Vazmeno bdjenje u osječkoj konkatedrali
OSIJEK (TU) – AUDIO – Blagoslovom ognja ispred sjevernih vrata osječke konkatedrale svetih Petra i Pavla te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće započeli su u večernjim satima Velike subote, 19. travnja 2025. svečani obredi Vazmenog bdijenja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, a tijekom kojega je 47 katekumena osječke regije primilo sakramente kršćanske inicijacije, među kojima 14 krštenika.
Nakon svečanog unošenja uskrsne svijeće uz poklik “Svjetlo Kristovo” i rasvjetljavanja unutrašnjosti konkatedrale, župni vikar Domagoj Brkić ispjevao je Exultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći. Uslijedila je Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona, a Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora 
Ratića, zapjevao je pjesmu Slave. U koncelebraciji je bio i prof. dr. Zvonko Pažin – koji je zajedno s vjeroučiteljicom Elvirom Vrljić pripremao katekumene za primanje sakramenata – domaći župnik Matej Glavica, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Marko Obradović i domaći župnik vikar.
Osvrćući se na naviješteni ulomak iz Lukina evanđelja o ženama koje dolaze na grob pomazati
Isusovo tijelo te otkrivaju da je grob prazan, nadbiskup Hranić temeljio je svoju homiliju na njihovu iskustvu te naglasio kako žene vide, slušaju, naviještaju.
Isusovo uskrsnuće pruža drugačije perspektive
Žene vide „kamen otkotrljan od groba“, a „Uskrs počinje 
prevrtanjem naših shema. Dolazi s darom iznenađujuće nade. No, tu nadu uskrsnuća nije lako prihvatiti“, rekao je nadbiskup Đuro upućujući kako „u nama prevladavaju pitanja i sumnje, a prva reakcija pred viješću da je netko od mrtvih ustao je strah – lice oboreno zemlji“. Nadbiskup je istaknu kako „prečesto gledamo na život i stvarnost oborenim pogledom. Upiremo ga samo u prolazno, zatvaramo se u svoje materijalne i prizemne 
potrebe, razočarani smo u puno toga te skloni jadikovanju i mislimo da se postojeće stvari i problemi nikada neće promijeniti… Ipak, Isusovo uskrsnuće nam u ovoj noći pruža nove, drugačije perspektive, obasjane nadom – da strah, bol i smrt nemaju posljednju riječ o nama. Iako smo smrti ljudi, naše postojanje ne završava u grobnoj truleži. Naši snovi i zauzetost za čestitost, 
poštenje, dobrotu, solidarnost, pravičnost i duboka ljudska potreba voljeti i biti voljen doživjet će puninu svoga ostvarenja… Isus je uskrsnu! Pobijedio je zlo! On nam svojim uskrsnućem svjedoči da je naš život posve i zauvijek zagrljen bezgraničnom Božjom ljubavlju. Njegovo uskrsnuće lomi i prevrće moja iskustva, poimanja i poziva me da se otvorim drugačijem i novom, za nadu koja svoj temelj ima u 
njemu i njegovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću.“
Podsjećajući da su žene na Isusovu grobu čule riječi Što tražite Života među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!, đakovačko-osječki nadbiskup naglasio je: „I svaki puta kada mi tvrdimo i mislimo da smo već sve razumjeli i sve shvatili, a već sve znamo i da nam ni Bog ni drugi ljudi nemaju i ne mogu donijeti ni reći 
nešto novo, nego da možemo prihvatiti samo ono što mi tvrdimo ili govorimo, ono što je plod našeg iskustva, tada moramo sami sebi reći da sva istina nije ovdje, isključivo u mojim iskustvima, uvjerenjima i stavovima te da moramo biti spremni čuti i druge… Kršćanstvo koje traži Boga i njegova Sina Isusa Krista među reliktima prošlosti i zatvara ga u grob svojih navika je kršćanstvo bez Uskrsa. A Isus je uskrsnuo! I 
zato se ne trebamo zadržavati ni tražit ga oko grobova, nego poći i otkrivati ga Živoga… u iskustvima, radostima, u boli i plaču, u svjedočanstvima živih, braće i sestara u mojoj župnoj zajednici ili nekoj drugoj crkvenoj ili molitvenoj zajednici ili skupini; u njihovim svjedočanstvima i životnim pričama, nadanjima i snovima. Tu je među živima živi Bog!“
Otvoriti se novome
Nakon što su vidjele i slušale, žene trče s groba radost Uskrsnuća navijestiti apostolima, a nadbiskup Hranić je pojasnio: „One znaju da bi ih se moglo smatrati ludima… No, one nisu zabrinute za svoj imidž, za svoju sliku u očima drugih. One ne mjere osjećaje, ne kalkuliraju, nego žive i svjedoče bez 
straha, bez taktike i oportunizma, slobode od obzira, samo sa željom da svima donesu nadu i radost Evanđelja.“
Đakovačko-osječki nadbiskup zatim se obratio katekumenima, rekavši im kako su pozvani doživjeti Uskrsloga i podijeliti ga s drugima. „Bog je ušao u grob naše prošlosti, naših slabosti i grijeha; stigao je 
do najudaljenije točke gdje smo bili izgubljeni, prošao kroz splet naših strahova, nosio je težinu naših tereta i potlačenosti te nas je sve iz najmračnije dubine naše smrti, probudio i noćas budi u život i našu žalost pretvara u igranje, radost i zahvalnost.“
„Slušati, čuti „Nije ovdje“ i otvoriti se novome – na to smo pozvani i svi mi, koji smo još kao djeca primili 
sakramente: otkotrljati kamen s groba, u kojega smo zapečatili Boga“, rekao je nadbiskup Đuro i zaključio: „Otvoriti se iskustvima i pričama i ovih naših novoobraćenika koje primamo večeras u naše zajedništvo, dopustiti Isusu da uskrsne iz grobova u koje smo ga zatvorili; osloboditi ga od formalnosti, uobičajenosti i tradicije; probuditi se iz mirnoga sna i udaljiti se od groba u kojega smo polegli Isusa Krista, 
te se otvoriti i tražiti ga među drugima, s drugima i uz njihovu pomoć, gledaju i slušajući druge; upravo kao žene u Evanđelju koje vide, slušaju i naviještaju. Jer Isus je uskrsnuo! On nije u grobu. Nije tamo gdje smo ga mrtvoga smjestili. On je živ i još uvijek prolazi, preobražava i oslobađa. Ako smo s Njim, Njemu vjerujemo, svoju smo nadu stavili u Njega, onda zlo, tama, nasilje, zlo koje susrećemo oko sebe, naše 
ljudske slabosti ili grijesi nemaju i ne mogu imati zadnju riječ. Neuspjeh nas ne može spriječiti da počnemo iznova. A smrt postaje prolaz i prijelaz u novi život.“
Uslijedio je blagoslov vode, podjela sakramenata, škropljenje naroda te euharistijska služba nakon koje je župnik Glavica nadbiskupu i svim prisutnim vjernicima, napose Mješovitom župnom zboru i svim župnim suradnicima čestitao Uskrs. Nadbiskup je odgovorio čestitkom i zahvalnošću svim župnim suradnicima, a Uskrs je čestitao i svim građanima grada Osijeka. M. Kuveždanin
(Sve fotografije moguće je preuzeti OVDJE i OVDJE!)
