ILAČA (TU) – Blagdan sv. Jakova, apostola, zaštitnika ilačke župe, svečano je proslavljen u marijanskom svetištu Drage Gospe Ilačke, u petak, 25. srpnja 2025. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je fra Marijan Ligenza, župni vikar Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Uz njega u koncelebraciji su bili: domaći upravitelj ilačke župe vlč. Vedran Bilić; umirovljeni ilački svećenici i domaći sinovi vlč. Pavao Kolarević i vlč. Marko Peulić; vlč. Mirko Brlić, supsidijar Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke te mnogi drugi svećenici iz Vukovarskog, Otočkog i Vinkovačkog dekanata. Na euharistijskom slavlju posluživao je vlč. Ivan Tutiš, trajni đakon.
U svojoj prigodnoj homiliji fra Ligenza je aktualizirao evanđeoski ulomak u kojem Saloma, majka sinova Zebedejevih Ivana i Jakova, moli Isusa za njihovo dobro mjesto u njegovu kraljevstvu.
„Tu se dade vidjeti kako se od tada malo toga promijenilo. Sjetimo se, koliko puta tako dolazimo k Isusu i mi, molimo ga, tražimo, ištemo. Treba priznati da se velika većina naših pitanja Isusu, Gospi i svecima kao i pitanje majke Salome i sinova Zebedejevih vrte oko stvari koji su potrebni za zemaljsko kraljevstvo, a malo se vrti oko pitanja za nebesko kraljevstvo, za Kristovo kraljevstvo koje je on uspostavio među ljudima. Kraljevstvo Božje po Kristu je spasonosno za sve ljude i u konačnici za sve ljudske probleme”, rekao je fra Ligenza.
Istaknuo je kako su vjernici krštenjem postali dionici nove Božje stvarnosti, Božjega kraljevstva medu ljudima. „Stoga je potrebno moliti da milosna stvarnost spasenja oživi u našoj vjeri u našoj svijesti, da to postane nas život, naše opredjeljenje, dinamizam našega života pa će i naše molitve, čežnje i potrebe biti uslišane, na koncu i ostvarene”, rekao je fra Ligenza.
„U Kraljevstvu Božjem ne sjedi se skrštenih ruku. U njemu treba hodati zemljom, mijenjati svijet, sebe i odnose u svijetu, čineći dobro, kako je to i Krist činio Božanskom snagom ljubavi koja i po nama može mijenjati svijet, svjedočiti mu spasenje. Treba prihvatiti križ svoj i uspinjati se s njime na Kalvariju. U Kristovu Kraljevstvu valja biti spreman visjeti na križu razapet, raširenih ruku i otvorena srca, Bogu i braći svojoj ljudima, svjedočiti svojim raspećem, odnosno svojom žrtvom. Križ je kraljevsko prijestolje. Zar nije to i naše kao što je to i bilo Kristovo. Krist je apostolima postavio temeljno pitanje o Kraljevstvu koje je On naviještao i uspostavio: možete li piti času koju ću ja piti?. Isus upozorava da u njegovu Kraljevstvu nema mjesta ni vlasti ni vladanje. Vlast bez ljubavi i služenja, bez žrtve, ništa ne može riješiti ma o kojoj razini vlasti bila riječ, od svjetovne, gradske, seoske, državne, pa sve do crkvene. Isus zato otklanja vladanje i vlast kakvu imaju vladari, velikaši i vlastodršci svijeta”, poručio je fra Ligenza.
“Ključne riječi za razumijevanje poruke Isusa Krista i Kraljevstva Božjega, su služenje i posluživanje, a ne gospodarenje i vladanje. To su ključne riječi svekolikog kršćanskog života. Bez spremnosti služenja Bogu i ljudima, bez spremnosti da ovaj svijet i ljude poslužujemo Božjom istinom i ljubavlju, dobrotom, milosrđem, mirom, ne možemo imati pravo zvati se Isusovima. Bez Saveza s Bogom nema istinskoga mira ni slobode, ni pravde u ovom svijetu”, rekao je fra Ligenza.
“Vidimo da se u svijetu vode svakodnevne okrutne, krvave i sveopće bitke za vladanje i gospodarenje, za vlast i prevlast među ljudima i narodima, nad njihovim dušama i srcima, kulturama i identitetom, za kontrolu nad svim dobrima i bogatstvima ovoga svijeta. Cijeli se svijet trese u nekom novom strahu od tih krvavih bitaka za vlast i prevlast. Ne biraju se sredstva, ne broje žrtve, posebno ne ljudske, jer u svemu tome čovjek postaje najmanje važan uz najmanju cijenu. Ta sveopća zahuktala borba za vlast i prevlast dovodi do nekontroliranog porasta nasilja i terora svake vrste, u svim sredinama i na svim stranama svijeta. Nasilje, kao da postaj novi stil života i preživljavanja! Možda je vrijeme da se pitamo među nama kršćanima posebno: Kamo zemljo ideš? Kamo Crkvo srljaš?” upozorio je fra Ligenza.
„Ma neće tako biti medu vama govorio je Isus Jakovu i svojim učenicima. Govori danas u Crkvi i nama, poziva nas istom snagom da postanemo svjesni odgovornosti za radosnu vijest evanđelja u kojoj je zakon sažet u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Danas pred sv. Jakovom s Pavlom molimo: Gospodine, u svemu smo pritisnuti, ali nam daj milosti da ne budemo pritiješnjeni. U svemu dvoumimo, daj nam svoga svjetla da ne zdvajamo. Progoni nas život, daj da vjerujemo da nas ti nikad ne napuštaš. Obaraju nas mnoge zle sile, ali kad smo s Tobom, ne možemo biti oboreni. Dok u sebi nosimo snagu tvoga križa i umiranja, ti nam daješ snagu svoga uskrsnuća. Gospodine, ojačaj i učvrsti vjeru ovoga naroda svoga”, pozvao je fra Ligenza i zaključio svoju homiliju.
Na kraju euharistijskog slavlja svim prisutnim vjernicima i svećenicima prigodnim riječima pozdrava obratio se domaći upravitelj župe vlč. Bilić. Zahvalio je predvoditelju euharistijskog slavlja na prigodnim riječima kao i svim koncelebrantima. Pozvao je vjernike i domaće župljane na svakodnevnu molitvu sv. Jakovu, Isusovu učeniku i zaštitniku ilačke župne zajednice čiji se zagovor vidi i očituje u župi i diljem naše domovine i svijeta gdje se on na poseban način časti. Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem pratio je Mješoviti župni zbor uz orguljašku pratnju Ivane Moritz. Kristijan Posavec
