OSIJEK (TU) – Retfalačka Župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku svečano je proslavila 14. rujna 2025. župnu svetkovinu duhovno se pripravljajući sadržajno bogatom trodnevnicom i četirima blagdanskim euharistijskim slavljima.
Svečanu pjevanu misu, navečer na crkveni god, je predvodio zlatomisnik Ivan Petričević, komletinački župnik i negdašnji retfalački župni vikar, u koncelebraciji s domaćim župnikom Ivanom Jurićem, zatim negdašnjim retfalačkim vikarom Florijanom Zagorščakom, svećenikom na poslijediplomskom studiju rimskog Sveučilišta Gregoriana, i župnim sinom Ninom Pericom, župnikom u Strizivojni.
„Slaveći blagdan Uzvišenja sv. Križa ne možemo a da ne razmislimo o tom najsvetijem znaku svete Crkve i najsvetijemu znaku svakoga kršćanina. Zato jer je na Križu umro naš Spasitelj da nas spasi od vječnoga prokletstva; da nam pokaže koliko Bog ljubi čovjeka i koliko moramo često trpjeti da bi ljubav pobijedila. Zato jer na Križu i po svetome Križu nije došlo prokletstvo nego posvemašnja ljubav. Čitav život jednog kršćanina u znaku je križa: od rođenja do smrti. Čim smo došli na ovaj svijet, majka nas je znamenovala znakom križa – znakom ljubavi. Na svetom krštenju svećenik nas je primio u Kristovu zajednicu u znaku križa; na svetoj krizmi biskup nas je posvetio u vjeri znamenjem križa; na svetoj ispovijedi otpuštaju nam se grijesi znakom svetoga križa; na vjenčanju činimo zakletvu na križ – zakletvu vjernosti. Križ je za nas znak utjehe; bolesniku dajemo križ u ruke u smrtnoj boli. Na pogrebu prati nas opet križ na vječni počinak. Kad nam zaspu tijelo hladnom zemljom, kad prijatelji i znanci odlaze kući i kad nas svi ostave, ostaje nam i nad nama je križ. Križ nam je pratnja od početka našega života pa do kraja. Križ vidimo na zvonicima, nalazimo ga u crkvama i na svakom oltaru. Nalazimo ga na raskrižjima putova, na poljima, na vrhovima brda. Prava kršćanska kuća ne postoji bez križa. Bez križa kršćanin ne dolazi na svijet niti bez križa odlazi s ovoga svijeta, bez križa se ne ide u raj! A raj je mjesto vječne ljubavi i križ znak Božje ljubavi prema čovjeku. Isus Krist je posvetio križ. U križu je naša nada i naš spas“, razložio je Petričević u propovijedi te u duhovnom nagovoru naveo niz životnih primjera nošenja križa – znaka Božje ljubavi, zaštite i zaloga vječnoga života te da „nositi križ treba naučiti“.
Propovjednik je podsjetio na Isusove riječi: „Tko god hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svaki dan svoj križ i neka me slijedi!“ (Luka 9, 23). Također, istaknuo je poticaj sv. Pavla (Gal 2, 20): „S Kristom sam razapet na križ; živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist!“.
Svečanu misu pjevao je Zbor mladih uz orguljsku pratnju Biljane Grašić i gitarsku Ive Matišić. Naposljetku je župnik pozdravio sabrane, predstavnike GČ Retfala čestitajući Dan gradske četvrti, suslavitelje, a posebno predvoditelja ovogodišnjeg zlatomisnika Ivana Petričevića.
Dvije blagdanske mise su slavili župnik Jurić i župni vikar Danijel Tigandžin, a misu za obitelji i djecu u 11 sati predvodio je negdašnji retfalački kapelan kanonik Prvostolnog kaptola Drago Tukara, ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata Osijek i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. U propovijedi je promišljao o duhovnoj vrijednosti Kristova križa i Križu u srcu, pojasnivši značenje “Raspete Ljubavi” koju nam valja promišljati u produbljivanju krsnoga poziva i rasta u vjeri.
Slavlju svetkovine Uzvišenja sv. Križa prethodila je duhovna obnova trodnevnicom započetom 10. rujna (u srijedu) uz pobožnost koju su predmolili muževi župne skupine Sv. Josipa, a misu je predvodio Nino Perica. U propovijedi je povezao znakovitost Isusova križa i patnje sa riječima koje nam Gospodin u Evanđelju (Lk 6, 20-26) govori “Blago vama…” i “Jao vama…”, te je potaknuo na promišljanje kako nam je činiti da bismo išli prema Božjemu kraljevstvu. Misu je suslavio vikar Danijel Tigandžin, a pjevanjem animirao Mješoviti zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.
Druge večeri misu je predvodio župni sin Tomislav Ćurić, rektor Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu, koji je uvodeći u propovijed pojasnio kako ustrajna molitva neće promijeniti čovjeka, ako nemamo otvoreno srce za Boga i Božju riječ koju slušamo, ali ju često ne čujemo i sa mise odlazimo duhovno neotvoreni, „prazni“. Naglasio je kako u poslušanomu odlomku Evanđelja (Lk 6, 27-38) „Isus pred nas stavlja zahtjeve kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima … ljubavi, činjenja dobra, milosrđa, neosuđivanja, praštanja, davanja jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti, a nama je težiti biti svet.
Poslije mise uslijedio je koncertni dar župnog Dječjega zbora (pjevao je misu) otvoren pjesmom posvećenoj župi Uzvišenja sv. Križa „Mjesec rujan“ čija je autorica župljanka i zborovoditeljica prof. Marijana Matijević. Nastup je izveden uz korepeticiju župljanke Marije Nađ-Perić. Na koncertu „Najljepše duhovne pjesme“ nastupio je i Dječji zbor HPD „Lipa“ uz korepeticiju Leonarda Kristeka.
U petak, nakon molitve krunice uz predmoljenje skupine Živa krunica, večernju misu pjevao je Zbor mladih, a predvodio i propovijedao župnik Ivan Jurić koji je rekao: „Molimo za blagoslov naše župe, za obraćenje svih nas! Molimo za materijalnu i duhovnu obnovu župe; za uspjeh radova uređenja unutarnjeg crkvenog prostora. Svima nama treba prosvjetljenje Duha Svetoga, posebno umjetnicima koji uređuju crkvu. Imamo puno razloga moliti i zahvaliti.“
Održano je večernje i prvo župno cjelonoćno euharistijsko klanjanje započeto molitvom krunice uz duhovna razmatranja vikara Danijela Tigandžina. U klanjanju su sudjelovali članovi župnih skupina, župnik Jurić, vikar Tigandžin, redovnice Sestre naše Gospe, župljani. U subotu je klanjanje pred Presvetim završeno pobožnošću, blagoslovom i pjevanjem “Pohvale Imenu Božjemu”. Jutarnju misu predvodio je vikar Tigandžin, a suslavio župnik Jurić koji je zaželio blagoslovljen blagdan Uzvišenja sv. Križa. Nevenka Špoljarić
