ĐAKOVO (TU) – Misu zahvalnicu za građansku godinu na izmaku, u utorak, 31. prosinca 2024. predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u katedrali u Đakovu. U koncelebraciji su bili: đakovački župnici Ivan Lenić i Ivan Kunčević te još trojica svećenika.
Katedralni zbor je predvodio pjevanje uz dirigentsku palicu mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Brojni župljani i Đakovčani sudjelovali su u tom misnom slavlju.
Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Đuro je rekao: “Naš je život, i sve ono što imamo i što jesmo, Božji dar. I svaki dan u našem životu, u minuloj godini koju ispraćamo, sve naše radosti, sva postignuća, sve je to Božji dar. I večeras smo ovdje okupljeni u zahvalnosti našega srca pred Gospodinom obnavljajući, kako nas poziva i Jubilejska godina, stavljajući sve u Božje ruke, s punim povjerenjem u njega, stavljajući svoju nadu i pouzdanje u njega svjesni da on vodi naš život i vjerujući da će nas on i u ovoj godini koja je pred nama i dalje voditi.“
Misnu je homiliju izrekao župnik moderator đakovačke Župe Svih svetih Ivan Lenić promišljajući o naviještenom Proslovu Ivanova evanđelja u ozračju proslave Kristova rođenja i početka Jubileja 2025 godina od istoga.
„Osjetimo kako ista Riječ dodiruje dubinu Božje objave i naše ljudskosti, Božjega i našega postojanja i zajedništva. Kako je veliko otajstvo Božića da u njegovu svjetlu možemo gledati vlastito življenje u godini na zalazu, a kojem baš to Otajstvo daje smisao, puninu i milost!“ Potom je župnik Lenić u daljnjem osvrtu pozvao da “Božić i svoj život u ovoj godini promotrimo kao očitovanje hrabrosti, odvažnosti. I u perspektivi nade, u kojoj nas želi obnoviti Jubilejska godina, da se osjetimo pozvanima na još veću hrabrost i odvažnost”.
Istaknuo je ponajprije Božju hrabrost i odvažnosti prema ljudima i za ljude očitovane u utjelovljenju, a potom muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina. „On je srce povijesti, korijen naših života… ta istina izvire iz iščitavanja Ivanova Proslova; tu istinu pred nas stavlja milosno doba Svete godine!“ U tom smislu govorio je i o ljudskoj hrabrosti pred Božjim dolaskom, pred tajnom Božića: „Božićni dani su dani kada Bog traži da ga mir prihvatimo, a ne samo on nas, naše tjeskobe i molbe. Ova večer, kada naša molitva postaje zahvalom za njegovu prisutnost, ali i molbom da imamo hrabrosti iz nutarnjosti svoga života usmjeriti pogled prema Bogu; iz napora, razočaranja, dojma da se ništa ne popravlja odvažnije gledati i ići naprijed, vođeni svjetlom i milošću iste Očeve Riječi.“
“Potrebna nam je hrabrost, otvorenost srca da bismo bili pravi Kristovi sljedbenici u svojim obiteljima i ovom gradu, te hrvatskom društvu… Ne da se tek prigodno izjasnimo katolicima, nego iz srca izričemo pristanak Bogu na evanđeoski hod, koji je uvijek zahtjevan, izložen podmetanju, izrugivanju i poniženju.“
Naglasio je župnik da je potrebna otvorenost srca, hrabrost da bismo voljeli i ovo vrijeme, današnji svijet i ljude, svoje obitelji, svoju Crkvu i narod, te život s njegovim radostima i križevima. Uslijedilo je iznošenje i zahvaljivanje za konkretna vidljiva očitovanja hrabrosti i otvorenosti u životu katedralne župe u Đakovu kroz blizinu i povezanost s prvim pastirima Đakovačko-osječke nadbiskupije: nadbiskupom Đurom; pomoćnim biskupom Ivanom i nadbiskupom u miru Marinom, zatim prisutnost i doprinos svih nadbiskupijskih ustanova i provincijalnoga središta Sestara sv. Križa životu i izgradnji pojedinaca, obitelji i cijele župe i grada.
„Hrabrost međusobnoga darivanja u ljubavi, u bračnom zajedništvu, kroz sklapanja sakramenta doživotne, vjerne ljubavi očitovalo je u našoj župi i katedralnom hramu 66 parova. Slavljeno je 66 vjenčanja… Kod prošloga blagoslova obitelji i domova pohodili smo 2.740 domova… Hrabrost opredjeljenja za život, otvorenost novom životu-djetetu, te hrabrost opredjeljenja za Krista u slavlju krštenja 129-ero djece… Hrabrost priznanja vlastitih granica, propusta i grijeha… pokazana je kod vjernika svih uzrasta koji su pristupali sv. ispovijedi… Hrabrost povezivanja sa živim Kristom, koji nas okuplja oko sebe i hrani Kruhom života očitovana je kod 106-ero djece-prvopričesnika. Hrabrost prijateljevanja s Kristom, kroz pričešćivanje njegovim sv. Tijelom, kao popudbinom koja hrani našu odvažnost za život očitovana je u pristupanju sv. pričesti i podijeljenih 218.245 sv. pričesti na području župe… Hrabrost otvaranja Duhu Svetom i njegovim darovima u sakramentu potvrde bila je pokazana kod 107 krizmanika… Hrabrost za dijeljenje patnje, samoće, starosti, bolesti, te drugih tjelesnih i duševnih teškoća… svjedočena je kroz 260 pohoda starima i bolesnima u njihovim kućama o blagdanima, te zajedničkom primanju u župnim okupljanjima, pastoralnoj skrbi u Domu umirovljenika i privatnim domovima… Hrabrost i spremnost za susret s Gospodinom na završetku zemaljskoga života i prijelazu u Očev dom kod 198 preminulih i kršćanski ispraćenih… Hrabrost sudjelovanja u župnom životu pokazuju brojni među nama kao svećenici, redovnice i zauzeti vjernici svih dobi i uzrasta kao tihi vrijedni suradnici, zatim u župnim vijećima, različitim zajednicama i skupinama, susretima i događanjima.“ Potom je župnik svima zahvalio „što gaje, doprinose i ugrađuju same sebe u župu“. Zahvalio je poimence svećenicima u pastoralu župe, te župljanima za redovitu brigu oko njezina uzdržavanja, zatim darivanja za misije kroz Misijski centar i karitativne potrebe kroz župni Caritas, udrugu sv. Vinka i ustanove pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa.
Zaključujući homiliju župnik Lenić je naglasio da hrabrost o kojoj je govorio treba i ubuduće snažnije očitovati te da je prevažno da budemo hrabri, odvažni otvoreni… da nadiđemo sadašnje umore i tromosti, koji su nas zahvatili, negdje i paralizirali, te nam ne daju pomaknuti se naprijed, iskoraknuti bliže Bogu, jedni drugima, rješenju kriza, novim pothvatima. „Gospodine, na pragu novoga ljeta obraduj nas darom nade i nove hrabrosti; sveta Marijo, odvažna Majko, nauči nas smisleno živjeti, budi nam trajnom učiteljicom i pomoćnicom“, zaključio je župnik.
Zahvalnost Nebeskom Ocu izrečena je i u Molitvi vjernika u kojoj se molilo: za dar vjere; za papu, biskupe i svećenike; obitelji i župnu zajednicu, za mlade obitelji; za sve krštene, prvopričesnike i krizmanike; za sva zvanja i zanimanja; za stare i bolesne te preminule kao i za blagopokojnog papu Benedikta XVI. o drugoj godišnjici njegove smrti. Narod je na svaki zaziv odgovarao: Hvalimo te Gospodine!
Zahvala Bogu izrečena je i svečanim pjevanjem himna Tebe Boga hvalimo.
Na kraju misnoga slavlja i nadbiskup Đuro je zahvalio župnicima Leniću i Kunčeviću, Katedralnom i svim drugim zborovima u župi, župnim suradnicima te svima koji na bilo koji način pridonose životu župe, sestrama sakristankama katedrale i drugim redovnicama i svećenicima prisutnima u životu katedralne župe. Tiskovni ured
