ĐAKOVO (TU) – Dan tišine na Veliku subotu, 19. travnja 2025. u katedrali sv. Petra u Đakovu završio je svečanim obredima vazmenoga bdijenja koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić uz sudjelovanje katedralnih župnika Ivana Lenića i Ivana Kunčevića te još osmorice svećenika središnjih nadbiskupijski ustanova.
U potpunom mraku u podnožje katedrale u procesiji je donesena uskrsna svijeća, koju je biskup Ivan blagoslovivši oganj zapalio. Zapaljenu svijeću je nosio pred oltar đakovački župnik in solidum Ivan Kunčević tri puta pjevajući Svjetlo Kristovo! na što je narod odgovarao Bogu hvala!, a svjetlo postupno paljenih svijeća je razbijalo mrak u katedrali. Pred oltarom župnik Kunčević je pjevao svečani Exsultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći čime je bio završen obred svjetla.
Uslijedila je Služba riječi i starozavjetna čitanja o povijesti spasenja Božjega naroda te pjevanje psalama, a nakon toga biskup Ivan je zapjevao Slava Bogu na visini te je snažnim zvukom orgulja i zvonima katedrale obznanjen početak Uskrsa koji ove godine zajedno slave kršćani istočnog i zapadnog obreda. Uslijedilo je novozavjetno čitanje iz poslanice Rimljanima a onda je bogoslov Stjepan Kuharić došavši pred biskupa Ivana rekao: „Prečasni oče, javljam Vam veliku radost, a to je Aleluja!“ Uslijedio je psalam Zahvaljujte Gospodinu, a potom svečani navještaj evanđelja koje je pjevao vlč. Dario Hrga.
Svoju homiliju mons. Ćurić započeo je riječima: „U našem gradu Đakovu, u okviru duhovne konferencije za žene u braku s imenom „Ružo otajstvena“, nedavno, tj. u petak 7. ožujka nastupila je i Tea Perović, rodom s otoka Brača. Bio je to njezin posljednji javni nastup. Preminula je nedugo poslije, 14. ožujka, u svojoj 42. godini, ostavivši zadivljujuće svjedočanstvo kršćanske vjere i pouzdanja, što je pretočila i u tiskano izdanje pod naslovom: „Stvorene smo za nebo“. Zašto mi se učinilo vrijednim ugraditi njezino svjedočanstvo u ovo svečano liturgijsko slavlje, u Vazmeno bdijenje koje je „majka svih bdijenja“, u kojem osobito snažno odjekuje navještaj pashalnog, vazmenog otajstva? Njezino se svjedočanstvo iz našeg najneposrednijega ‘danas’ tako poticajno nadovezuje, uklapa na obilatiji stol liturgijskih čitanja u kojima su se, čuli smo, nizala biblijska svjedočanstva Božjih čudesnih djela spasenja i njegova Saveza s nama ljudima.“ „Tako nam je lako u svjedočanstvu, kako bi kršćani rane Crkve najčešće rekli, u Gospodinu usnule Tee Perović razabrati odjeke svetopisamskih navještaja. I odjek glasa proroka, koji su pripravljali put Kristu, i glas svjedokâ – Isusovih učenika i žena koje su prve objavile Kristovo uskrsnuće. Kad su ju pitali tko je Bog za nju, tako je jasno odgovarala: „Bog je živ. Osoba koja je prisutna u svakom trenutku moga života, koju ne vidimo fizičkim očima, ali ga itekako vidimo očima srca – ako otvorimo svoje srce“. U iskustvu krhkosti ljudskoga tijela i bolesti koja joj je nadošla, rekli bismo, u naponu snage, ona ovako svjedoči: „Spremna sam i na onu drugu stranu, (…) to je milost Božja.“
Navedeno svjedočanstvo biskup Ivan je, podsjećajući i na godinu Jubileja, uključio u razumijevanje kršćanske nade i krsne vjere te je naglasio: „Upravo dar vjere u krsnoj milosti daje životnu snagu tom jedinstvenom poimanju života, i svega što nosimo na zemaljskom putu. Središte naše vjere uvijek smjera na život – na osobni susret i zajedništvo s Bogom, koji je za nas raspet i uskrsnuo. Zato je Crkva u svojim početcima, baš u ovoj svetoj noći, vodila novokrštenike sakramentima zajedništva s Kristom, te je, upravo u uskrsnom slavlju, sve vjernike poticala da se u uskrsnoj noći spomenu svoga krštenja, pozivajući svakoga da obnovi svježinu i zanos svog krsnoga poziva.“
Pri kraju homilije biskup je potaknuo: „Odazovimo se, predragi, radosnom navještaju: Krist je uskrsnuo! Položimo tu istinu u svoj život, u sva iskustva – u svoje uspjehe i podove, u svoj pogled na život i svijet u kojem živimo. I onda kad tako očito prepoznajemo da je u nama krhkima i nestalnima nastanjeno ono smrtno, prolazno i grješno. Upravo se u našem takvom životnom realizmu nastanila milosna snaga ‘novosti života’, od krsnoga dana našeg preporođenja, kad se u nama nastanila milost i snaga Uskrsloga.“
Uslijedila je krsna služba i blagoslov vode u krsnome zdencu kojom će se polijevati novokrštenici te je sav narod na biskupov poziv obnovio svoja krsna obećanja. Biskup Ivan je potom s blagoslovljenom vodom prošao katedralom i poškorpio sve vjernike. Vazmeno je bdjenje nastavljeno euharistijskom službom.
Na kraju misnoga slavlja biskup izvan je izrazio veliku zahvalnost svima koji su sudjelovali u pripremi bogoslužja: od ceremonijara preč. Luke Strgara; đakovačkih bogoslova; ispovjednika do pjevačke službe i Mješovitog katedralnog zbora koji je predvodio svečano liturgijsko pjevanje pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić. Tiskovni ured
