ĐAKOVO (TU) – Velik broj vjernika okupio se u četvrtak 15. lipnja 2017. u đakovačkoj prvostolnici na svečanom misnom slavlju, kako bi proslavili svetkovinu Tijela i Krvi Kristove. Slavlje je predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić, u koncelebraciji svećenika koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije te u đakovačkoj župi Svih svetih.
Svoju homiliju nadbiskup je započeo podsjećajući na Isusove riječi: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke” (Iv 6,51) te rekao kako biranje kruha i vina kao znakova Euharistije nije bila slučajnost, nego plod Isusova neprestanog osluškivanja Duha Svetoga i njegova zajedništva s Ocem.
Nadbiskup je okupljenima protumačio simboliku kruha, koji je ‘plod zemlje’: sjeme koje padne u zemlju privlači na sebe skrivenu energiju zemlje; potom, usjevu je potrebna i sva snaga neba: kiša, svjetlo, toplina, vjetar, ali je kruh također rezultat čovjekova rada i simbolizira čovjekovo nastojanje da svijet učini humanijim. Također, kruh se povezuje i sa samim Isusom – sam se poistovjećuje sa zrnom žita i kaže: ‘Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li pak umre, donosi mnogo roda.’
Tumačeći kako se tijekom svete mise kruh pretvara u Isusovo tijelo, nadbiskup Đuro je istaknuo kako se u toj pretvorbi krije neobična dinamika: „U njoj je početak one velike i konačne pretvorbe po kojoj Isus postupno čitav svemir sjedinjuje sa sobom i čini ga svojim tijelom – ‘uglavljuje u sebi kao glavi, sve na nebesima i na zemlji’. Svaka je pretvorba na sv. misi zato korak prema sveobuhvatnoj pretvorbi i konačnoj integraciji čitave stvorene stvarnosti u jedno Kristovo tijelo“, rekao je nadbiskup, upućujući okupljene kako bi, kada vide kako svećenik u misi prije pretvorbe uzima kruh u svoje ruke, „morali biti svjesni da Otac stavlja sve stvorenje u ruke svoga Sina kako bi ga pretvorio u svoje tijelo i tako pobožanstvenio sve one koji će pristupiti pričesti i po njima čitavu stvorenu stvarnost“.
Nadbiskup je potom govorio i o bogatoj simbolici vina, koje upućuje na radost, ali je i simbol Božjeg gnjeva, trpljenja i kazne; u Novom zavjetu „čaša” često označava Isusovo trpljenje i smrt. „Euharistijsko je vino, dakle, simbol i za radost i za trpljenje. Isus birajući vino, kao znak svoje žrtve, daje nam do znanja da je njegova smrt, unatoč svoj gorčini, ipak izvor neopisive radosti“, rekao je nadbiskup te dodao kako je Euharistija – a na taj način sav naš kršćanski život – blagovanje, pokazuje da nemamo život u sebi, već ga moramo dobiti, blagovati.
„Na svakoj sv. misi smo u izvrsnoj školi u kojoj uvježbavamo ovu istinu. Svaki se dan podsjećamo da nemamo u sebi pravog života, da je naš pravi život Isusov život u nama. Pristupajući pričesti postaje nam jasno da smo grana na čokotu. Bez života kojega po pričesti primamo od Krista mi smo odsječena grana bez života. U nama nema motivacije za darivanje, za istinsku ljubav, za požrtvovnost iz ljubavi prema drugome, za velikodušnost, dobrotu, praštanje…“, rekao je nadbiskup, dodajući kako u Euharistiji blagujemo i primamo svetost te je stoga punina i puno sudjelovanje na sv. misi – sveta pričest.
Na misnom slavlju sudjelovali su i hodočasnici – sudionici Marijanskoga zavjeta za Domovinu, kojima je nadbiskup uputio poseban pozdrav i ohrabrenje. Zbog radova na Trgu J. J. Strossmayera, nije bilo moguće održati tijelovsku procesiju te je nakon misnog slavlja u katedrali izloženo Presveto, a vjernici su ostali sudjelovati u pobožnosti klanjanja. Misno slavlje pjevanjem je obogatio Mještoviti katedralni zbor. A. Banović
