OTOK (TU) – Lovačko društvo “Jelen” Otok je u subotu, 16. studenoga 2024. večernjim misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog proslavilo svoj 100. rođendan. Kontinuirano djeluje od 1924. godine. Izmijenile su se mnoge generacije lovaca, promijenile nekoliko država i vlasti, ali uspijevali su se održati i izdržati sve nedaće koje su ih pratile.
Bilo je to ujedno i slavlje spomendana lovačkog nebeskog zaštitnika sv. Huberta.
Euharistijsko slavlje vodio je preč. Antun Knežević, domaći župnik. Na početku je pozdravio lovce i, uz čestitke, zaželio im još puno ovakvih slavlja.
U propovijedi se župnik, obraćajući se lovcima i svim ostalim vjernicima, osvrnuo na misna čitanja te pozvao sve da se obrate kako bi na kraju bili otkupljeni. Napomenuo je da čovjeku svaki dan može biti posljednji za susret s Gospodinom i zato treba usmjeriti način života po onome što nas je Krist poučio. Vezano uz lovačko slavlje je kazao: “Danas, kad slavimo sto godina od osnutka Lovačkog društva “Jelen” iz Otoka, ne možemo se ne prisjetiti i zaštitnika lovaca sv. Huberta koji se u susretu s jelenom, koji je među rogovima imao Kristov križ, potpuno obratio. Njegov se život potpuno izmijenio. Vjerovao je da uvijek mora biti spreman na susret s Gospodinom. A taj susret je sv. Hubert doživio upravo u prirodi koju nam je Bog stvorio.”
Govoreći o životu i djelovanju lovaca župnik Knežević je naveo: “Lovci tu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu imaju priliku pokazati u svakom svojem susretu. Uzajamni odnosi lovaca temelje se na stalnoj i iskrenoj komunikaciji, razmjenjivanju zajedničkih iskustava. I u lovu i izvan njega lovci njeguju međusobnu solidarnost, međusobnu toleranciju i uvažavanje. Stara lovačka izreka kaže: ‘Kraj lovačke vatre svi su jednaki!’ Međusobno pokazuju pravo poštovanje i žive kao prijatelji u svemu.”
O karakteru lovaca župnik je rekao: “Lovac je onaj koji, prije svega, brani život divljači, koji se brine da ta divljač ima dovoljno hrane, osobito zimi, brani je od krivolovaca, brine se za naše šume da budu sigurno i prikladno mjesto za život te divljači. Brinu se za ekološki sustav, za ravnotežu u prirodi da sve što je u njoj Bog stvorio ima dostojan život.”
Na kraju propovijedi župnik je zazvao Božje milosrđe na sve pokojne lovce ovoga društva u posljednjih sto godina naglasivši: “Zamolimo da se na kraju vremena svi nađemo zajedno u Nebeskom Kraljevstvu ili kako se kaže u ‘Vječnim lovištima’!” Mira Bošnjaković
