Svetkovina zaštitnika konkatedrale u znaku Jubilejskog hodočašća te misnog slavlja pečuškog biskupa Lászla Felföldija

OSIJEK (TU)AUDIO – U tijeku obilježavanja Redovite jubilejske 2025. godine, u nedjelju, 29. lipnja 2025., na svetkovinu sv. Petra i Pavla, apostola, zaštitnika osječke konkatedrale, konkatedralne župe i grada Osijeka, održano je hodočašće vjernika osječkih dekanata u osječku konkatedralnu oprosnu crkvu. Svečano misno slavlje predvodio je pečuški biskup László Felföldi u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem, pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem, srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom, srijemskim biskupom emeritusom Đurom Gašparovićem, savjetnikom Apostolske nuncijature u Sjedinjenim Američkim Državama Većeslavom Tumirom te svećenicima osječkih dekanata na čelu s dekanom Osječkog zapadnog dekanata, preč. Vladimirom Delićem.

Hodočasnički molitveni program započeo je prije misnoga slavlja, a vodio ga je domaći župnik Matej Glavica te je prisutne vjernike potaknuo na obnovu krsnog saveza i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Zatim su molili za mir u svijetu, milost opraštanja te nova svećenička i redovnička zvanja, a molitva je zaključena pjevanim Litanijama svih svetih.

Nad/biskupi i svećenici u konkatedralu su ušli u procesiji, a prije početka misnoga slavlja u  pozdravnom govoru đakovačko-osječki nadbiskup metropolit čestitao je župni god župljanima konkatedralne župe te rekao: „Pozdravljam sve Vas Osječane – hodočasnike nade iz župa grada Osijeka i drugih župa, koji ste odlučili danas hodočastiti u našu konkatedralu kako biste zadobili i potpuni oprost, što ga u njoj i u drugim oprosnim crkvama možemo primiti u ovoj Svetoj 2025. godini – Godini nade.“

Trud i ljubav prema Hrvatima

Nadbiskup Hranić posebno je pozdravio predvoditelja misnoga slavlja mons. Felföldija, biskupa Gradu Osijeku partnerskog Grada Pečuha, čija je katedrala također posvećena sv. Petru i Pavlu te se on, nakon svečanog jutarnjeg misnog slavlja u pečuškoj katedrali, zaputio u osječku konkatedralu. „I ne samo da ste prihvatili dolazak i predvođenje ovog svetog euharistijskog slavlja ovdje u Osijeku, nego ste si zadali i dodatne posebne zadaće, radi kojih se ja osjećam čak malo i postiđeno“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup i nastavio: „Naime, Vi ste Oče biskupe odlučili i sve učinili da ovo slavlje predvodite na hrvatskom, a ne na mađarskom ni na latinskom jeziku, kako sam to zamišljao kad sam Vas pozivao da dođete i predvodite ovo slavlje. Napor učenja čitanja hrvatskoga jezika i ponešto od konverzacije na hrvatskom jeziku opravdavate time da želite s vjernicima Hrvatima u Pečuškoj biskupiji misu slaviti i s njima barem malo komunicirati na njihovu materinjem jeziku. Na temelju toga moram reći da su Hrvati u Pečuškog biskupiji u Vama dobili jako dobrog i brižnog pastira, s kakvim se nažalost ne mogu pohvaliti i vjernici Mađari u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji – jer ja sam od toga jednostavno odustao i pomirio se s time da mađarski jezik nadilazi moje mogućnosti. I zato se osjećam postiđenim pred Vama i pred vjernicima Mađarima u našoj Nadbiskupiji. Iako su mi vjernici Mađari silno dragi i volim ih baš zato što su manjina, koja zaslužuje posebnu brigu i podršku. A dragi su mi ne samo naši katolici, nego i članovi Reformirane crkve koji žive ovdje zajedno s nama“, pojasnio je nadbiskup Hranić i zaključio: „Dragi Oče biskupe, hvala Vam za sav Vaš trud i ljubav prema nama Hrvatima, za dolazak među nas u Osijek i za predvođenje mise na hrvatskom jeziku – tim više što ste po prvi puta s nama ovdje u Osijeku, u gradu prijatelju i partneru Vašega biskupskoga Grada Pečuha.“

Nadbiskup je pozdravio biskupe te svećenike osječkih dekanata rekavši: „Većina nas bili smo za svećenike zaređeni na današnji dan, tako da danas obilježavamo i obljetnice svoga svećeničkog ređenja. Svima vam čestitam i želim da trajno raspirujemo i obnavljamo milosni dar svetog svećeničkog reda po kojemu smo postali pastiri naroda Božjega.“ Pozdrav je uputio i predstavnicima državne vlasti: predsjedniku Gradskog vijeća Tihomiru Florijančiću, vijećnicima Gradske skupštine, županici Osječko-baranjske županije Nataši Tramišak te generalnom konzulu Republike Mađarske u Osijeku Jánosu Magdó. A na kraju svog govora nadbiskup je i svima koji nose ime sv. Petra ili sv. Pavla čestitao imendan.

Životvorni glas ljubavi u obitelji i župnoj zajednici

Pečuški biskup Felföldi započeo je misno slavlje na hrvatskom jeziku, a svoju homiliju dijelom je izrekao osobno, a dijelom je to učinio vlč. Robert Almaši, povjerenik Ureda za vjernike Mađare u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Prisutne vjernike biskup László potaknuo je na razmišljanje o pozivu te rekao: „Poziv, osobni susret, istinita je priča o životnom putu i svakodnevici kršćanskih obitelji i naših župnih zajednica. To nije nekakva poruka iz daleke prošlosti, nego izazov današnjice.“ Osvrnuo se na poziv apostolskih prvaka, napose na Savlovo pitanje nakon spoznaje Isusovih riječi Ja sam onaj koga ti progoniš te je rekao: „…postavio je prvo i najveće pitanje u svom životu: Što mi je činiti, Gospodine? Na što Gospodin odgovara: Idi u Damask i tamo će ti učenici i Crkva reći što ti je činiti. Takvi su i naši putevi. Moramo prepoznati Sina Božjega, Isusa Krista, prisutnog u našim životima. Njega moramo pitati, kao što je i Savao pitao, što nam je činiti. Ali budimo jaki i hrabri u svom odgovoru, poput Petra koji je rekao da ne razumije u potpunosti, ne zna što će se dogoditi, ali je na Kristovu riječ bacio mrežu. Važno je da i mi odgovore na svoja pitanja tražimo u zajednici Kristovih učenika, kao što je to činio i sveti Pavao. Ali je najvažnije imati živ i osoban odnos s Isusom. Poslušajmo ga, pazimo na  njegove riječi. Čujmo što nam govori i što od nas traži.“

U nastavku svoje homilije pečuški biskup naglasio je da se životvorni glas ljubavi koji dolazi od Boga najprije mora čuti i ostvariti u obitelji, a zatim u župnoj zajednici gdje je potrebno ponovno otkriti vitalnu i bitnu međugeneracijsku povezanost i preobraziti je u živi, životvorni i plodonosni odnos. Osvrnuo se i na prisutnost mladih u župama te je naglasio: „Ovdje mladi trebaju biti prisutni, čuti i slušati glas odraslih i naučiti poslušati Božji glas. Poput proroka Samuela, reći radosno i predano: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša. Iznimno je važno ukazati mladima koga i što slušati.“

Gospodin i danas govori

Obratio se zatim i muškarcima: „I muškarci u našem vremenu imaju posebnu zadaću. Oni moraju ponovno otkriti muške zajednice i prijateljstva, kako bi, crpeći snagu jedni od drugih, mogli zajedno sa suprugama stvoriti i čuvati mir, sigurnost i radost svojih obitelji i domova. Istina o ljudskoj osobi – muškarcu i ženi – nije nekakav kulturni konstrukt, nego Božji dar. Moramo se oduprijeti ideologijama koje zbunjuju našu djecu i iskrivljuju Božji plan, kaže papa Lav. Za to i zbog toga moramo se boriti muškom snagom u današnjem svijetu u kojem vidimo da materijalna sigurnost još nije sigurnost obitelji. Potrebno je iskusiti zajedničku duhovnu i duševnu stvarnost, zajednički promišljati, neprestano jačati i čuvati odnose među supružnicima i djecom. Za to je bitan mir srca i duše, red i mir u našim odnosima.“

Na kraju svoje homilije biskup Felföldi podsjetio je na važnost mira uskrslog Krista te je poručio: „Naučimo i mi osluškivati, kao što je to činio i sveti Pavao tri dana, kako bismo potom mogli voditi miran dijalog s drugima. Prvo, unutar naših obitelji, bez ekrana i telefona. Naučimo i vježbajmo se jednostavno razgovarati s članovima svoje obitelji, posebice s mladima kojima je jedan od najvećih tereta to što ih nema tko slušati. Ako mi njih poslušamo, prije ili kasnije će i oni moći slušati nas, što stvara mogućnost mirnog dijaloga. Danas mnogi govore samo svoje, ali ne čuju i ne slušaju druge. Ipak, život nije isključivo samo svijet mene samoga. Već je to svijet obitelji, župe, Crkve, naroda, velike zajednice čovječanstva. Gospodin nam i danas govori, gdje god bili. U našim domovima, na poslovima ili na putu. Poslušajmo njegovu riječ i odgovorimo predanim služenjem i ljubavlju našega života. Danas, u ovom svetom vremenu obnove Crkve, u sigurnosti Svete godine nade moramo iskusiti i prenijeti radost i mir vjere koja gradi budućnost, preobražavajući je u životnu i životvornu vjeru.“

Uslijedila je molitva vjernika tijekom koje su bili izrečeni i zazivi na mađarskom i njemačkom jeziku. Na kraju misnoga slavlja izraze zahvalnosti biskupima, svećenicima, predstavnicima državne vlasti te župljanima i hodočasnicima osječkih dekanata uputio je domaći župnik Glavica. Poseban izraz zahvalnosti i dobrodošlice u osječku konkatedralu o njezinoj 125. godišnjici posvete uputio je pečuškom biskupu Felföldiju te mu po rukama župljana darovao i prikladan dar – kip sv. Petra u boji staroga zlata. Misno slavlje zaključeno je molitvom za potpuni oprost koju je predvodio pomoćni biskup Ivan, riječima zahvale biskupa Felföldija, završnim blagoslovom i pjesmom Mješovitog konkatedralnog zbora, koji je animirao misno slavlje. M. Kuveždanin