ĐAKOVO (TU) – Nadbiskupijski ured za crkvenu glazbu organizirao je 4. ožujka u prostorima Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu seminar za sve župne glazbene suradnike. Uime Ureda za crkvenu glazbu okupljene je pozdravio mo. Ivan Andrić, koji je ujedno bio i prvi predavač, govoreći na temu Uputa o glazbi u svetom bogoslužju Musicam sacram, prigodom 50 godina od objave postkoncilske upute, ključnog dokumenta o obnovi glazbe u liturgiji. Ovu obljetnicu mo. Andrić nazvao je prigodom kada se treba prisjetiti naučiteljskog govora papa, papinskih savjeta i vijeća, te glasa s II. vatikanskog koncila.
„Želim sve nas koji se aktivno bavimo liturgijskom glazbom pozvati da s više zanimanja i poučljivosti pristupamo svojim zadacima na ovome području, prisjećajući na prvom mjestu i sebe i vas da smo ovdje u službi liturgijskog otajstva, čija svečanost, ljepota i skladnost ne proizlaze toliko iz onoga što i kako činim ja kao liturgijsko-glazbeni animator, ili liturgijski zbor kojega vodim, ili liturgijska zajednica koju animiram u njezinom pjevanju, nego iz činjenice da se u liturgiji događa nešto što svi mi zajedno ne možemo učiniti, i što cijela Crkva ne može dati, a to je otajstveno događanje Boga.“
U predavanju je istaknuto kako je II. vatikanski koncil liturgiju, a onda i liturgijsku glazbu, vratio na njezine biblijske, patrističke, tj. izvorne korijene i poveo stazom jednostavnosti, bitnoga i kreativnoga. Ipak, stvari se nisu dobro razvijale, a kao razlog navodi se žurba, improvizacija, neznanje i nesnalaženje. „Pobrkala se dobra volja s istinom i dubinom. A dobra volja bez dovoljne kompetencije u liturgiji je, kao uostalom i na mnogim drugim područjima, više razgrađujuća nego izgrađujuća“, ističe predavač.
Okupljenim suradnicima potom je protumačio pojedine dijelove Upute, napose se osvrnuvši na onaj dio koji, govoreći o pjevanju u sv. misi, predlaže tri stupnja sudjelovanja kojima se uređuju pjevani misni dijelovi prema njihovoj važnosti i naravi, prema davanju prednosti pojedinim misnim dijelovima u pjevanju spram drugih te prema važnosti sudjelovanja okupljene zajednice u njima.
O liturgijskom oblikovanju slavlja prve pričesti
O liturgijskom oblikovanju slavlja prve pričesti u župi potom je govorila s. Ankica Tomas. U prvom dijelu govorila je o pripremi za sakrament ispovijedi i prve pričesti, među ostalim naglasivši kako priprema za sakramente često nije podržana praktičnim kršćanskim životom roditelja i vjerskim odgojem u obitelji, tako da slavlje sakramenta euharistije ne prerasta u redovit euharistijski život. Upravo zato važno je odgajati svijest i odgovornost roditelja da su oni prvi odgojitelji u vjeri te ih aktivno uključivati u pripravu djece za sakramente te ih tako odgajati za veći stupanj suodgovornosti u životu župne zajednice.
Govoreći o liturgijskom slavlju prve pričesti, s. Ankica kazuje kako je uskrsno razdoblje liturgijske godine povlašteno vrijeme za prvopričesničko slavlje. Ističe važnost trodnevne priprave kao i važnost aktivnog sudjelovanja djece u slavlju te stavlja naglasak na liturgijsko pjevanje i odabir prikladnih pjesama i njihovo uvježbavanje. U trećem dijelu predavanja s. Ankica govorila je o zahvalnom molitvenom slavlju poslije prve pričesti te mistagoškom razdoblju za prvopričesnike, a predavanje je zaključila rekavši kako nezaobilazno mjesto u pripravi djece za sakramente ima župnik, koji je prvi kateheta.
O liturgijskom oblikovanju slavlja sakramenta potvrde
Treće predavanje, o liturgijskom oblikovanju slavlja sakramenta potvrde, održao je generalni vikar mons. Ivan Ćurić, naglasivši kako je u pripravi i slavlju važno slijediti narav, izražajnost i stupanj svečanosti misnoga slavlja, sa svim njegovim sastavnicama i dijelovima, koje kao cjelina predstavlja važan i jedinstven događaj župnog krizmanoga slavlja. Istaknuo je kako u liturgijsko slavlje krizme treba uključiti sve sudionike slavlja – krizmanike, roditelje, kumove i cijelu župnu zajednicu te ih zauzeto pripravljati.
Na prvom mjestu potrebno je pripravljati krizmanike, od početka krizmaničke priprave učiti ih i vježbati pjesme Duhu Svetom, „da se ne dogodi da krizmanici u svojoj pripravi uopće ne susretnu himan O dođi Stvorče ili posljednicu Dođi, Duše Presveti. To je glazbeno-liturgijska baština cijele Crkve, koja nije zastarjela i vrijedno je da se i današnje generacije s njom upoznaju i da se njome u molitvi služe; zatim i druge pjesme-popijevke Duhu Svetomu“. Također je istaknuo uvježbavanje psalama, hvalospjeva, ali i drugih pjesama, posebno vodeći računa jesu li krizmanici naučili točno pjevati i redovite pjevane misne odgovore, poklike, antifone…
Nakon niza primjera kako pospješiti sudjelovanje u liturgijskom pjevanju cijele zajednice, te kako razborito nekim naglascima dodatno oplemeniti slavlje, mons. Ćurić zaključio je predavanje naglašavajući kako pripravi krizmanoga liturgijskoga slavlja valja pristupiti s ispravim razumijevanjem, imajući na umu svetost slavlja – prvotna je Kristova nazočnost i njegovo djelo. A. Banović
