Blagdan sv. Antuna Padovanskog svečano je proslavljen diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. Donosimo izvješća naših dopisnika iz Vinkovaca, Otoka i Krndije.
Vinkovci
Svetkovina sv. Antuna Padovanskog proslavljena je 13. lipnja u franjevačkom samostanu i svetištu u Vinkovcima. Središnje misno slavlje u večernjim je satima predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u suslavlju s domaćim gvardijanom fra o. Martinom Dretvićem i članom Družbe Misionara Krvi Kristove, četvrtim svećenikom u Hrvatskoj delegaturi Družbe Misionara Krvi Kristove, Vinkovčaninom o. Stjepanom (Ivanom) Horvatom.
U svojoj homiliji, govoreći o evanđeoskom odlomku toga dana o vlasniku vinograda i nadničarima, nadbiskup je rekao kako ni u Isusovo vrijeme nije bilo lako doći do posla. Isus je u svojoj prispodobi ovjekovječio strpljivo čekanje tolikih nezaposlenih kroz povijest sve do danas za radno mjesto. U toj je paraboli Isus oslikao i sve ono što se događa s onima koji mogu i koji ne mogu raditi. Oslikao je osim toga i ljudsku zavist i gramzljivost, ali i Božju dobrotu i ljubav koje daju svakome onoliko koliko nam treba, a ne onoliko koliko smo tek zaslužili. Isus pokazuje jedan drugačiji mentalitet: ne dajem da daš, nego on daje onoliko koliko kome treba, čulo se u propovijedi.
„Bogu smetaju principi društva u kojemu najlošije prolaze oni najslabiji, u kojima mogu preživjeti samo sposobni i u kojima mjesta ima samo za one koji zarađuju, koji su konkurentni na tržištu rada, koji se mogu izboriti i zaraditi. Oni koji su radili od jutra, bune se protiv solidarnosti s onima koji ne mogu raditi, koji nemaju radno mjesto. Prema njima Božji su principi zabranjeni”, rekao je nadbiskup te dodao: „U svakom našem ljudskom društvu i zakonodavstvu bez Božjih principa i bez Božje dobrote ne samo da nema mjesta za milost i za solidarnost, za siromahe, za one koji ne privređuju, za nezaposlene, nego takvo društvo koje odbacuje Boga i njegove principe otima čak i siromasima, slabima i ne dopušta im da prežive. Oni trebaju umrijeti jer su balast, jer trebaju našu pomoć i milosrđe. I zar ne da i mi gledamo kako naše hrvatsko društvo svakim danom postaje hladnije, postajemo otuđeniji jedni od drugih, gleda se samo na efektivnost i na zaradu i svatko na sebe, a nemamo osjećaj za druge i solidarnosti jedni s drugima.“
„Mi smo ovdje kako bismo se ohrabrili da u našem svakodnevnom životu, na našem radnom mjestu, u našem razgovoru s prijateljima, kolegama, u našim postupcima, stavovima i kako bi se osjetilo da nismo ljudi od ovoga svijeta koja mjere i gledaju samo mjerilima ovoga svijeta, nego Božjim očima, kako bismo na druge gledali očima gospodara vinograda koji ima osjećaj i za onoga tko nije uspio zaraditi, koji daje svakome onoliko kolikom mu treba i gleda na stvarne ljudske potrebe, ne prvenstveno na efektivnost, zaradu. I to su ljudski kriteriji koje ne možemo u potpunosti pogaziti, ali ako ostanemo samo na tome onda sve više tonemo u udaljavanje jedni od drugih, u samozadovoljstvo. Nadahnuti primjerom Sv. Antuna, večeras smo ovdje kako bismo bili Božji i time da uspijemo biti zdrava alternativa u ovome društvu.”
Tijekom homilije je mons. Hranić istaknuo skupinu hodočasnika, članove Marijanskoga zavjeta za Domovinu koji svojim hodom, žrtvom, žele posvjedočiti da trebamo Boga u našem društvu, da ga ne smijemo i ne možemo izgurati, jer ako ga budemo izgurali postat ćemo stranci jedni drugima, samodostatni, počet ćemo gaziti jedni druge i dalje ćemo uništavati našu dragu Domovinu.
Zahvalu prije završnog blagoslova uputio je domaći gvardijan o. Martin Dretvić. Liturgijsko pjevanje animirao je domaći Mješoviti pjevački zbor, uz orguljsku pratnju s. Berhmane Katić i dirigenticu Nedu Kovačević.
Od ranih jutarnjih sati služena su misna slavlja, a predvoditelji su bili: domaći gvardijan o. Martin Dretvić, o. Stanko Mijić OFM Conv. iz domaćeg samostana, župni vikar župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima vlč. Marko Martić, župnik župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima o. Ilija Sudar, gvardijan i župnik župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima o. Željko Klarić, župnik župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima mons. Tadija Pranjić i župnik župe Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima vlč. Ladislav Dort. Prvi blagoslov djece i ljiljana predvodio je o. Filip Pušić, a drugi o. Milan Gelo. Ispovijed je bila tijekom cijeloga dana, primale su se zavjetne mise hodočasnika i štovatelja Sv. Antuna, a bilo je i nekoliko blagoslova nabožnih predmeta.
Priprava za proslavu Antunova bila je trodnevnica od subote 10. do ponedjeljka 12. lipnja a predvodio je i propovijedao župnik župe sv. Roka u Rokovcima vlč. Siniša Paušić. Snježana Kraljević
Otok
Za svetkovinu svoga zaštitnika župljani Župe sv. Antuna Padovanskog u Otoku pripravljali su se kroz pobožnost „13 utoraka na čast sv. Antunu“ – molitvom, postom, djelima ljubavi i milosrđa. Sudjelovao je veliki broj vjernika, štovatelja sv. Antuna. Večer uoči glavnog slavlja slavljena je misa posvete otočke župne crkve posvećene ovome svecu – ove godine 38. obljetnica.
Na sam spomendan sv. Antuna slavljene su četiri mise. Prvu u 7,30 sati predvodio je preč. Vladimir Sedlak, župnik u Petrovcima, a misno slavlje u 9 sati vlč. Ivica Tušek, župnik u Lipovcu. Ovo slavlje glazbeno je pratio zbor “Ljiljani sv. Antuna”, pod ravnanjem s. Gracije Petrić. Središnje misno slavlje u 10,30 sati predvodio je vlč. Krešimir Aračić, župnik u Berku, a uz domaćeg župnika i dekana Otočkog dekanata preč. Antuna Kneževića, koncelebriralo je još šest svećenika.
„U svetom Antunu smo osigurali svoje stvari na ovoj zemlji koje smo izgubili, ali što je s našim duhovnim vrednotama koje ipak češće, da ne kažem svakodnevno, gubimo u ovom životu? Što je s našim kršćanskim vrijednostima koje smo krštenjem i kršćanskim odgojem u svojim obiteljima i Crkvi dobili, koje smo milošću Božjom dobili, a s vremenom izgubili? Što je s našom vjerom? Gubimo povjerenje jedni u druge. Što je s našom nadom u bolje sutra, što je s našom nadom u vječni život? Što je s našom ljubavlju prema Bogu? Nismo zagledani u Krista od kojega sve dolazi. Jesmo li izgubili ljubav prema Bogu, jesmo li izgubili osjećaj zahvalnosti Bogu, zahvalnosti kao jednom od najljepših izraza ljubavi, zahvalnosti kao najljepšoj molitvi Bogu? Za takve duhovne vrijednosti trebamo moliti danas svetoga Antuna da ih nađemo ako smo ih izgubili. Molimo svetog Antuna da nas zagovara kod Boga da ponovo vratimo onu radost i ljepotu života koju smo dobili kad smo postali djeca Božja. . .!“, rekao je među ostalim vlč. Aračić u propovijedi.
Na kraju misnog slavlja domaći župnik preč. Antun Knežević blagoslovio je nabožne predmete koje su vjernici kupili u ponudi ispred crkve, a potom zahvalio svim svećenicima koji su sudjelovali u misnim slavljima i strpljivo ispovijedali vjernike. Na večernjoj misi koju je predvodio vlč. Tomislav Vlahović, župnik iz Perušića pokraj Zadra, a propovijedao vlč. Nikola Kaurin, đakon, blagoslovljena su djeca i ljiljani. Slavlje je pjevanjem pratio Zbor mladih „Gracija“, pod ravnanjem Marine Čepo. Tijekom dopodnevnih misa brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja. Mira Bošnjaković
Krndija
Na blagdan sv. Antuna u crkvi Uzašašća sv. Križa u Krndiji večernje misno slavlje predvodio je punitovački župnik dr. Đurica Pardon u koncelebraciji dr. Slavka Platza, umirovljenog profesora KBF-a iz Đakova. Posluživali su studenti teologije i svećenički kandidati pri Bogoslovnom fakultetu u Đakovu, Robert Erk i Matej Vereš, a nazočili župljani punitovačke župe i pripadnici Njemačke zajednice, Zemaljske udruge Podunavskih Švaba, Đakovo.
„Okupljeni ovdje u ovoj crkvi, simbolu stradanja i patnji Nijemaca koji su ovdje živjeli i protjerani samo zato što su bili drugačiji i nisu odgovarali tadašnjim vlastima, svjedočimo o našoj vjeri koja nam govori da se zlo nije vječno i da je Božja ljubav i dobrota uvijek uz nas u nadi materijalne i duhovne obnove. Obnovljena je ova crkva koja je po križu patila i dobila ime Uzvišenja svetog križa i u nju je vraćen prije 2 godine, nakon desetljeća izbivanja kip sv. Antuna, koji je prvi povratnik u ovo napušteno i pomalo zaboravljeno selo, vraćen je u ovu crkvu. Ovdje svjedočimo Božjoj ljubavi, mudrosti i providnosti onako kako je to činio sv. Antun“, rekao je župnik u pozdravnoj riječi na početku misnog slavlja.
Podsjetio je da je kip sv. Antuna postavljen u ovoj crkvi kod njezine izgradnje 1937. godine, a prognan je zajedno sa Nijemcima, odnosno sklonjen je 1944. g. Najprije je sklonjen u župni dvor u Punitovcima, a kasnije prevezen u Čepin u crkvu sv. Antuna na Ovčari, gdje je bio sve do povratka 10. svibnja 2015. godine.
„Brojni su primjeri zla koje ljudi čine prema drugom čovjeku, prema narodima i brojni su primjeri jednog čovjeka koji vraća vjeru u ljude, vjeru u kojoj Božja providnost i Božja ljubav nadilazi svako zlo i stradanje. Odabrani pokazuju put istine i ljubavi, put života i zajedništva. Pokazivao je to Mojsije vodeći svoj narod, pokazivao je to Isus svojim životom, patnjom, smrću i uskrsnućem, pokazivao je to i sv. Antun, nasljednik sv. Franje koji su po pozivu Svevišnjega širili i obnavljali vjeru u narodu, pokazao je to i pokojni Lee Pek, Nijemac koji je svojim sredstvima dao obnoviti ovu crkvu razrušenu krajem 2. svj. rata i pretvorenu u skladište gnojiva, a u koju se vratila vjera i molitva“, rekao je u homiliji župnik.
Istaknuvši kako po brojnim primjerima možemo vidjeti kako jedan čovjek, vjerujući u Boga, može pokrenuti drugačiji tok povijesti, župnik je dodao: „I mi možemo svojom riječju, svojim djelovanjem pomoći drugome. To je samo pitanje vjere, ne čovječje sile i snage, ne imovine i moći, to je pitanje snage vjere koja nas slijedom puta koji nam je i Gospodin pokazao i koju je živio i sv. Antun vodi putovima vječnog spasenja. Našim molitvama podupirimo jedni druge znajući da iz ruševina niče nova zgrada, znajući da iz smrti ulazi u novi život, život vječni.“
Na kraju misnog slavlja župnik je naglasio da se uskoro kreće s detaljnom obnovom crkve u Krndiji. Mirko Knežević
