OSIJEK (TU) – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana započela je 18. siječnja, u subotu u Osijeku, uz ovogodišnji slavljenički poziv iz biblijskoga retka Ivanova evanđelja: Vjeruješ li ovo? (Ivan 11, 26). U organizaciji Ekumenske koordinacije Osječke regije u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ekumenski je hod prve večeri održan u Crkvenoj općini Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske crkve gdje je večernje bogoslužje vodio i propovijedao Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH.
Slavljeničko zajedništvo u zajednici domaćih vjernika Mađara u Retfali molitvenim pozdravom Gospodinu i sabranima otvorio je Szenn kazavši kako 2025. godine kršćani obilježavaju 1700. obljetnicu Prvoga nicejskog sabora (održan 325. godine) i ova godišnjica ekumenskog sabora potiče na slavljeničko promišljanje zajedničke vjere kršćana u Osmini uz tematski poticaj za prvu večer sabiranja slušanjem Pavlovljeve Prve poslanice Korinćanima (1. Kor 8, 5-6). Nakon pjevanja pjesme „Bog je među nama, priznajemo ga vjerno“ na hrvatskom jeziku, u bogoslužju je poslušana Božja riječ (1 Kor 8, 5-6) i propovijed u kojoj je Szenn uvodno kazao kako „zlo u svijetu postoji, ali mi imamo Boga, on je ovdje s nama i mi smo ovdje sabrani zato što u njega vjerujemo“.
„Najbitnije je da znamo u koga vjerujemo. I kao što je Gospodin, rekavši da je on uskrsnuće i život (I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada), pitao Martu: Vjeruješ li ovo?, tako se i mi upitajmo: vjerujem li u to da je Bog Trojedini pravi živi Bog – Otac, Sin i Duh Sveti? Mi smo, draga braćo i sestre, danas ovdje zato što u njega vjerujemo. Znate da svijet oko nas toliko glasno govori da se ne trebamo Bogu obraćati više jer sve znamo, ali to su histerije, politika, socijalna mreža koja se ne vidi, a funkcionira kao faktički paralelni svijet i uz to se trebamo jako dobro paziti da u to ne uđe naša vjera. Godišnjicu 1700-tu godišnjicu bitno je tako prisjećati se i tako prakticirati vjeru da nas, uistinu, ona prožme i, kako to predgovor materijala za ovu Molitvenu osminu napominje, da trebamo u duhu molitve proći i gledati sve što se događa u ovome svijetu jer ono što nije od Boga, ono zlo što nas ubija i čini grješnim jedino se može čistiti snagom, ako čovjek čita Sveto pismo; ako u molitvenom duhu zbori, misi i razgovara o odlukama crkvenih sinoda; i najbitnije da u drugomu čovjeku nađem(o) Isusa. To zato jer mi smo njegovi, On je nas stvorio, o tome govori Božja riječ ovdje pred nama: mi imamo jednoga Boga, onoga od kojega je sve i mi smo od njega njegovi, imamo jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve i mi smo po njemu. Nema ovdje ništa što bi nas dijelilo od ljudi. I slušat ćemo, ovih dana svete retke, da je jedan jedini Bog i njega treba slušati“, kazao je propovjednik potičući na aktualiziranje sadržaja vjere kroz promišljanje riječi molitve Nicejskog vjerovanja te je zaključio: „Slušati Boga, vjerovati i moliti ne tako da bismo ‘definirali’ vjeru na takav način da drugoga proglašavamo nevjernicima, nego svojim svjedočenjem sa drugim čovjekom samo Njega slušamo… i imamo život za Boga. Istina je da Bog ljubi čovjeka, Bog koji je za nas utjelovljen iz Božje ljubavi, koji je savršen za nas umro i na križ se dao da nama grijesi budu oprošteni. Mi iz te Radosne vijesti o spasenju trebamo iskoristiti zemaljski život da Njega hvalimo za svako dobro i za svaku kušnju. To što imamo – vjeru u Isusa Krista, najveći je dar i trebamo to svjedočiti vjerni Bogu i vjerni jedni drugima jer od njega, po njemu i u njemu je sve! I neka je vječna slava Bogu po kojemu idemo u život vječni i dade nama svoj vječni mir Božji da se ne brinem i ne nerviram, već da tražim dobro u ovome svijetu i u našem bližnjem.“
Nakon propovijedi, domaćinski biskup Szenn, kazavši kako ima iznenađenje za okupljene, popeo se na pjevački kor i uključio rasvjetu na novopostavljenom ručno-izrađenom crkvenom lusteru te pojasnio da je novopostavljena središnja rasvjeta u umjetničkom stilu (kovana kompozicija s14 žarulja) u okviru obnove crkvene unutrašnjosti kasnobarokne crkve (1762.) čiji se „završetak, ako ne prije, planira iduće godine na slavu Božju i na našu radost“.
Riječ predstavnika kršćanskih crkava
Darko Turšić, župnik Reformirane crkve u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije, potaknuo je na zajedničku molitvu (sa zazivima prema molitvenom priručniku) koju su predmolili predstavnici kršćanskih crkava te Molitvu Gospodnju (Oče naš) koju su vjernici molili na vlastitu materinskomu jeziku. Zahvalno pozdravivši vjernike Turšić je pozvao predstavnike kršćanskih crkava za obraćanje na početku Osmine. U ime Katoličke Crkve i retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa okupljene je pozdravio župni vikar vlč. Vladimir Sabo: „I mene nadahnjuje Božja ljubav u zajedništvu koja se prelijeva na svakoga od nas i, vidljiva po kršćanima, na čitavo čovječanstvo. To je zapravo, kad gledam, što bih ja trebao činiti po pitanju i našeg zajedništva ili braće i sestre kršćana, ali na čitav svijet; Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da spasi čitavo čovječanstvo, znači da izlije tu ljubav, a mi prihvatimo tu ljubav i živimo ju. Poticaj za mene, a možda i sve vas, je imati srce kao naš nebeski Otac, da možemo kao On ljubiti svoje bližnje braću i sestre, prije svega koji su tu s nama, i da možemo zapravo tu ljubav primati od našeg nebeskog Oca i dijeliti ju sa našim bližnjima da rastemo u zajedništvu jer, ako nema ljubavi, nema ni pravog zajedništva. Svatko od nas i ja želi biti ljubljen i prihvaćen, kao i svaki čovjek. Bog želi da rastemo u toj ljubavi da možemo prihvaćati jedni druge u ljubavi. Drugo što bih htio istaknuti u zajedništvu je Srce Isusa Krista, srce Dobrog Pastira koji ide u susret drugomu, prvi pristupa i traži, privlači zapravo našem nebeskom Ocu. Čitavo Isusovo poslanje je da se Otac proslavi, da povede svakog čovjeka natrag u Očevo srce, da povjeruje Ocu, prihvati tu ljubav, da mu uzvraća ljubavlju i širi ljubav na ostale. Poticaj nama je da molimo za tu milost da imamo očinsko srce našeg nebeskog Oca i srce Isusa Krista po Duhu Svetom i da se još više rasplamsa u nama svima.“
Slobodan Gajdašević, đakon pri hramu Sv. Oca Nikolaja u Tenji, pozdravio je predstavnike crkava i vjerskih zajednica u Osijeku sabrane u Osmini u ime Srpske pravoslavne crkve i episkopa osječkopoljskog i baranjskog gospodina Heruvima, protojereja Aleksandra Đuranovića, arhijerejskog namjesnika i paroha osječkog te osobno. „Evađeoska parabola koju nam donosi sveti apostol, evanđelist Ivan govori nam o susretu Gospodina Isusa Krista i sestara Marte i Marije. Sva evanđelja i evanđeoski događaji pa tako i ovaj neposredno su vezani za naš vjerski život i spasenje duše. Naši grijesi i nemaran život često nas dovode do toga da nastupa smrt svega dobroga, lijepog i božanskog u našoj duši. Da bi se čovjek oslobodio okova grijeha i pobijedio svoje strasti, neophodne su mu Marta i Marija, kroz koje dolazi do spasenja i pobjede života nad smrću. Potreban nam je i onaj drugi u životu koji će nas i oplakati, podići i razumjeti, ali iznad svega koji će se moliti i za nas. Marta je primjer djelatne ljubavi prema bližnjima, ona je sva naša tjelesna snaga, odricanje za drugoga i djelatna ljubav prema drugom. Međutim, ona nije cilj za sebe. Kroz nju dolazimo do Marije koja je molitva; ona je sjedjela, pomno slušala i gledala lice Sina Božjega i čvrsto vjerovala da će njen brat uskrsnuti. Molitva nije ništa drugo do prebivanje u blagodati Duha Svetoga i gledanje Boga licem u lice. Mi večeras ovdje sabrani, vjerujem da smo, preko Marte došli do Marije. Svatko od nas je iskazao spremnost napraviti korak prema drugome i svom bližnjem; došli smo do molitve i kroz koju oplakujemo, ali i tješimo, snažimo jedni druge na putu spasenja i svjedočimo spasenje. Neka ovaj početak molitvene osmine bude još jedan korak u izgrađivanju dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa, ali uz plodno tlo da Evanđelje Kristovo zasja u punom sjaju, a mi, ugledajući se u sestre Martu i Mariju, tako postignemo spasenje svoje duše, ali i duša bližnjih u vječnom Kraljevstvu Božjem, u vječnom Ocu, Sinu i Duhu Svetom“, poručio je đakon Gajdašević.
U ime Evangeličke crkve (augsburške vjeroispovijesti) okupljene u SMO pozdravio je dr. Samir Vrabec, svećenik u evangeličkoj Crkvenoj općini Osijek, spominjući važne godišnjice za kršćanske crkve posebice 1700 godina od prvog Nicejskog sabora. Vrabec je u promišljanju razložio i potaknuo na promišljanje sadržaja vjere: „Evangelička crkva ima različite vjeroispovjedne spise koje sažimaju središnji sadržaj vjere. Sadržani su u knjizi Concordia, tiskanoj 1580. koju nazivamo Knjiga Suglasja ili još i Knjiga Simbola, koja se sastoji od deset vjeroispovjednih spisa u luteranstvu priznatih kao autoritet od 16. stoljeća. Uz Apostolsko vjerovanje, koje se ispovijeda svake nedjelje na bogoslužju, Atanazijevo vjerovanje ispovijeda se na blagdan Sv. Trojstva. Ispovijedamo i Nicejsko (Nicejsko-Carigradsko) vjerovanje. Ono je ekumensko i ispovijeda se u bogoslužjima za velike blagdane. Fokus teksta je Božje Trojstvo. Koliko god apstraktan bio govor o trojedinom, a ipak jednom Bogu, riječ je o jednoj, zapravo središnjoj ideji kršćanske vjere: Stvoritelj neba i zemlje, koji beskrajno nadilazi naše shvaćanje, ujedno je i onaj koji nam se daje i beskrajno nam se približio u jednoj osobi – i koji nam ostaje beskrajno blizak na duhovni način. Što povezujemo s Bogom? Nepristupačnost i udaljenost, neizrecivost njegova imena, njegovu svetost koja je poput vatre koja guta svakoga tko upravlja pogled prema njemu i iščezava? Nebo je puno njegove prisutnosti, puno je njegove slave, s jednoga kraja na drugi odjekuju hvale: Ocu koji je stvorio svijet; Sinu koji je pobijedio smrt; Duhu koji održava život. Udaljeno se približilo, neizrecivo se želi nazvati imenom, njegovo prisustvo u nama podstiče vatru zanosa. Neka Bog blagoslovi naše slušanje Njegove Riječi, naše pjevanje i naše molitve tijekom ovoga tjedna, dok ponovno zajedno budemo hodili crkvama našega grada svjedočeći našu zauzetost za jedinstvo i zajednički život!“
Naposljetku je domaćinski biskup Szenn zahvalno i gostoljubivo pozdravio vjernike te prije udijeljenog završnog blagoslova bogoslužje zaključio predvodeći pjevanje duhovne pjesme na mađarskom jeziku koje je orguljski pratila Zsuzsanna Ognjenović-Kettős. Zajedništvo je nastavljeno uz trpezu. U slavlju prve večeri, uz spomenute, su sudjelovali: preč. Alojz Kovaček, župnik župe Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, Krešimir Pećar, predstavnik Molitvene zajednice MiR, i župnici Reformirane kršćanske kalvinske crkve: biskupov zamjenik János Hájek, Vanda Szenn i Boris Arpad. Nevenka Špoljarić
