Slavlje polnoćke u đakovačkoj prvostolnici

ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodio je 25. prosinca 2023. misu polnoćku u đakovačkoj prvostolnici u koncelebraciji s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, katedralnim župnikom Ivanom Lenićem i još šestoricom svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova.

U uvodu u misno slavlje, mnoštvom svijeta ispunjene katedrale, nadbiskup je rekao: „Bog se od Djevice Marije u Betlehemu rodio kao čovjek. Među nas je došao da ga se ne bojimo kao malo i bespomoćno dijete Isus i postao je „s-nama-Bog“ – Emanuel. Kuca na vrata našeg srca da nas ispuni i usreći moleći od nas toplinu i zaklon. Poput betlehemskih pastira, pustimo da nas obasja njegovo svjetlo i zajedno s njima pođimo pokloniti mu se u jaslama. Pobijedimo obamrlost vanjštine i duhovnog sna, koji nam srce čine neosjetljivim za Božju prisutnost u našem životu. Posvijestimo si zbog koga smo okupljeni i tko je slavljenik ove noći.“

Evanđelje je pjevajući navijestio Antun Nikolić, župni vikar Župe Svih Svetih u Đakovu.

Nadbiskup Hranić je u homiliji govorio o daru mira koji nam se daruje ako Bog prebiva u čovjekovoj nutrini te radosti koja se rađa iz toga mira. Naglasio je: „Ova nam božićna noć, po anđelima koji pjevaju djetetu Isusu, svima poručuje da smo miljenici Božji. Bog nas voli onako kako nas nitko drugi ne voli, ali nas ipak ne prisiljava da moramo doći k njemu, ne prisiljava nas da pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, nego nas potiče i govori nam što je za nas bolje, da živeći tako u sebe primamo njegov život i njegovu radost, koju nikakve nevolje ne mogu ugušiti.“

„Božji planovi se ne ostvaruju u komešanju naroda, u zbrci i metežu putovanja zbog naređenoga popisa stanovništva, ne ostvaruju se oružjem, ratom i nasilnim putem, nego u tihim i neznatnim koracima malenih i jednostavnih ljudi, daleko od očiju onih koji misle da imaju vlast pokretanja svijeta i ljudi.“

Nadbiskup je posvijestio da je Bog radi svakoga od nas prihvatio i posvetio ono što je ljudsko, slabo, grešno i ranjivo; tjelesnu i duhovnu bol; poniženje, neimaštinu i siromaštvo nekih među nama ali da smo unatoč svemu, unatoč poteškoća, svi voljeni.

„Noćas smo zato svi pozvani postati istinski kristonosci, da Krist bude prepoznatljiv u našem kršćanskom životu. Draga braćo i sestre, dragi Oče nadbiskupe, draga braćo svećenici, časne sestre i bogoslovi, neka Božje svijetlo koje je ove noći obasjalo betlehemske pastire, obasja srca svih nas i sve članove naših obitelji i naših zajednica, sve pore crkvenoga i društvenoga života. Neka potisne tjeskobu i tugu ako je našla mjesta u našim dušama i srcima. Neka nam udijeli onu radost koju su osjetili prvi Isusovi klanjatelji u ovoj božićnoj noći. S tim mislima i željama svima vama i svima vašima, svim ljudima dobre volje, želim sretan i blagoslovljen Božić“ – zaključio je homiliju nadbiskup Hranić.

Polnoćno misno slavlje radosnim pjevanjem pratio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića. J. Hrehorović