ALJMAŠ (TU) – „Mi danas ispovijedamo da je ono što se dogodilo Blaženoj Djevici Mariji, makar je riječ o njezinom jedinstvenom privilegiju u povijesti spasenja, i naš put te naša budućnost… Njezino slušanje i čuvanje Božje riječi u vlastitom životu, u tmini naše ljudske ograničenosti i našeg nerazumijevanja Božjih puteva i postupaka, može i treba postati i ostati i naš odgovor Bogu“, kazao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjedajući koncelebriranim središnjim slavljem Velike Gospe u aljmaškom Svetištu Gospe od utočišta.
Tradicionalna je
proslava obilježena trodnevnicom i uočnicom koju je predvodio fra Ivan Matić, u pobožnostima i sa šest blagdanskih misa, uključujući večernju tijekom koje je nadbiskup Hranić blagoslovio djecu i obitelji. Ovogodišnje slavlje od 11. kolovoza u nadbiskupijskom je svetištu okupilo više od 80.000 vjernika uz domaćinstvo i iskazanu zahvalnu dobrodošlicu preč. Ante Markića, župnika Župe Pohođenja BDM i upravitelja Svetišta, dok je tridesetak svećenika i redovnika pomagalo ispovijedati vjernike na blagdan, a redovnice družba i bogoslovi, također su, bili na usluzi narodu Božjemu. Uz oltar su se izmjenjivali zborovi i svirači, središnje misno slavlje animirao je zbor Župe sv. Rozalije iz Ivanovca i posebnost na tom slavlju, praćena višekratnim pljeskom vjerničkoga puka, bila je čestitka isusovcu Petru Galauneru za njegov dijamantni svećenički jubilej.
Razmatrajući odgovor na pitanje zašto je Marija i naš put, nama ljudima danas, mons. Hranić je podsjetio: „Bog je izabrao Mariju da bi preko nje ušao u ovaj svijet. Ali za ostvarenje te njegove odluke trebao mu je njezin pristanak i njezino slobodno prihvaćanje. Mariji to nije bilo jednostavno. Bog nije htio da ona bude samo pridružena otajstvu njegova utjelovljenja sudjelujući tek čisto pasivnom i mehaničkom suradnjom. Htio je da se daruje ona sama u Isusovu djetinjstvu, da snažno proživljava sve ono što se s događalo od rađanja u izvanredno mizernim i teškim okolnostima, preko bijega u Egipat i postupnog Isusovog odrastanja, da suproživljava događaje iz Isusova javnog djelovanja, da kao majka bude pod križem raspetoga sina i da njegovo mrtvo tijelo primi u svoje krilo te na kraju bude svjedok njegova uskrsnuća i rađanja njegove Crkve, odnosno da tako bude njegova njegova istinska suradnica u spasenju ljudskoga roda te da mu bude pridružena u slavi koja iz toga proistječe. Marija je osobno trebala biti otvorena prema takvome Božjem planu. I ona je trebala vjerovati Bogu da je prihvaćanje čudesnog začeća i majčinstva, doista, doprinos ostvarenju istinskog spasenja za čovječanstvo, ali i sreća i smisao njezina života.“
Također u propovijedi, nadbiskup je izravno ukazao kako je „Bog i nas, kao i Isusovu majku Mariju, imao u svom naumu odvijeka i svakoga od nas je izabrao za sasvim određeno poslanje, u određenom prostoru i vremenu, stavljajući me u konkretnu obitelj i među konkretne ljude u ovom hrvatskom narodu“. „Zadaća je svakoga od nas prihvatiti ono što to Bog traži baš od mene i pred tim što Bog želi od mene – kao i Marija – reći moj osobni: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi!’ te tome ostati vjeran. A svakome od nas Bog na ovaj ili na onaj način pomaže
da jasno prepoznamo što on traži i očekuje od nas: ne boj se prihvatiti još jedno dijete ili već začeto dijete; uzmi svoju ženu, budi vjeran svome bračnome drugu, oprosti svome mužu; ne kloni duhom makar si nezaposlen, makar ne ide onako kako očekuješ i kako si se nadao; prihvati osobu koja ti je teška, oprosti, uzvrati dobrom, a ne novim zlom; ne utajuj porez, plati preko računa, a ne na crno; poštuj prava svojih radnika, budi pošten i odgovoran radnik u svom poslu, bježi od mita i korupcije; izađi na izbore, imaj milosrđa za onoga kome je još teže nego tebi; ne šalji djecu samu, nego idi s njima na nedjeljnu misu; molite zajedno u obitelji, češće se ispovijedaj i redovito pristupaj pričesti; ne psuj! Dopusti Bogu da on zauzme središnje mjesto u tvome životu. Budi veći od svojih sebičnih interesa, od svoje komotnosti, od svoje zarade i profita i ne dopuštaj da tvoj neobuzdani i neukroćeni Zmaj zla i grijeha proždre Krista u tvome životu, u tvome braku, u tvojoj djeci i obiteljskom životu, u tvojim zaposlenicima i u onima kojima si nadređen, u tvome radnom i društvenom ambijentu“, poučio je nadbiskup Đuro.
Zaključujući homiliju, poručio je: „Prava, istinska pobjeda u našem životu je samo ona koja je pobjeda nad vlastitom sebičnošću i egoizmom, nad vlastitim interesima i sujetom, nad vlastitom veličinom te koja u središte svoga ljudskoga života stavlja Boga, dobrotu, ljubav, solidarnost, praštanje, zajedništvo i dar života. Prava, istinska pobjeda je na crti obnove čovječanstva po osobnom obraćenju, po osobnom kajanju i odustajanju do zla. Ona uvijek stavlja Boga u središte života. Čovjek je velik onoliko koliko je velik u Božjim očima. I samo su oni, doista, uzvišeni koje Bog uzvisuje… I mi danas ovdje molimo Gospu od Utočišta da Bog postane središte i našega života.“ Na središnoj misi pozdravljeni su predstavnici i dužnosnici Osječko-baranjske županije, Općine Erdut i Aljmaša te angažirani svećenici, redovnici, redovnice i bogoslovi, a osobito hodočasnici pješaci pristigli sa svih strana u marijansko svetište.
Večernja misa uz blagoslov djece i obitelji
Predvodeći zadnje blagdansko slavlje Velike Gospe u Aljmašu u 18 sati, uz blagoslov djece i obitelji, nadbiskup Hranić govorio je o uosobljenom značenju Marije danas, vrijednosti majke i odgovornosti žene-majke, naglasivši: „Marija je prije svega žena i po njoj kao ženi Bog započinje ostvarivati spasenje ljudi. Time se želi reći da Bog ženi pridaje važnu ulogu i da žena u kršćanstvu i u povijesti svijeta igra beskonačno važnu ulogu. Žena je simbol i znak plodnosti, novosti i trajnosti. Po ženi se rađaju novi ljudi i o njoj čovječanstvo živi. Dok se žene bore za svoju ravnopravnost s muškarcima i svoj položaj u ljudskoj zajednici, Marija progovara svakoj ženi o veličini, ljepoti i snazi njezine ženstvenosti; o veličini rađanja novoga života, o snazi i uzvišenosti te o svetosti majčinstva što ga je Bog podario njezinu biću. Marija nije samo žena nego je i majka. Time što je odabrao put ulaska u ljudsku povijest kao i svi drugi ljudi, Bog pokazuje koliko je vrijednost majke.“
Rekavši kako je majčinstvo ključno pitanje problema našega naroda i čitavoga europskoga kontinenta, nadbiskup je istaknuo: „Upravo u ovim našim vremenima majka postaje sve manje cijenjena, a i sve manje djevojaka žele biti majkama. Na taj se način ruši ljestvica vrijednosti koja je u čovjeka upisana u otajstvu stvaranja: Žena je u otajstvu stvaranja obdarena sposobnošću da bude majka, a majka je tu za svoju djecu. Danas tih vrijednosti nestaje, nestaje majki, ali nestaje i djece; ljudi su sve otuđeniji jedni od drugih, svijet je sve osamljeniji, sve stariji, sve sebičniji, sve okrutniji. Što je manje požrtvovnih majki koje su spremne sve žrtvovati za svoju djecu, to je manje i onog djetinjega osjećaja prema vlastitoj majci, a taj naš svijet bez majke postaje sve više svijetom bez duše i bez osjećaja. Zato ova današnja svetkovina pred naše oči stavlja majku te nam progovara o vrijednosti majke i o vrijednosti djeteta jer bez toga život ne može ići dalje. Ona poziva da se vratimo Bogu i da s njim idemo naprijed. Poziva majke da rađaju sinove i kćeri Božje. Sam je Bog išao tim putem – trebao je majku. I drugoga puta u budućnost nema. Nema budućnosti bez prihvaćanja majčinstva i dara života. Samo oni narodi i samo oni ljudi koji znaju poštivati svoje majke, koji znaju cijeniti vrijednost žene, imaju budućnost i imaju dušu. I mi bismo za ovu svetkovinu trebali razmisliti: Nismo li i mi kao pojedinci i kao narod izgubili dušu i tako možda izgubili put u budućnost? Na tom putu stoji nam i Marija kao jamstvo da život majke i žene ima budućnost i da je ta budućnost kod Boga jer je Marija, kao žena i majka, uznesena na nebo, uznesena Bogu.“
Nevenka Špoljarić
