ĐAKOVO (TU) – U prostorijama Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu 4. ožujka 2017. Godine održan je formativni seminar za animatore u pastoralu osoba s invaliditetom. Seminar je organiziralo Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihove obitelji, a moderirao ga je vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik. Predavanje je održao prof. psihologije Petar Kraljević, a nazočilo je 70-ak sudionika.
N
akon zajedničke molitve, pozdravni govor uputio je mons. Ivan Ćurić, generali vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sudionicima se potom obratio vlč. Kovaček.
U prvom predavanju na temu „Kako obitelj prihvaća rođenje djeteta sa sindromom Down“ prof. Kraljević iznio je osobno iskustvo kao roditelj djevojke sa sindromom Down. Kći je dobio prije 37 godina, kada medicina nije bila toliko napredna kao danas, pa se do poroda nije znalo kojega je dijete spola, ni je li s njim sve u redu. 
Nakon početnog slavlja zbog rođenja, dolazi do druge krajnosti – svi su bili žalosni. Muški članovi obitelji u početku su predlagali da dijete ne ostane u obitelji, ali ženski članovi to nisu podržavali. Dijete je ostalo kod kuće i dobilo je svu potrebnu pažnju, a predavač je istaknuo kako je nakon rođenja kćeri sa sindromom Down osjetio snagu vlastite obitelji, jer uz podršku je sve lakše, ali se i kvaliteta života djeteta očituje u okruženju i pažnji bližnjih. Shvaćajući kako 
prvi susret s djecom sa sindromom Down izaziva neočekivane reakcije, jer osobe koje se s njima do sada nisu susretale osjećaju strah, predavač je naveo primjer izleta skupine djece sa sindromom Down. Osoblje hotela bilo je iznenađeno jer su ova djeca bila drugačija od ostale djece koja su im inače dolazila u goste, ali za vrijeme njihova odlaska iz hotela čitavo osoblje bilo je tužno jer su bili oduševljeni njihovim ponašanjem.
U
drugom predavanju prof. Kraljević izlagao je na temu „Budućnost djeteta nakon smrti roditelja/skrbnika – ustanova ili inkluzija?!“ Predavač je predsjednik Udruge za podršku osobama s intelektualnim oštećenjima grada Zagreba, pa mu dolaze stariji roditelji koji ne znaju što će biti s djecom nakon njihove smrti. Smrću roditelja dijete često zna ostati samo i nema više zaštitnika, nema sigurnosti ni nježnosti. To pitanje treba se riješiti za života roditelja, da se dijete osigura i zbrine. Dijete će žaliti za roditeljima nakon njihove smrti, ali ako je u društvu onda će to lakše prihvatiti. Sudionici su se aktivno uključivali u raspravu konkretnim pitanjima, a nakon predavanja uslijedila je radionica, tematski vezana za predavanja. Ivana Dugandžić
