ĐAKOVO (TU) – U Velikoj dvorani župe Svih svetih u Đakovu 7. listopada održan je seminar za animatore i članove župnih misijskih skupina. Uz voditeljicu Misijskog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije, s. Ignaciju Ribinski, više od 100 okupljenih sudionika slušalo je zanimljiva predavanja vlč. dr. Drage Tukare, don Ivana Stojanovića te s. Doroteje Dundjer.
Nakon pozdravnog govora sestre Ignacije, vlč. dr. Drago Tukara, ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa i profesor na KBF-u u Đakovu, govorio je na temu „Radosna vijest do nakraj svijeta“. Govoreći o širenju Evanđelja u ranoj Crkvi prema Aziji, Africi i Europi, napomenuo je kako se kršćanstvo u doba Rimskog carstva širilo ponajviše zbog prometne povezanosti te poznavanja grčkog jezika koji je u studiranju bio nadmoćniji od latinskog.
„Prvoj Crkvi bilo je važno da se svaki vjernik osjeća misionarom. Stalno volim naglašavati da je tada najbolji put misionarenja bio progon. Situacija u kojoj se našlo Rimsko carstvo u 3. stoljeću, kada je Crkva bila progonjena, išlo je na ruku širenju kršćanstva. Crkveni oci sve do 8. stoljeća bili su najbolji misionari onda kada su bili progonjeni jer su na mjestima gdje su prognani evangelizirali stanovništvo. Neke su procjene da je na afričkom području u 3. stoljeću bilo od 130 do 150 biskupa, što je dokaz koliko je već tada misionarski rad imao ploda“, čulo se na kraju izlaganja dr. Tukare.
Potom je s. Ignacija progovorila na temu „Katolik na svagdanjem zadatku“. „Sluga Božji otac Ante Gabrić rekao je jednom: ‘Gori i izgori za Boga i ljude’. On je doista i ‘izgorio’, jer kada je otišao Gospodinu nije imao ni 50 kilograma zajedno sa svom svojom imovinom. Žalosno je ako živimo samo za sebe i ne razumijemo onu ‘da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji’. Lijepo je čuti kako u nekim župama pojedinci samoinicijativno osnivaju misijske zajednice koje mole za misije i zdušno rade prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Hvala Bogu koji nam iznova daje snagu da bi pomogli misijama. Kako kaže papa Franjo: Papinska misijska djela dragocjeno su sredstvo buđenja želje da nadilaženjem vlastitih granica kako bismo svima navjestili Evanđelje“, rekla je među ostalim s. Ignacija.
Don Ivan Stojanović, naš misionar u Gani, u kojoj se preko Misijskog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije hrani i školuje desetero djece, govorio je na temu „Misionar na svagdanjem zadatku“. „Kad u svojoj župi nađemo bilo koga tko spava na ulici, primamo ga i osiguravamo sve što je potrebno. Jedan naš projekt tako se zove ‘Od ulice do fakulteta’ jer mnogi su mladići i djevojke sposobni završiti studij ako im se to omogući. Zadatak nas salezijanaca je zaštititi djecu ne samo od gladi, već i od zlostavljanja koja mnogi doživljavaju“, rekao je don Ivan. Pojasnio je kako su, preuzevši misiju na sjeveru Gane gdje žive pogani, odlučili koristiti jednostavnu metodu evangelizacije. Svaki tjedan išli su u jedno selo, gdje su bili srdačno primljeni i rado dozvoljavali rad s djecom i mladima, za koje se ionako nitko ne brine. „Metodom koju u salezijanskom pastoralu nazivamo Oratorij, pozovemo svu djecu na igru, gdje prvo čuju neku priču o Isusu ili drugu biblijsku priču. Kako oni vole pjevati i plesati, malo se zapjeva i zapleše, a potom ide molitva. Tako je započela evangelizacija i kroz taj oratorij mi smo pridobili njihova srca, postali smo njihovi prijatelji“, pojasnio je don Ivan.
S. Doroteja Dundjer iz Družbe Marijinih sestara hrvatska je misionarka u Beninu, gdje Misijski centar, uz 12 bogoslova, hrani i školuje 401 dijete. „Iako ste vi tu, a mi u Beninu, radimo zajedno. Djecu koja imaju teški život u obitelji ili ostanu bez roditelja uzimamo k nama i omogućujemo im školovanje“, istaknula je s. Doroteja. Vratila se u prošlost kada je bi crkva bila više prazna nego puna, a nedjeljom bi za pričest bilo pripremljeno 60-ak hostija, i uvijek bi ih ostalo za predstojeći tjedan. „Danas uopće ne brojimo jer smo kasnijih godina imali i po dvjesto krštenja u samo jednom danu! Bez vas ne bismo mogli toliko napraviti i budite uvjereni da velik broj osoba tamo daleko zahvaljuje Bogu što postojite“, zaključila je s. Doroteja. Josip Kazalicki
