ĐAKOVO (TU) – U prostorima KBF-a u Đakovu u četvrtak 23. ožujka održan je susret đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i ravnateljicama i ravnateljima srednjih i osnovnih škola Brodsko-posavske županije, koje djeluju na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susretu je nazočila i gđa Ankica Mlinarić, viša savjetnica za vjeronauk pri osječkoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje te mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Nakon pozdrava i dobrodošlice, okupljenima se obratio nadbiskup Hranić, ističući na početku kako je uvođenjem katoličkoga vjeronauka u javne škole Crkva htjela odgovoriti na svoje navjestiteljsko poslanje koje je primila od Isusa Krista, a istodobno buditi u suvremenom čovjeku svijest o onome religioznom u njemu kao bitnom dijelu njegova ljudskog identiteta te tako pridonijeti njegovu cjelovitom razvoju.
Istaknuo je kako vjeronauk u školi počiva na Evanđelju te u tom svjetlu Evanđelja i osobe Isusa Krista, stvarnost u kojoj učenik živi može se shvatiti ne samo kao mjesto traženja, nego i kao mjesto otkrivanja smisla života. Crkva je u posljednjih 25 godina uvidjela da suvremeni odgojno-obrazovni sustav prihvaća znanje i sposobnost „moći nešto učiniti“ kao temeljne smjernice napretka odgoja i obrazovanja. „Ne čudi zbog toga što svi veličamo društvo znanja, čovjeka koji nešto može, koji je sposoban nešto učiniti. No, upravo time diviniziramo i uzdižemo iznad ljudskih moći nešto što ipak ostaje unutar ovoga svijeta“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Stoga je obrazovanje za Crkvu, uz posredovanje znanja i stjecanje vještina, ponajprije dijalog između svjedočanstva evanđeoske mudrosti i onoga koji za njom čezne. Ono je utemeljeno na odnosu između učenika i učitelja, između sadržaja i učenikova stava, između onoga što učenik može i onoga što učenik treba. Osvrćući se na društvenu i ekumensku dimenziju vjeronauka, nadbiskup je podsjetio na današnje društvo koje je označeno svjetonazorskim te ideološkim podjelama i sukobima te je istaknuo kako društvo u kojemu živimo, stoga, ne bi smjelo prestati tražiti od Crkve i od drugih vjerskih zajednica da zajedno žive, rade i razgovaraju te na taj način učine ovo društvo snošljivijim i spremnijim na uzajamno prihvaćanje i dijalog unatoč pluralnosti vlastitih shvaćanja i identiteta.
Istaknuo je: „Ne treba Crkva vjeronauk u školi kao predmet da bi ondje naviještala Krista, nego i društvo treba konfesionalni vjeronauk da bi ono ostvarilo ono što jedino Bog može ostvariti u potpunosti: a to je mir i zajedništvo različitih identiteta. Ne trebaju Crkva i druge vjerske zajednice vjeronauk da bi došle do djece, nego društvo treba konfesionalni vjeronauk da Crkve i vjerske zajednice ostvare ekumenski i međureligijski dijalog te tako učine mnogo toga što društvo ne može učiniti samo.“
Vjeronauk u školi – doprinos hrvatskom školskom sustavu
Predstojnica Nadbiskupijskoga katehetskog ureda, dr. sc. Teuta Rezo, govorila je na temu „Vjeronauk u školi – doprinos hrvatskom školskom sustavu kroz proteklih 25 godina”. „Vjeronauk je odgovor na demokratsko pravo i roditelja i djece na cjelovit odgoj i formaciju unutar odgojno-obrazovne ustanove, kao i pravo slobode vjere i vjeroispovijesti. Škola je izvanredno mjesto dijaloga i traženja istine, a vjeronauk trajni korektiv i podsjetnik na najdublje pitanje ljudske egzistencije – pitanje Boga. Njegov temeljni kriterij je kršćanski i biblijski utemeljena slika čovjeka i njegovo dostojanstvo, neovisno o bilo kakvoj zasluzi ili uspjehu“, istaknula je među ostalim dr. Rezo.
Odgoj je pretpostavka za razumno i odgovorno upravljanje znanjem i informacijama, a škola nije samo obrazovna već i odgojna ustanova. U „odgojni savez“ uključeni su svi – od obitelji, društva i škole do medija, kulture i Crkve, koja je oduvijek sjecište odgoja i kulture, rekla je dr. Rezo te dodala kako je vjeronauk mjesto komunikacije: kod učenika poticati mišljenje, kritičko promišljanje, argumentiranje. Zaključila je kako je škola uz sve druge kompetencije učenika dužna podržati i onu religioznu: osposobiti ih da budu religiozno pismeni, senzibilizirati ih za duhovne stvarnosti, znati sučeliti s pitanjem Boga, smisla, vjere, smrti, nade, patnje; moći o tome raspravljati, govoriti, pokušati u njima i kroz njih pronalaziti poruku i ponudu Evanđelja kao osobnu odluku za svoje uporište i orijentir u životu.
Ojačavati vjeroučitelje u svim njihovim kompetencijama
O vjeronauku u školi s gledišta ravnatelja govorio je prof. Igor Nikičić, ravnatelj OŠ „Đuro Pilar” Slavonski Brod. Istaknuo je pozitivan doprinos školskog vjeronauka. Rekao je kako prepoznaje brojne kompetencije koje vjeronauk potiče kod učenika, a koje grade dobro ozračje u školi. Istaknuo je potrebu još veće suradnje sa župama, te dodao kako je važno još više ojačati vjeroučitelje u svim njihovim kompetencijama, pa tako i modernim tehnologijama, kako bi poruka na što bolji način stigla do učenika. Također, smatra važnim povezivanje sadržaja vjeronauka s konkretnim životom učenika, kako bi učenici bili što motiviraniji za rad.
Na susretu su istaknuta sva polja suradnje Katehetskog ureda i škole: od Vjeronaučnog natjecanja, Kreativne smotre „Vjedra“, napredovanja vjeroučitelja, koordinacije zapošljavanja, uzajamne podrške oko trajne izobrazbe i usavršavanja vjeroučitelja. 
Naglašeno je kako prepoznaju da su trajno upućeni jedni na druge, potrebni jedni drugih u „odgojnom savezu“, u dijalogu i suradnji, svatko na svom području, čineći što je moguće više za dobro djece i mladih.
Uslijedila je plenarna rasprava o Vjeronauku u hrvatskom školskom sustavu, a izneseni su novi vidovi suradnje Katehetskog ureda i škole. Sudionici su potom u pratnji nadbiskupa obišli Nadbiskupski dom. A. Banović
