Fra Stjepan Brčina predvodio duhovnu obnovu u Ivanovcima

IVANOVCI – Na spomendan Gospe od Suza u subotu, 31. kolovoza2024., u Svetištu Majke Triput Divne u Ivanovcima (filijali župe Harkanovci) održana je duhovna obnova za više od tisuću vjernika, uključujući štovatelje Gospe Schönstattske. Duhovnu obnovu vodio je fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac u zagrebačkom Samostanu Svetoga Duha, povjerenik Provincijskog centra za duhovna zvanja Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i voditelj Evangelizacijske zajednice ”Sveti Duh” čiji je slavljenički sastav (Filip Panza, Juraj Liška, Karlo Kramar i Antonio Matulić) pjesmom i svirkom sudjelovao u liturgijskom slavlju, klanjanju pred Presvetim i slavljenju. Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je fra Stjepan Brčina, a suslavio domaćin vlč. Robert Almaši, župnik Župe Gospe Snježne u Harkanovcima.

Uvodeći u propovijed fra Stjepan Brčina podsjetio je da smo proteklih nedjelja slušali o Euharistiji i u sv. Evanđelju po Ivanu ( Iv 6, 60-69) čuli kako mnogi od Isusovih učenika rekoše: „Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“, nisu razumjeli Isusa, nisu vjerovali Isusu koji kaže: „ Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.“

„I danas Isus jasno govori, tvrda je onima besjeda pa mnogi odlaze iz Crkve. Mnogi su bili učenici, ali su se naljutili, napustili Isusa i ostala su dvanaestorica. Zašto? Dva su razloga. Židovi su se sablaznili o riječi ‘Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.’ (Iv 6,51-58). Kada su se udaljili od Boga, izgubili su Božju snagu u sebi. I mi danas guramo svoju snagu i zato se brakovi raspadaju… nemamo u sebi Božji život. Neki su našli alternativu – jogu, babe vračare i sl. Pogani su često žrtvovali životinje, pili životinjsku krv. Levitski zakon zabranjuje pijenje krvi žrtvovane životinje. Izraelci su tražili snagu, ali nisu prepoznali Božju ljubav. Mi, nemamo opcija do zapovijedi ‘Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu’ i nema kompromisa.“ Razložio je kako svi u sebi nosimo različite duhove – ili Božje ili đavolske ovoga svijeta, no primjetno je, razložio je, kako brojni vjernici ne razumiju Euharistiju, primjerice „prime na misi Tijelo Kristovo i odmah dotiču kipove“; „izgubili smo strahopoštovanje prema Presvetom“, čak ima „pobožnih“ koji „primajući sakrament kažu hvala“. „Neki napuštaju Crkvu zbog Euharistije jer da bi blagovao, moraš biti u milosti. Vjera iziskuje napor. Ima ljudi koji redovito idu na misu, a ne ispovijedaju se. Idu, a ne vjeruju. Duhovno su mrtvi… Odabrali su živjeti u teškomu grijehu, nisu li opsjednuti od Sotone? Napustili su Crkvu da bi mogli živjeti u grijehu“, promišljao je fra S. Brčina te ukazao na prepreke sakramentalnom životu, ponajprije na grijeh spolnosti. U kontekstu otajstva Krista i Crkve podsjetio je na Pavlovljevu poslanicu Efežanima (Ef 5, 21-32) koja počinje zapovješću: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ i ukazuje kako su „muškarci dobili puno težu zapovijed nego žene“.

„Večeras smo u marijanskom Svetištu Majke Novog Saveza u Ivanovcima, slavimo Gospu od Suza, Mariju – kovčeg Novog Saveza. U Starom zavjetu simbol Božje prisutnosti je Kovčeg saveza (u njemu je izraelski narod čuvao kamene ploče Zakona – deset Božjih zapovijedi, manu koju su jeli u pustinji tijekom Izlaska i Aronov štap) koji su Izraelci vukli pred sobom. U njemu su bile položene zapovijedi po kojima trebaju živjeti. Počeli su vjerovati da je dovoljno imati kovčeg, a deset Božjih zapovijedi nisu obnašali. Bog je to vidio. Doživjeli su propast, uništen je hram, nestaje kovčeg. U Knjizi otkrivenja (Otkr 11, 19) ‘otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu’. Evanđelist Ivan opisuje radosnu vijest (Otkr 12, 1), vidi Mariju, u poslanici ju naziva Kovčegom saveza… Ona je prirodno lijepa jer se nije rodila od grijeha, ima očuvanost… Ivan opisuje Mariju uznesenu u nebo dušom i tijelom. Marija Novi kovčeg saveza rađa Isusa koji donosi novi zakon ljubavi. U kovčegu je bila pohranjena i mana – hrana s neba kojom je Bog hranio svoj narod. Marija je rodila Isusa koji kaže za sebe ‘Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu’. Uočavamo poveznicu s Euharistijom“, razložio je fra Stjepan Brčina potičući katolike poštivati Presveto naglasivši kako ozbiljne duhovnosti nema bez svetih sakramenata! Približio je vjernicima kako valja upamtiti da je starozavjetni kovčeg nosio pisanu riječ Božju, a novozavjetni utjelovljenu Riječ Božju te je veoma važno razumjeti snagu Euharistije u osobnom životu, Božji mir i „imati živi odnos s Bogom iz kojega dolazi blagoslov od Boga i svi drugi blagoslovi“.  Promišljanjem o blagoslovu koji znači imati mir i radost u srcu, propovjednik je otvorio temu o Božjoj ljubavi, posvjedočivši kako je doživio da je Bog ljubav i to mu je promijenilo život.

„O Bogu teoretski sve znamo, no imamo li u svojoj nutrini iskustvo Boga? Zašto ne znamo prenositi vjeru jedni drugima? Djeca ne idu na misu; od dvjestotinjak krizmanika njih petero-šestero dođe na nedjeljnu misu. Zašto? Ne pričate djeci o iskustvu Boga ili imamo krive slike o Bogu, udaljeni smo srcem od Boga, imamo kameno srce? Bog nas ljubi, Isus vas čeka! Tko god živi sakramentalno postaje drukčiji, dolazi do ozdravljenja srca. Ili jesmo Kristovi ili nismo. Netko tko je upoznao da je Bog ljubav neće ostaviti Crkvu ni zbog svećenika koji mu nije po volji. Danas, kada se događa suptilniji progon Crkve, treba nam autentično iskustvo Uskrsloga Isusa i, ako si vjernik, nećeš ju ostaviti“, poručio je fra Stjepan Brčina koji je nakon mise vodio klanjanje pred Presvetim uz molitvene poticaje za otvaranjem srca Bogu, praštanje i pomirenje, duhovno zdravlje i mir.

Radosno slavlje, u duhu priprave za blagdan Rođenja BDM, otvoreno je molitvom krunice i u pokajničkom raspoloženju pristupanjem ispovijedi te nastavljeno svečanim euharistijskim slavljem, meditacijski u klanjanju pred Presvetim i zaključeno blagoslovom, pjesmom zahvalnog slavljenja i rasplesano uz repertoar duhovnih skladba u izvedbi slavljeničkog kvarteta. Mnoštvu su za zajedništvo zahvalili svećenici Almaši i Brčina, koji je pozvao na sudjelovanje u sedmom „Antunovskom hodu mladih“ u lipnju 2025. u Zagrebu.

Harkanovačka je župa zahvaljujući mnoštvu volontera hodočasnike dočekala, ugostila i priredila blagovalište s okrijepom. U zajedništvu su sudjelovali brojni hodočasnici iz Osijeka, okolnih slavonskih mjesta te pedesetak župljana osječke župe Uzvišenja sv. Križa (uključujući molitelje Župnog pokreta šenštadskog Saveza čašćenja MTD) koje je pratio retfalački župni vikar Vladimir Sabo.

Vrijedno je podsjetiti kako je marijansko Svetište Majke Novog Saveza u Ivanovcima (kraj Valpova) ujedno Schönstattsko svetište, drugo u Hrvatskoj u krilu Hrvatske schönstattske obitelji, sjedinjene u Savezu ljubavi sa Schönstattskom obitelji diljem svijeta. Svetište MTD utemeljeno je 2017. godine na području filijalne crkve Sv. Ivana Kapistrana u Ivanovcima kada je temeljni kamen na gradilištu budućeg svetišta 17. rujna blagoslovio domaći sin mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, te je Svetište 15. rujna 2018. posvetio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić. Ove godine Schönstattski pokret slavi 110. godišnjicu zajedništva poteklog u Schönstattu gdje je započela misija Majke Triput Divne s kojom želi sve narode svijeta približiti nebeskom Ocu slaveći žrtvu i vazmeno otajstvo Isusa Krista. Nevenka Špoljarić