ALJMAŠ (TU) – HOMILIJA – FOTOGALERIJA – AUDIO – VIDEO – I u ovoj Jubilejskoj 2025. godini, o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u petak, 15. kolovoza tisuće su hodočasnika, neki pješačeći cijelu noć, pohodili nadbiskupijsko svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. Središnje svečano misno slavlje svetkovine predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, a u koncelebraciji je bio dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojz Kovaček, domaći župnik i upravitelj svetišta – vlč. dr. Tomislav Ćurić, administrator Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije – vlč. Stjepan Maroslavac, ivanovački župnik Andrija Vrbanić te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Nikola Klemen.
Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor Župe Uzvišenja sv. Križa u osječkoj Retfali pod vodstvom Ivana Bošnjaka, uz instrumentalnu pratnju s. Franciske Gjonaj, a među brojnim hodočasnicima bio je ministar obrane i potpredsjednik Vlade RH Ivan Anušić, županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak, zamjenik županice Goran Ivanović, zamjenik gradonačelnika grada Osijeka Dragan Vulin, predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Florijančić i načelnik Općine Erdut Jugoslav Vesić.
Silno mnoštvo svjedoka
Dobrodošlicu hodočasnicima izrazio je domaći župnik Ćurić te je, kao i u pobožnosti prije misnoga slavlja, istaknuo: „Tako mi je drago vidjeti silno mnoštvo vas vjernika koji svojim dolaskom, svojom prisutnošću svjedočite svoju vjeru, nadu, ljubav; svoju pobožnost i svoju privrženost prema Blaženoj Djevici Mariji, prema Crkvi, a napose prema našem Spasitelju Kristu. Hvala vam svima što 
ste došli. Hvala vam koji ste išli pješice. Hvala vam za svaku strpljivost, za svaku žrtvu koju ste prinijeli i hvala vam za spremnost da zajednički molimo i pjevamo kako bismo utječući se Gospi u zagovor proslavili našega Gospodina.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Hranić je uputio: „Marijina je poslušna vjera omogućila Bogu da započne svoju zemaljsku avanturu s čovjekom. Zato je ona slika budućega života i za svakoga od nas tko dopušta Bogu da upravlja našim životom, i spremno se predaje u njegove ruke da on i po nama može ostvarivati svoje naume spasenja.“
Porođajne boli rađanja Krista u ovome svijetu
U svojoj homiliji, osvrćući se na liturgijska čitanja, nadbiskup Đuro uputio je kako Knjiga Otkrivenja donosi sliku žene u porođajnim bolima i mukama rađanja te time sveti pisac oslikava Crkvu koja ima božansko poslanje rađanja Krista ovome svijetu, a to se rađanje događa uz porođajne boli i muke koje postoje iz dva razloga. Prvi izvor porođajnih muka Crkve nalazi se u njoj samoj, jer dok svijetu rađa 
Krista Crkva trpi ponajprije zbog svojih grijeha, zbog grijeha svojih vlastitih sinova i kćeri, a drugi izvor boli i muka dolazi izvana – prikazan je u liku Zmaja, u kojemu prepoznajemo neprijatelje Crkve i njezina poslanja. „Iako Zmaj sa sedam glava i deset rogova čeka da proždre dijete, žena ga ipak rađa. A to je zato jer tu ženu, odnosno Crkvu, štiti sam Bog. A dijete koje ona rađa je Krist, Sin Božji, Pomazanik, nositelj punine Duha Svetoga, koji će pobijediti svaku zlu silu i ipak uspostaviti Božje Kraljevstvo“, uputio je đakovačko-osječki nadbiskup te pojasnio: „I taj lik žene i njezinih poteškoća u Knjizi Otkrivenja je simbol okolnosti i izazova s kojima se suočavala BDM u svom vjerničkom životu i služenju Kristu – suncu i svjetlu svijeta te slika stanja i okolnosti koje trajno prate Crkvu kroz čitavu njezinu povijest…“
Novi poredak stvari
Upućujući kako se Marijin hvalospjev može nazvati i „pjesmom nade“ jer je hvalospjev klicanja zbog velikih stvari koje je Bog učinio u Marijinu životu, nadbiskup je uputio kako Marija u tom svom hvalospjevu ide i dalje: promatra Božje djelo u čitavoj povijesti svoga naroda i svijeta, te je rekao: „Slušajući te riječi u njezinu hvalospjevu mogli bismo se zapitati: ne pretjeruje li ona možda, opisujući svijet koji u 
stvarnosti ne postoji? Naime, ono čemu se ona divi, čini se, ne odgovara stvarnosti; dok ona govori, moćnici nisu zbačeni s prijestolja: strašni Herod je na primjer u to vrijeme čvrsto sjedio na svome prijestolju. I siromašni i gladni su ostajali te i danas ostaju takvi, dok se bogati i moćni poigravaju sirotinjom te nastavljaju uživati u svojoj moći i slavi te u svom blagostanju.“ Zatim je pojasnio: „No Marija ne želi sastaviti kroniku svoga vremena – ta nije bila novinarka! – nego nam želi poručiti nešto mnogo važnije: da je Bog, služeći se i njezinom neznatnošću, inaugurirao povijesnu prekretnicu te definitivno uspostavio novi poredak stvari. Ona, mala i ponizna, je uzdignuta i uznesena u slavu Neba, dok je moćnicima ovoga svijeta suđeno ostati praznih ruku… Djevica Marija, dakle, tim svojim hvalospjevom, tom svojom molitvom izriče proroštvo: prorokuje da nisu na prvome mjestu moć, uspjeh i novac, nego služenje, poniznost i ljubav.“
Silnici će biti zbačeni s prijestolja, a uzvišeni slabi i neznatni
Gledajući u Blaženu Djevicu Mariju treba shvatiti da je prava moć služenje te da kraljevati znači ljubiti i u ljubavi svoj život, zdravlje i sposobnosti velikodušno i samozatajno darivati te ih stavljati u službu onih koje ljubimo, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup, a zatim je nastavio: „Iako nam je srce uznemireno zbog toga što moćnici ovoga svijeta trguju te se bahato poigravaju s malim narodima, 
tim više što smo kao zemlja i kao narod nedavno prošli kroz iskustvo kroz koje danas prolazi Ukrajina, i dok gledamo prijetvornost moćnika kojima nije stalo toliko do nevinih ljudi što stradavaju, koliko do toga ne bi li pokupili kakvu Nobelovu nagradu za mir ili neko drugo svjetsko priznanje te pregovaraju o sudbini slabih i malih – i to bez njih; kao o svom posjedu (!); današnja nam svetkovina Marijina uznesenja u nebesku slavu 
poručuje ne samo da će završiti i rat u Ukrajini, i u Gazi, i u drugim dijelovima svijeta, nego da neće i da ne može vladati pravo jačega; da se ne može nasilno oteti tuđe i onda pregovarati o ustupcima s dijelovima otetoga, te da će kad-tad ipak biti uspostavljen pravedan mir i zadovoljena pravda; da će nepravedne žrtve jednoga dana biti prepoznate kao heroji i mučenici; da će silnici ostati praznih ruku i biti zbačeni s prijestolja, a uzvišeni slabi i neznatni. Na nebo Uznesena nam poručuje da će uskrsnuće sigurno doći. Ne kaže nam kada, ali nas ohrabruje da ne posustanemo jer i njezin nam primjer svjedoči da se do njega se stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjernosti Božjoj riječi te pravdi i istini.“
Na kraju je poručio: „Dok ovdje u Aljmašu zajedno s Gospom od Utočišta pjevamo njezin hvalospjev Veliča, to pjevanje u nama pali plamen nade. Ona je vjerovala da nije tek igračka u nečijim rukama te da je odabrana za poslanje koje treba izvršiti, da je zato Bog uz nju i da ju neće napustiti. Vjera joj je davala snagu u svim opasnostima i nesigurnostima njezina života. I ona nas poziva te nam svjedoči da je potrebno, ali i da je dovoljno da i mi, kao i ona, ne podlegnemo napasti grijeha, da ponizno slavimo Boga i da velikodušno svoj život stavljamo u službu drugima, u službu općega dobra.“
Na kraju misnog slavlja domaći župnik predmolio je molitve za potpuni oprost te blagoslovio nabožne predmete. Prisutne je uputio da mogu posjetiti Memorijalni centar na početku aljmaške Kalvarije, zatim samu Kalvariju na kojoj su nedavno postavljeni novi križevi – koji su i blagoslovljeni, kao i Kapelu Gospe pod Lipom. Na kraju je hodočasnicima poručio: „Želim da osjetite posredovanu milost koja se po 
pohodu ovoga svetišta dogodila u vama. Želim da vas Gospa prati i zagovorom čuva, da vas Bog u svemu vodi i blagoslivlja.“ Proslavi svetkovine prethodila je trodnevna molitvena priprava, koju je, kao i misu uočnicu, predvodio fra Ivan Matić, OFM, voditelj duhovnih obnova u Kući susreta Tabor.
M. Kuveždanin
