OSIJEK (TU) – Spomendan sv. Cecilije, djevice i mučenice, zaštitnice crkvenih pjevača i svirača, 22. studenog u Osijeku svečano su pjevanom večernjom misom i euharistijskim klanjanjem proslavili zborovi retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa.
„Večeras slavimo blagdan sv. Cecilije, zaštitnice naših pjevača i svečno pjevamo tražeći svetičin zagovor. 
Sveta Cecilija, djevica i mučenica koja je život položila za svoju vjeru, a kažu nije svirala niti pjevala, a Crkva ju je proglasila zaštitnicom glazbe. Zašto? Kada su analizirali njen život, rekli su da je njezin život bio skladan u Bogu kao što su note u glazbi. U glazbi mora biti veliki sklad i kada je tako, uživamo u pjevanju, lijepo je slušati. Svetičin život je bio skladan i u biti svima nama primjer – imati u sebi skladne note, biti dobar čovjek, imate sve poslagano. U Bogu je savršenstvo i sklad i mi težimo skladu, bili pjevači ili ne pjevači. Volimo ljude koji skladno žive, dragi su nam koji se skladno oblače, skladno rade i ponašaju se skladno, teže savršenstvu… U Bogu je najveći sklad, najveći red, najveća i najljepša simfonija, težimo takvom skladu“, kazao je preč. Ivan Jurić, retfalački župnik, predvodeći misno slavlje. Misu je pjevanjem animirao Mješoviti župni zbor i Zbor mladih, uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Biljane Grašić, a pridružila im se zborovoditeljica vjeroučenika nižih razreda osnovnih škola s. Vianea Pezer (Sestre naše Gospe).
U propovijedi je preč. Jurić istaknuo kako je spomendan sv. Cecilije pravi dan zahvale Bogu za darove ogledane u talentima zboraša koje slušamo i vidimo na misi i koncertima u velikoj župnoj zajednici u Retfali. „Danas je za istaknuti kako se Crkva sastoji od živih cigli – ljudi pozvanih biti živi članovi Crkve, Kristova Tijela. Među njima su crkveni pjevači i svirači u našim zborovima koji tjedno sat-dva ulažu u zajedničke probe i više kada je puno posla. Nije lako stati ovdje pred svima u crkvi i liturgijski pjevati. Okupili smo se na misi kako bismo Bogu zajedno s njima zahvalili za pjevanje i ova misa je posebna i lijepa zbog vas koji pjevate i svirate. Dobro pjevanje Bogu u klicanju u skladnomu životu potrebnom svima nama možemo opisati riječima sv. Augustina, biskupa, u drugom čitanju Božanskog časoslova molitve jutarnje na spomendan s. Cecilije“, razložio je predslavitelj i promišljajući kako je „pjevati životom“ važno za svakoga vjernika poručio: „Dobro pjevajte Bogu u klicanju!“.
Propovijed je zaključio citirajući sv. Augustina: „Slavite Gospodina citrom, udarajte mu u psaltir od deset žica. Pjevajte mu novu pjesmu! Ono staro uklonite, naučiste novu pjesmu. Novi čovjek, novi zavjet, nova pjesma. Nova pjesma ne pripada starim ljudima. Nju uče samo novi ljudi, po milosti od staroga učinjeni novi; oni već pripadaju novom zavjetu, a to je nebesko kraljevstvo. Za njim čezne sva naša ljubav i pjeva novu pjesmu. Nek’ život pjeva novu pjesmu, a ne jezik! Pjevajte mu novu pjesmu, dobro mu pjevajte! Svaki pojedinac traži kako bi pjevao Bogu. Pjevaj mu, ali nemoj slabo! On ne želi da mu vrijeđamo uši. Braćo, pjevajte dobro! Kad ti kažu za nekog dobra slušatelja glazbe da mu pjevaš kako bi mu se dopao, bojiš se pjevati bez neke poduke u glazbenom umijeću jer bi mogao ne biti po ukusu umjetnika. Ono što neupućen u tebi ni ne spazi, umjetnik će pokuditi. Tko onda da Bogu pjeva dobro kad je on onaj koji prosuđuje pjevača, koji sve odvaguje i koji sluša? Kad ćeš biti sposoban ostvariti tako umjetnički birano pjevanje da bi se baš u svemu sviđao tako savršenim ušima? Evo, kao da ti pruža način pjevanja: ne traži riječi kao da bi htio razjasniti što Boga veseli. Pjevaj u klicanju: Bogu pjevati dobro znači u klicanju pjevati! Što je to pjevati u klicanju? Ono što srce pjeva nije moguće razumjeti niti riječima iskazati. Oni naime što pjevaju kod žetve, u vinogradu ili prigodom nekoga oduševljenog posla, kad počnu klicati od veselja riječima pjesama, ispunjeni su tolikim veseljem da ga ne mogu izraziti riječima. Ne paze na slogove riječi, nego samo na zvuk klicanja. Klicanje je pak zvuk koji svjedoči da iz srca odjekuje nešto što se ne može kazati. Kome onda dolikuje to klicanje ako ne neizrecivom Bogu? Neizreciv je, naime, onaj koga ne možeš iskazati. A ako ga ne možeš izreći, a šutjeti ne smiješ, što preostaje nego da kličeš od veselja? To jest, ne preostaje drugo već da se srce veseli bez riječi i da beskrajna širina veselja nema svrhu u slogovima. Dobro mu pjevajte u klicanju!“
Psalme su pjevali zboraši: Ivan Bošnjak, Stjepan Rudinski i Marko Vrček, pjevači su sudjelovali u molitvi vjernika, a preč Jurić posebno je blagoslovio i u ophodu okadio zborove. Nakon mise, klanjanje pred Presvetim u zajedništvu zborova i vjernika župnik Jurić je meditaciju posvetio „onima koji pjevaju i kada su radosni i tužni, koji daruju svoje vrijeme župi“; u molitvi je nakon Psalma 139. zahvalio Isusu za članove triju župnih zbora (uz nazočne Mješoviti i Zbog mladih i Dječji zbor koji vodi Marijana Matijević), njihove obitelji i prijatelje; zahvalio je za dar pjevanja kojim zboraši slave Isusovo sveto Ime; molio i za nove članove koji će doći te zazvao Božji blagoslov na sve prisutne; da klanjatelji blagoslov ponesu u svoje obitelji, na radna mjesta i svuda gdje ih Bog šalje; molio je za rast u dobru i svetosti, jednostavnosti i poniznosti.
Nakon završnog blagoslova s Presvetim, radosno zajedništvo je nastavljeno druženjem uz trpezu molitvom i pjevanjem „Gospina hvalospjeva“. O značaju zborova u župnoj obitelji govorili su: župnik Jurić, Ivan Bošnjak, Biljana Grašić, s. Vianea Pezer, Nevenka Špoljarić i Andrija Bartoloti. Slavljenički susret protekao je u darivanju i pjevanju. Misnom slavlju prethodila je pobožnost svete krunice. Spomendan je proslavljen i jutarnjom misom. Nevenka Špoljarić
