ĐAKOVO (TU) – Svečano euharistijsko slavlje u sklopu 58. Đakovačkih vezova, u nedjelju, 7. srpnja 2024. odmah po završetku mimohoda svih sudionika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u đakovačkoj katedrali. Koncelebrirali su Ivan Lenić, katedralni župnik i mr. Luka Marijanović, kanonik.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup je rekao: “Poštovani i dragi sudionici Đakovačkih vezova, draga braćo i sestre! Sve vas od srca pozdravljam na ovom nedjeljnom euharistijskom slavlju. Nedjeljno euharistijsko slavlje bilo je duša i srce tradicijske kulturne baštine koja se stvarala u našim sredinama u našim župnim zajednicama. Liturgija, molitva i večernjice bile su nepresušno vrelo inspiracija i poticaj za njegovanje, za snaženje, za produbljivanje i pokazivanje običaja, za pokazivanje narodnih nošnji i za stvaranje i njegovanje tradicijske baštine. Pozdravljam zato sve vas ovdje okupljene svjesne da je srce, izvor i vrhunac cjelokupnoga života nedjeljna sveta misa.”
Nadbiskup je pozdravio predstavnike grada Đakova, sve saborske zastupnike, predstavnike kulturnog, društvenog, gospodarskog i političkoga života i braću svećenike. Pozdravio je i zahvalio je na poseban načina KUD-u Sloga iz Sikirevaca koji je animirao liturgijsko pjevanje na vezovskoj misi. Vlastite dijelove mise kudovci su pjevali pučki i bez sviranja a druge pjesme uz tamburašku pratnju.
Homiliju je mons. Hranić temeljio na liturgijskim čitanjima 14. nedjelje kroz godinu, evanđelju u kojemu se Isus čudi nevjeri svoji sunarodnjaka te je između ostaloga rekao: “Jako je puno nevjere tamo gdje je nikad ne bismo očekivali. Zato je moguće biti u okvirima vjere od djetinjstva i neprestano njegovati mišljenje kako Bog postoji, i ne biti vjernik jer se vjera tiče nečega najkonkretnijega – života. Ako ja nikada nakon svoga krštenja nisam ušao u osobni odnos s Bogom, s njegovim utjelovljenim sinom Isusom Kristom, onda mogu primiti sve sakramente i nikada ne shvatiti temeljnu istinu: da je vjera način života, nadahnut Isusom Kristom i njegovim evanđeoskim stavovima, pristupima i ljestvicom vrednota. Samo odnos sa živim Bogom, Isusom Kristom, daje snagu našoj kršćanskoj vjeri.
Isus i od nas traži ono što je tražio od svojih sunarodnjaka: promjenu razmišljanja i životnog stava, jer klica njegovog života je već prisutna u nama po vjeri i krštenju, po sakramentima pomirenja i euharistije. I to božansko sjeme želi rasti i izbiti na površinu, „isklijati“ u stablo naše osobne i proživljene vjere, jer, bez proživljenog osobnog susreta i odnosa sa živim Bogom koji nam je objavio svoje lice u osobi Isusa Krista, ta vjera postaje od stabla otrgnuta grančica koja se, bez tla i vode, brzo osuši i uvene.”
“I kao što su naši stari dopuštali da ih živa tradicija, natopljena Bogom oblikuje i mijenja, da u Božjoj riječi tražimo i prepoznajemo poticaje i vidimo poticaje na promjenu u sebi, na promjenu svoga odnosa prema drugome, kako razmišljamo o odnosu prema općem dobru, prema onome što je dobro za naš narod i da ne dopustimo da nam vjera bude samo nekakav izvanjski običaj, paravan.
Zato smo danas ovdje u okviru Đakovačkih vezova na nedjeljnom euharistijskom slavlju, ponosni na ono što su stvarali naši stari i što su nam prenijeli. Da to volimo i doista dopustimo da nas Božja riječ i evanđelje i danas pokreće, pita, mijenja, nadahnjuje, oblikuju i suobličuje Isusu Kristu”- zaključio je nadbiskup Hranić.
Prije misnoga slavlja nadbiskup Đuro je pratio svečani mimohod svih sudionika Đakovačkih vezova ispred katedrale. J. Hrehorović
