ĐAKOVO (TU) – “Večeras smo okupljeni kako bismo molili za pokojne svećenike koji su djelovali u našoj Nadbiskupiji. Ovdje u katedrali posebno se sjećamo onih koji su svojom službom bili uz nju vezani – to su članovi Prvostolnog kaptola. Svaki od njih trudio se u potpunosti biti Gospodinov. Želimo večeras sa zahvalnošću moliti za sve pokojne svećenike koji su nas na bilo koji način zadužili, nas osobno i našu nadbiskupijsku zajednicu. Istodobno, želimo moliti za nas žive svećenike, da budemo poput svetoga pastira Karla Boromejskoga, kojega se Crkva danas sjeća”, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, predvodeći 4. studenoga 2014. u đakovačkoj katedrali misu zadušnicu za sve pokojne svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Prigodnu propovijed okupljenim vjernicima uputio je mons. Luka Marijanović, kanonik, koji je rekao kao su neki svećenici, koji su ‘podnosili žegu dana i umor u pastoralnom djelovanju na prostorima Nadbiskupije od njezinih davnih početaka’, znali doživljavati nerazumijevanja, prezir, a mnoge su i pobili, naročito u Drugom svjetskom ratu i poraću. “Rijetko je gdje u svijetu pobijeno toliko svećenika, među njima i časnih sestara i sjemeništaraca, kao na prostorima bivše države, njih ukupno 666, što je jezovita brojka”, rekao je mons. Marijanović, dodavši kako se danas pokojnih svećenika prisjećamo kao onih koji su nas krstili, pripravljali za prvu pričest ili potvrdu, vjenčali, koji su iz nedjelje u nedjelju tumačili Riječ Božju.
“Isus je uzor i svrha našeg kršćanskog života, a ti svećenici su časno pokušavali odgovoriti na pitanje: Tko je to zapravo Isus? A tko smo onda i mi sami? Cijeloga su svoga života prenosili Božju poruku, poziv Nebeskog domaćina, kako onim dobrim i aktivnim kršćanima, tako i onima kojima se vjera koleba”, rekao je propovjednik te na kraju homilije pozvao okupljene da svoje molitve upute ne samo za pokojne, nego i za živuće svećenike, te da njihova molitva ujedno bude i za nova svećenička i redovnička zvanja, ona koja će preuzeti službe Božjih slugu i prenositi Božje pozive. A. Banović
