OSIJEK (TU) – U božićnoj osmini na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca 2023., u Osijeku su u retfalačkoj Župi Uzvišenja sv. Križa slavljene tri mise. Središnju misu svirao je i pjevao orkestar i zbor Slavonskog tamburaškoga društva „Pajo Kolarić“ iz Osijeka uz ravnanje maestra prof. Dragutina Stivaničevića, retfalačkoga župljanina, orguljsku pratnju pratnju Domagoja Čošića i pjevanje alt-solistica Maja Knežević i Ljiljana Šutalo. Nakon svečanog blagoslova, tamburaš i solista Željko Ergotić, župljanin, otpjevao je uz orkestarsku pratnju božićne i slavonske skladbe praćen radosnim pljeskom crkve prepune vjernika domaće i osječkih župa. Pjevano euharistijsko slavlje predvodio je župnik Ivan Jurić, a suslavio župni vikar Vladimir Sabo.
„Crvena liturgijska boja današnjega dana je ljubav, ljubav spremna umrijeti za svjedočenje Boga kršćanskoga u Isusu Kristu. Također, u crkvi vidimo i na stolu u kući slavonskoj imamo simboliku zelenoga žita koje na svojevrstan način govori o želji da bude sve novo, zeleno, da naš narod ima svoju budućnost i božićno Svjetlo koje se ne može ugasiti. Sveto pismo kaže i nebo se otvorilo u trenutku kada je Stjepan molio za oprost onima koji ga ubijaju (Dj 6, 8-10; 7, 54-60). To je Božić, ljubav koja mora ići do kraja, spremna umrijeti kao što je Bog spreman dati se za tebe do kraja. I svjetlo svijeće uz oltar ima smisao jer, ako svijeća gori, ona vrijedi, ima svoj smisao pa tako i mi moramo izgarati za Božju snagu, za one koje ljubimo, a to su naši bližnji… Ništa ne vrijedi molitve, pričesti, ako nema ljubavi. Ljubav, doista, mora ići do kraja, mora i umrijeti“, kazao je predslavitelj Jurić uvodeći u misno slavlje na Stjepanovo. U propovijedi je promišljao o značenju silaska/dolaska Boga u našu stvarnost i osobni život te je, potaknut prvim čitanjem Djela apostolskih o kamenovanju Stjepanovu, približio što znači biti Božji, oprostiti i svojim neprijateljima te značenje otvorenoga neba za nas kada duša izlazi iz tijela napuštajući zemaljski život. Poručio je da nema Božića, ondje gdje nema iskrenog oprosta ukazujući: „Bog se pomirio s nama i s tobom kad je sišao na zemlju, zagrlivši čvrsto i snažno svakoga čovjeka, a onda to moramo i mi učiniti. Ukoliko nismo to u stanju, nismo mogli shvatiti Božić. Kršćansko srce, ne govori ‘oprosti’, nego uvijek oprašta. Oprostimo svima! Ako nemamo snage i borimo se godinama, moli za dar oprosta otvorena srca!“
Misno je slavlje prianjalo uz Božju riječ i proteklo u radosnom duhovnom raspoloženju i raspjevanoj svečanosti. Naime, orkestar STD-a „Pajo Kolarić“ izveo je božićnu misu po pjevanju puka „Djetešce nam se rodilo“ (skladatelja Julija Njikoša) za alt-solo, mješoviti pjevački zbor, orgulje i tamburaški orkestar.
Na kraju mise suslavitelj Sabo pročitao je odlomke „Božićne pastirske poruke i čestitke 2023. godine“ nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog Đure Hranića. Uz završni blagoslov retfalački je župnik čestitao Božić župljanima i vjernicima osječkih župa te imendan koji ga slave na Stjepanovo, zahvalio orkestru i pjevačima istaknuvši kako „hrvatske božićne pjesme skladane iz čestitog i pravog Duha ožive u svetosti misnoga slavlja“ te je podijelio s vjernicima iskustva „povijesnog i veličanstvenog susreta u Rimu sa svetim Ivanom Pavlom II., osječkih vjernika i STD-a „Pajo Kolarić“ o čemu nas podsjeća fotografija u župnom prostoru“. Ugled najstarijega tamburaškog društva u Hrvatskoj osječkoga „Paje“ posvjedočila je maestralna pjevana misa te je uz vedro božićno raspoloženje, poslije pjevanja Željka Ergotića, nastavljeno u zajedništvu s glazbenicima u župnim prostorima i ispred crkve. Nevenka Špoljarić