SLAVONSKI BROD (TU) – Uz geslo „Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene…“ (1 Tim 1,12) svoj zlatni jubilej – 50 godina svećeništva proslavio je u nedjelju, 15. rujna 2024. u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju preč. Pavao Madžarević, umirovljeni svećenik i začasni kanonik Prvostolnog kaptola Đakovačko osječke nadbiskupije – župnik Župe sv. Mateja, apostola i evanđeliste u Štitaru. Suslavio je domaći župnik Krunoslav Karas.
U prigodnoj homiliji prisjetio se zlatomisnik Madžarević svoje župničke službe u toj župi u kojoj je proveo 20 godina te progovorio o ulozi i zadaći svećenika.
„Svećenik nastavlja Kristovo djelo koje je On započeo prije 2000 godina. Preko svećenika Krist spašava svijet. On bira, zove, šalje apostole, širitelje svoje riječi. I mene je pozvao da budem njegov misionar i apostol. Svećenik je izdvojen iz ljudi, od ljudi uzet, za ljude postavljen na službu Bogu. Samo svećenik snagom svetoga reda i u sili Duha Svetoga produbljuje Kristov utjelovljenje u ovome svijetu. Krist je svećenicima predao pravo i dužnost, vlast i odgovornost prenositi i dijeliti božanski život. Svećenički poziv je od Boga. To je velik dar samoga Krista za svećenika osobno, za izgradnju Crkve, dar čitavom ljudskom rodu. On je svjetlo od Boga zapaljeno, da ljudima svijetli, grije ih, izgara za njih. Svećenik je oči, usta, jezik, srce samoga Krista. Svećenik donosi ideje koje oplemenjuju ljudsko srce, bori se protiv zla, za svjetlo kreposti, morala te tako utvrđuje temelje obitelji i ljudskoga društva. Svećenik je mostograditelj u vertikali povezujući zemlju s nebom. Svećenik je svećenik 24 sata i to cijeli život. Veliki je to poziv…“, neke su od tvrdnji zlatomisnika izrečene na slavlju o velikom pozivu, ulozi i zadatku svećenika i njegove službe.
O svom svećeničkom radu i životu posvjedočio je: „Ja sam sretan čovjek-svećenik, nošen na Božjim rukama i na čudesna način hranjen njegovom ljubavlju kroz svih 50 godina svećeništva. Zaista osjećam kako me Bog posebno u teškim trenucima nosio na svojim ramenima i pohranio u svoje srce. Othranjen uz Mariju Pomoćnicu u svome Štitaru i 20 godina na službi župnika uz Gospu Vinogorsku, čitav je moj svećenik život bio protkan ljubavlju prema Majci Mariji o kojoj sam rado govorio i o njezinim svetištima pisao“.
Kako je u toj župi djelovao 20 godina zahvalio je župljanima na podršci, suradnji, suodgovornosti i pozvao ih da mole za svoje svećenike i nova duhovna zvanja.
Posebnu je zahvalu uputio Gospodinu na svim milostima, na Majci Mariji, za tolike ljude koji su mu pomogli da sretno živi svoje svećeništvo.
Župnik Karas zahvalio je na kraju mise zlatomisniku za sve što je učinio za Crkvu i Božji narod kroz 50 godina svećeničke službe i 20 godina službe u njihovoj župnoj zajednici.
„Spominjemo se vas kao glavara ove župne zajednice, no, još više spominjemo se vas kao oca. Ono što je otac u obitelji to je svećenik u Crkvi. Kao što su otac i majka prenositelji i posredovatelji Božjeg dara života, tako svećenik dijeleći sakramente prenosi dar novoga života u Isus Kristu. Uloga je oca da bude branitelj i hranitelj obitelji. Svećenik navješćujući Evanđelje i prenoseći ispravan nauk svoju duhovnu obitelj brani od krivovjerja i ujedno hrani Istinom. Ako je uloga oca priskrbiti hranu za obitelj, koliko je veći teret stavljen na duhovnog oca da svoju Crkvu nahrani nepropadljivom hranom? Zadaća je Oca svojoj obitelji osigurati i krov nad glavom. Zajedno sa svojom duhovnom obitelji započeli ste gradnju župnog stana i naše župne crkve, te sve činili kako bi radove priveli kraju. Ova župa i 10 godina nakon vašega odlaska baštini duhovno i materijalno blago vašega služenja i rada, te nasljeduje vjeru koju ste joj u Božje ime posredovali“, rekao je župnik Karas.
Slavlje su pjevanjem animirali članovi župnog zbora i tamburaški sastav „Bećari“ predvođeni prof. Goranom Jagarinec.
Preč. Pavao Madžarević rođen je 24. lipnja 1948. u Župi sv. Mateja, apostola i evanđeliste u Štitaru od oca Antuna i majke Mande, rođene Lešić koji su uz njega imali još troje djece. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Đakovačkoj katedrali po rukama biskupa Ćirila Kosa.
Prva služba bila mu je župni vikar u župi Imena Marijina u osječkom Donjem gradu, nakon toga kratko vrijeme bio je na službi u Oprisavcima, potom je bio župnik u Brođancima 5 godina, u Sikirevcima 4 godine, u Srijemskoj Mitrovici 10 godina. Nakon toga 2014. dolazi u brodsku Župu Uznesenja Blažene Djevice Mariji, koja je bila tek u osnivanju, i tu ostaje 20 godina. Grad Slavonski Brod prepoznao je njegov rad u toj župi te mu je 2010. dodijelio priznanje – Grb Grada Slavonskog Broda, za, kako piše u obrazloženju, nesebičnu skrb o vjernicima svoje župe i sveukupan doprinos na duhovnoj obnovi, humanitarnom djelovanju, kulturi i izdavaštvu, čime je oplemenio svoje župljane, žitelje grada i šire, a grad Slavonski Brod učinio prepoznatljivim.
Kroz 50 godina taj je vrijedni Kristov namjesnik neumorno radio i na uprisutnjivanju sadržaja koji su obogatili njegov svećenički život i šire pa se posvetio: Kulturi srca i Phil Bosmansu, psihološkim temama Anselma Grina, Antonia de Mela i drugih, potom biblijskim temama, temama pastorala starih i bolesnih, prigodnim meditacijama, duhovnim vježbama koje je uprisutnjivao, karizmatskim seminarima raznih autora koji su pomogli da takve poruke dođu u naše podneblje. Zadnjih sedam godina na službi je župnika u svom rodnom Štitaru. B. Lukačević
