ĐAKOVO (TU) – „Hodočasnice nade“ bila je tema duhovnih vježbi za žene, koje su od 10. do 12. siječnja 2025. održane u organizaciji Doma duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u samostanskoj kući „Betanija“. Dani mira, tišine, molitve i razmatranja bili su za žene izvor nove snage za životne zadaće. Tema je izabrana u skladu s Jubilejskom godinom „Hodočasnici nade“ koju je prema Pastirskom pismu naših biskupa obradila Katarina Ralbovski, teologinja i voditeljica Ureda za duhovnu pomoć sisačke biskupije. Duhovne vježbe privukle su tridesetak žena iz bliza i daleka. Tako su sudionice došle iz Đakova, Kondrića, St. Perkovaca, Andrijaševaca, Gundinaca, Samatovaca, Glogovice, Vrbova, Darde, Osijeka, Vinkovaca, Bošnjaka, Županje, Voćina, Petrinje i Zagreba-Sesveta.
Veliko zanimanje za ovaj način duhovne obnove pokazao je koliko je ženama potrebno omogućiti dane u kojima će skupiti nove snage za svoju životnu zadaću. Ozračje šutnje, uz prisutnost Oltarskog sakramenta, koji je danonoćno izložen, omogućio je sudionicama ulazak u sebe i dublji susret s Bogom. Program se odvijao poput mozaika u kojem su naslagani različiti načini ulaska u duhovno područje: molitva Božanskog časoslova, jutarnja meditacija, nagovori na temu i izmjena iskustva, kao i mogućnost osobnog razgovora s voditeljicom. Duhovne vježbe uključivale su i svagdanje misno slavlje i euharistijsko klanjanje, koje je drugoga dana bilo cjelonoćno, a svaka sudionica je odabrala svoj sat u noći, koji je provela pred Gospodinom. To je za žene predstavljalo osobito duboko iskustvo Božje blizine.
U Jubilejskoj godini posebno je stavljen naglasak na dobru ispovijed, kao i na bogatstvo oprosta kojega je moguće dobiti u ovoj godini. Zbog toga su sudionice nakon ispovijedi pošle na misu u đakovačku katedralu u kojoj je moguće dobiti oprost.
Na ovim duhovnim vježbama žene su pokazale veliku zrelost i angažiranost u programu, no ujedno se očitovalo koliko tereta i briga nose u svom svagdanjem životu, te im je ovakav susret uistinu bio potreban. Organizirajući duhovne vježbe upravo za žene, želi im se odati priznanje za tiho i nesebično služenje u svojim obiteljima. Zbog toga ih se napose časti domaćom biranom hranom, za što vrlo umješno brine s. Marija Klara Klarić sa svojim suradnicama, Kajom Žalac, Vesnom Borić i Lucom Marić. Domaća hrana bila je pravi dar za žene, koje svakodnevno kuhaju, peru suđe i spremaju. Žene su bile iznenađene poslugom i srdačnim odnosom prema njima. Zato je i njihova zahvalnost bila velika. Priznanje i podršku sudionicama DV pokazala je i provincijalna poglavarica, s. Marija Brizar, koja je sa svojom savjetnicom, s. Dragicom Ivkić, došla pozdraviti skup za vrijeme ručka, uručivši im prigodni poklon.
Susret sa Milosrdnim sestrama sv. Križa za sudionice je bio poseban doživljaj, napose u nedjelju kada su sudjelovale u pjevanom Časoslovu sestara i na misnom slavlju u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova. Taj susret ukazao im je na vrijednost posvećenog života i u sudionicama pobudio želju da mole za nova duhovna zvanja.
Sve to zajedno, i duhovno i tjelesno, imalo je za cilj dovesti sudionice do ponovnog osobnog predanja Bogu kroz obnovu krsnih zavjeta pred Presvetim sakramentom, što se znakovito uklopilo u blagdan Krštenja Isusova. Tom prigodom sudionice su si birale “kumu” s kojom će ostati duhovno povezane i međusobno se podržavati. Ta kumstva ubrajaju se među vrlo dobre plodove duhovnih vježbi.
Na kraju duhovnih vježbi uslijedilo je tzv. „Slavlje rastanka“ u kojemu su sudionice iznijele svoje dojmove i ono što je Bog učinio u njima. Svjedočenja su često bila popraćena „suzama radosnicama“ koje pokazuju što sve Bog može učiniti nakon suza boli koje su se očitovale na početku duhovnih vježbi. One koje su došle pogođene teškim kušnjama, pronašle su Božju utjehu i podršku zajednice. Žene su iskusile kako im godi mir i tišina, nasuprot užurbanosti i mnoštvu zadaća koje svakodnevno moraju ispuniti. Osobito snažno doživjele su ljepotu noćnog klanjanja gdje su „oči u oči“ susrele Boga i napunile se novom snagom i ljubavlju za životom koji je pred njima.
Duhovne vježbe, za razliku od drugih načina duhovnih obnova, imaju svoje posebno obilježje: povlačenje iz svoje sredine u mjesto mira i tišine, kako bi se prednost dala jačanju duhovnih snaga. Tri dana daleko od svoje kuće, od buke i svagdanjeg ritma, za žene je bio veliki dar i zato su sretne i zahvalne za oazu Doma duhovne pomoći u koji mogu doći i uživati u duhovnom ozračju. Velik dio njih dolazi stoga uvijek iznova. s. Rastislava Ralbovsky
