ĐAKOVO (TU) – Predvodeći svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici, vlč. dr. Ivan Zirdum, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, proslavio je u nedjelju 16. srpnja 2017. svoj zlatni svećenički jubilej – 50 godina svećeništva. U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Ivan Ćurić, dekan KBF-a u Đakovu prof. dr. Ivica Raguž, koji je i propovijedao, mons. Luka Marijanović, mons. Josip Bernatović, mons. Fabijan Svalina te domaći župnik Tomislav Ćorluka.
Prije uvoda u misno 
slavlje, djevojčice Laura i Lucija Stanušić izvele su prigodnu recitaciju, a potom je župnik Ćorluka uputio čestitku svečaru dr. Zirdumu, ističući rečenicu iz Matejeva Evanđelja toga dana: “Gle, iziđe sijač sijati“ te nastavljajući pjesmom pjesnika i svećenika Izidora Poljaka. Okupljene vjernike podsjetio je na životni put slavljenika, zaključivši: „Vlč. Ivan Zirdum čovjek je velikih ideja koje je provodio u djelo. Nije se bojao često plivati protiv struje, umjesto pohvala primati kritike, umjesto podrške doživjeti kočnice i zavist. Ipak, svako se stablo prepoznaje po plodovima, a sjeme koje je posijao naš svečar donosi stostruk rod.“ Svečaru je čestitao, rekavši kako se s njim svi raduju i njime ponose, a njegov plodan život i neumorni rad svima su inspiracija i poticaj.
Iz propovijedi prof. dr. Raguža
„Okupljeni smo s velikom radošću oko velikog svećeničkog jubileja vlč. prof. Ivana Zirduma. Velika je to radost za nas i Bogu zahvaljujemo što je tijekom 50 godina posvećivao, vodio i služio ovu Crkvu“ rekao je na početku propovijedi prof. dr. Raguž. Podsjetio je kako je svečar dugi niz godina promovirao kršćansku knjigu te je posebno velika njegova uloga bila u Jugoslaviji, u komunističkom vremenu, kada, poput mnogih članova Crkve, otpor komunizmu nije pružao vojskama, oružjem i materijalnim bogatstvom, već duhom i knjigom, kršćanskom knjigom.
Naglašavajući kako je svečar Zirdum govorio o Božjoj Riječi koja je moćna, koja ulazi u naš život i mijenja ga, čini plodnim, propovjednik je istaknuo da svećenički život jest i treba biti strastveno posvećen Božjoj Riječi; svećenik treba živjeti Božju Riječ, biti osoba Riječi, tu Riječ davati drugima. Potom je govorio o oholosti, najvećem grijehu koji pogađa svakog čovjeka te pod vidom oholosti protumačio tri sjemena iz navještenog evanđeoskog odlomka. „Poruka iz Evanđelja je da smo pozvani biti ponizni. Poniznost kao služenje Bogu, odmak od sebe samih“, istaknuo je prof. dr. Raguž, naglasivši kako su upravo svećenici pozvani biti ponizni, davati ono što nije od njih, već od Krista, živjeti od Krista i Božje Riječi i nju ponizno predavati, sebe stavljati po strani i puštati Boga da djeluje po njima.
Podsjetio je na mladomisničko geslo današnjeg svečara, riječi sv. Augustina: „Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“, kao i na rečenicu koju sv. Augustin govori prije ove: „Ti Gospodine potičeš čovjeka da traži radost hvaleći tebe…“. „Istinska radost dolazi iz hvale i pohvale Bogu, kada Boga puštamo u svoj život, hvalimo ga svojim riječima, mislima i djelima. Svećenik je pozvan biti osoba takve radosti, kao i osoba koja u današnjem svijetu nemira njeguje nutarnji mir koji dolazi od Boga i širi taj mir u ovaj svijet“, čulo se u propovijedi.
Zahvala zlatomisnika vlč. Zirduma
Na kraju misnog slavlja vlč. Zirdum rekao je kako, iako u mirovini, ne miruje. Tijekom ljeta gotovo svaki vikend odlazi u Mariju Bistricu gdje pomaže ispovijedati te slaviti mise. Puno radi u dragotinskom svetištu, gdje ima dosta posla te je ovom prigodom zahvalio svim Đakovčanima koji su na razne načine pomogli da se svetište proširi i uredi.
„Zahvaljujem prije svega dragom Bogu koji me pozvao u ovu službu i pratio svojom milošću, svjetlom i snagom, svojom dobrohotnošću i 
blizinom, kako bi mogao izdržati kroz pedeset godina. Zahvaljujem svojim roditeljima koji su mi podarili život i koji su mi prvi u srce usadili vjeru, da po toj vjeri idem prema Kristu, prema ovom slavlju. Zahvaljujem svoj rodbini, prijateljima i znancima s kojima sam dijelio vrijeme i poslove i koji su mi svesrdno pomagali. Zahvaljujem svima vama koji ste danas ispunili katedralu i zajedno sa mnom slavili sveta otajstva“, rekao je zlatomisnik, upućujući zahvalu župniku Ćorluki, najzaslužnijem za ovu proslavu, propovjedniku koji je njegov nasljednik na katedri dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu te pjevačima Katedralnog zbora na čelu s mo. Ivanom Andrićem, njegovim nekadašnjim studentom.
Životopis zlatomisnika– iz pozdravnog govora župnika Ćorluke
Ivan Zirdum rođen je 4. ožujka 1941. godine. u Rastovači, župa Posušje, BiH. Zajedno s roditeljima seli u Slavoniju 1942. Svršetak 2. svjetskog rata dočekuje u Podgoraču kod Našica. Tu završava pet razreda osnovne škole. Godine 1953. zajedno s obitelji seli u Đakovo gdje završava osmogodišnju školu. Klasičnu gimnaziju pohađa na Šalati prve dvije godine, a slijedeće dvije u Đakovu. Nakon mature upisuje se u đakovačku bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1967. godine. Službovao je kao župni vikar u Đakovu a potom kao župnik u Trnavi kraj Đakova.
Godine 1970. šalje ga biskup na daljnji studij u Rim. U Rimu na papinskom sveučilištu Gregorijana postiže gradus magisterija 1972., a gradus doktorata iz teologije 1975. godine. Nakon povratka u Đakovo imenovan je župnikom u Đakovačkim Selcima i ujedno profesorom dogmatske teologije u Đakovu. Nakon 16 godina boravka na župi dolazi u bogoslovno sjemenište u Đakovo gdje nastavlja predavati teologiju bogoslovima i studentima laicima. Povremeno je predavao i žive jezike: njemački i engleski. Uz svoje župničke i profesorske dužnosti započeo se već prije 30 godina baviti spisateljskim, prevoditeljskim i izdavačkim radom. Dosad je u njegovoj Knjižnici UPT objavljeno preko 500 različitih knjiga. Neke su izašle i u više izdanja. Tijekom Domovinskoga rata utemeljio je pri UPT-u Karitativni fond „Ne živi čovjek samo o kruhu“, koji ima zadaću širiti po simboličnoj cijeni ili čak besplatno duhovne knjige širom domovine. Iz tog je fonda dosad besplatno podijeljeno više od milijun primjeraka knjiga. Posljednjih godina izdaje knjige o zdravoj prehrani. Održao je desetke predavanja i tribina te više puta nastupao u medijima promovirajući zdravu hranu.
„Ponos Hrvatske“ – Umirovljen je 1. prosinca 2007. godine, ali ne miruje. Poznat je po tome što je sagradio desetak kuća za siromašne obitelji, a 22. siječnja 2012. primio je i nagradu „Ponos Hrvatske“, koja se dodjeljuje za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti. Također, dobitnik je Godišnje nagrade Grada Đakova, kao i drugih nagrada. Na srcu mu osobito leži Gospino svetište u Dragotinu. Zahvaljujući upravo njemu, ono je prošireno i uređeno jer je vlastitim sredstvima kupovao kuće, livade, šikaru i polja oko crkve. Anica Banović
