slavlju te posebice šestorice novih bogoslova.
U homiliji se biskup Ivan spomenuo velike radosti koje je vladala u Đakovu zbog posvete katedrale 1882. godine te da su se svjedoci onoga vremena dičili njome i smatrali ju najrječitijim svjedokom prosvjete i uljudbe, čiji je završetak gradnje doživljen kao pravo povijesno postignuće u tadašnjim društvenim prilikama hrvatskoga naroda.
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak biskup je rekao kako nam Isus svraća pozornost na življeno iskustvo vjere. „Istinski klanjatelji klanjaju se u „duhu i istini“. Zapravo nas usmjerava prema razumijevanju i doživljaju vjere u kojoj se Boga štuje najprije životom – otkrivaju se djela živoga Boga, objava njegove neizmjerne punine i svemogućnosti u djela njegove ljubavi i spasenja za nas ljude.“
Govoreći o Strossmayerovoj katedrali koja je i danas na ponos ali prije svega crkva: „u kojoj nas sve upućuje na Božja djela spasenja, zapravo na istinu Božjeg saveza s ljudima – Božje objave i govora čovjeku; nije ostao tek „skriveni Bog“, već od samih početaka čovjeku iskazuje svoju ljubav i naklonost, očitujući znakove svoga zajedništva s nama ljudima.“
O značenju posvete crkve biskup Ivan je rekao: „Znakovito i uzvišeno značenje posvete crkava ne iscrpljuje se u samoj građevini. Čuli smo apostola Pavla u 2. čitanju: „Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ Živa je zajednica Crkve u središtu, kao što nas i naslovnik naše katedrale u svojoj poslanici poziva: „Pristupite k Njemu, Kamenu živomu (…) pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom“ (1Pt 2,4-5), s riječima apostola Pavla koji podsjeća: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje“ (1Sol 4,3).
Naglasio je biskup Ivan da nas sve u Božjem domu želi podsjetiti na novi život i poziv koji započinje u krštenju. „Čim zastanemo i malo bolje razmislimo, razabrat ćemo da slavlje posvete crkve većinom sadrži elemente krsne službe. Kad biskup pristupa vratima crkve i otvara ih, to je mjesto na kojem redovito trebaju započeti krsni obredi, u svjetlu Kristova navještaja: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se“ (Iv 10,9). Ili kad se vodom škropi oltar i zidovi crkve, slika je to naše krsne kupelji; i kad stijena oltara i zidovi crkve pomazuju svetom krizmom, to upućuje na naše krsno, kasnije i krizmeničko pomazanje: da ostanemo dionici Krista svećenika, proroka i kralja za život vječni. Da ne zaboravimo da smo mi pomazanici! I bijeli oltarnik na žrtveniku upućuje na krsnu haljinu onih koji „opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj” (Otk 7,14).“
Podsjetio je mons. Ćurić da spomen posvete katedrale također poziva na obnovu snage vjere, osobne i zajedničke, s važnim pitanjem: Kako danas gradimo zajednicu Crkve? Kako sudjelujemo u ostvarivanju njezina poslanja? Te da ta temeljna pitanja očekuju praktičan, konkretan odgovor, posvjedočen osobnim zauzimanjem i djelima, prema mogućnostima i dinamici pastoralnog života i aktivnosti naših zajednica.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Tiskovni ured
