GRGUREVIĆI/SLAVONSKI BROD (TU) – Misom zadušnicom koja je slavljena u subotu, 26. srpnja 2025. u župnoj crkvi u Grgurevićima, na spomendan sv. Joakima i Ane – roditelja BDM, vjernička zajednica odvoračke Župe sv. Filipa i Jakova u zajedništvu s filijalama te brojnim vjernicima koji su pristigli iz okolnih krajeva oprostila se od svoga omiljenog župnika vlč. Josipa Kalmara koji je 22. srpnja iznenada preminuo u 61. godini života i 35. godini svećeništva. Misno slavlje predslavio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a koncelebrirali su: pokojnikov brat Dinko Kalmar, župnik hrvatske Župe sv. Leopolda Mandića u Ottawi (Kanada), sibinjski župnik i dekan dr. Marko Martić, brojni svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, franjevci iz Slavonskoga Broda te jedan grkokatolički svećenik. Posluživali su bogoslovi i župni ministranti. Neposredno prije mise zadušnice biskup Ivan i nazočni svećenici otpjevali su dio Srednjega časa iz pokojničkoga slavlja Božanskog časoslova.
Započinjući homiliju mons. Ćurić je rekao: „Na samome početku ovoga mjeseca srpnja u našem prezbiteriju, tj. u zboru svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije preminuo je svećenik Tomislav Radišić, po dobi najstariji, u 95. godini života. U 71 godini svoga svećeništva nekoliko je godina bio župnik ove odvoračke župe. A nakon njega, danas se u našem biskupijskom prezbiteriju opraštamo od aktualnoga odvoračkoga župnika, dragoga vlč. Josipa, u znatno mlađoj životnoj dobi, kad se obično ne nadamo odlasku.“ Opisujući ga kao čovjeka „sa širokim osmjehom, srdačnim pozdravom, blagim glasom i karakterističnom mirnoćom“, biskup Ivan je podsjetio prisutne na mladomisničko geslo vlč. Josipa: „Služite Gospodinu u veselju“ (Ps 100,2 ). „S tim nadahnućem želimo i mi danas rasvijetliti doživljaj ove liturgijske službe oproštaja i sprovodnih obreda“, istaknuo je mons. Ćurić.
Tumačeći liturgijska čitanja biskup Ivan se osvrnuo na riječi proroka Izaije koji naviješta gozbu za sve narode ističući da je u „ pozadini prorokove riječi je stvarnost koju Bog kani preobraziti – suze i bolesti, nepravde i ratovi, naposlijetku i sama smrt. Sve su to iskustva zbog kojih se čovjek osjeća nesigurnim, trajno u nekoj borbi kojoj se ne vidi kraja. Navještajem gozbe na Sionu prorok Izajia želi prodrmati ljudsko beznađe i pesimizam koje je susreo u svome narodu. Prorokova riječ nas podsjeća i usmjerava prema Božjem planu o ljudskoj povijesti, ono prema čemu ide i u čemu je ispunjenje ljudske povijesti, ujedno i svakog ljudskog života, je iskustvo punoga zajedništva i radosti u Bogu.“
Pojasnio je biskup Ivan da proročki navještaj naizgled cilja na daleku budućnost ali da ga Isus posve približava: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! ( Iv 14,1). „Isusov poziv svima nosi spasenje kada ga nasljedujemo na putu vjere, navješćujući njegovu otkupiteljsku žrtvu i njegovu smrt na križu i njegovo uskrsnuće koje je nada i našega uskrsnuća. Upravo to su najdublji temelji nade, utjehe i radosti koja nas i danas snažno dotiču, dok ispraćamo župnika Josipa“, kazao je biskup Ivan.
Životopis vlč. Kalmara (iz homilije biskupa Ivana)
Vlč. Josip Kalmar je rođen u Oriovcu 17. ožujka 1965. g. od oca Aleksandra i majke Miroslave, rođ. Babić. U Oriovcu započinje osnovnu školu, a nastavlja u središtu Slavonskog Broda, gdje je preselila njegova obitelj. Srednjoškolsko obrazovanje stječe u Slav. Brodu, s maturom 1983. Slijedi vojni rok, najprije u Beogradu, potom u Zagrebu. Kao svećenički kandidat iz brodske Župe Gospe Brze Pomoći dolazi u Đakovo te započinje filozofsko-teološki fakultet i sjemenišnu formaciju (1985. – 1991.) Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali na Petrovo, 29. lipnja 1991. Pastoralnu službu započinje u jeku početka Domovinskog ratakao župni vikar u Osijeku u gornjogradskoj Župi sv. Petra i Pavla, a nakon toga u donjogradskoj Župi Preslavnoga Imena Marijina. Istodobno prihvaća službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku. Ratna stradanja snažno su obilježila njegovu službu. U ljeto 1992. imenovan je župnikom u Tovarniku, nasljedivši mučenoga i ubijenoga župnika, blagopokojnoga Ivana Burika. Kako u Tovarnik nije mogao, župnik Josip skrbio je za župljane–prognanike djelujući više godina u Prognaničkom naselju „ Blace“ u Župi Rokovci – Andrijaševci ( 1993. – 1998. ), sve dok nije bio omogućen povratak i obnova dotad okupiranih područja i župnih zajednica. U Tovarniku djeluje do 2004., potom prihvaća župničku službu u Štitaru (2004.- 2009.), slijedi služba župnika u Viljevu ( 2009.- 2021.) gdje je od 2010. vršio i dekansku službu Donjomiholjačkoga dekanata. Službu župnika odvoračke Župe sv. Filipa i Jakova sa sjedištem u Grgurevićima započeo je 25. kolovoza 2021., a od 2023. u ime Sibinjskog dekanata bio je i član Prezbiterskoga vijeća.
Oproštajne riječi biskupa Ivana
„Dragi Josipe! Pred Gospodinom se, ne zdvajajući, već otvoreni njegovoj volji, usuđujemo reći: Prerano si nam otišao! No, mi i sada ispovijedamo snagu i radost uskrsne nade. Na nju nas i ti u svojoj oporuci srdačno i prijateljski upućuješ, završavajući je riječima: „Preporučam se u molitve, doviđenja u Nebu.“ To je naša vjera! To je besmrtna baština nebeske Crkve, kojoj se, dragi Josipe, zajedno s tobom i mi nadamo.“
Oproštaj župljana
Na kraju misnoga slavlja od pokojnog vlč. Josipa, u ime cijele župne zajednice i župnih vijeća, biranim riječima oprostio se Ivan Grgurević, a četvero mladih Odvorčana obučenih u narodne nošnje svjedočili su koliko je odvorački kraj prepoznatljiv po njegovanju slavonske tradicije koju je vlč. Josip jako volio. Svoju ljubav prema blagopokojnom vlč. Josipu iskazali su i humanom gestom članovi KUD-a Odvorci u zajedništvu s brojnim udrugama odvoračkoga kraja, tako što su organizirali prijevoz svima koji su željeli ispratiti omiljenog župnika na vječni počinak na Gradsko groblje u Slavonski Brod i tako još jednom pokazali dobrotu i zajedništvo.
Sprovodni obredi i ukop na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu
Uz obitelj, rodbinu, mnogobrojne prijatelje, vjernike kojima je bio župnik, te pedesetak svećenika vlč. Josip Kalmar pokopan je u obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Sprovodne je obrede predvodio biskup Ivan.
Dirljivim riječima od pokojnika su se oprostili uime svećenika Sibinjskog dekanata vlč. Marko Martić, dekan. On je istaknuo kako je vlč. Josip bio svećenik velikog srca i duha, blag, smiren, uvijek spreman poslušati i pomoći, a svojom prisutnošću unositi mir gdje god bi došao. 
„U njegovoj prisutnošću osjećala se toplina i iskrena ljudskost koja je stvarala posebno ozračje u našem Sibinjskom dekanatu. Nažalost, u svemu tome bio je sklon više misliti na druge, nego na sebe, čak i kada je njegova bolest uzimala maha, samo da nas svećenike u dekanatu ne optereti. Nikome nije htio biti na teret te u svemu bio vjeran svome načelu – najprije pomoći drugome, a onda učiniti svoje“, rekao je vlč. Martić. Zahvalio je Gospodinu za život subrata Josipa koji im je, kako je ustvrdio bio primjer uzornog svećenika, obećavši da ga neće zaboraviti, nego moliti za njega i prikazivati mise.
U uime župljana župe Viljevo u kojoj je pok. Josip služio kao župnik 12 godina oprostio se Josip Knežević istaknuvši njegovu dobrotu, i ljubav koju je pokazivao prema vjernicima napose djeci prema kojima je, kako je rekao, uvijek bio veseo, raspoložen, pun radosti i ljubavi. Dodao je kako je imao poseban osjećaj za stare i bolesne koje je rado obilazio, hrabrio, tješio. „Vaše geslo koje ste izabrali na Mladoj misi „Služite Gospodinu u veselju!“, baš ste dobro izabrali, jer ste uvijek u veselju, ne samo Gospodinu služili, nego ste ga i nama tako donosili“, ustvrdio je u svom oproštajnom govoru župljanin Knežević.
Pjesmu koju je sinu otac Aleksandar napisao za njegovu Mladu misu pročitala je nećakinja pok. vlč. Josipa – Katja Živković. Kao obiteljska prijateljica od pokojnika se dirljivim riječima oprostila i gospođa Renata Panić – Jurjević.
Pjesmom su ga u vječni počinak ispratili članovi župnog zbora Župe Gospa Brze Pomoći. A. Terzić i B. Lukačević
