TEKIJE/PETROVARADIN (TU) – Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u petak, 4. kolovoza 2023., misnim slavljima na nekoliko jezika te je nastavljena na svetkovinu Gospe Snježne, 5. kolovoza. Misu uočnicu te središnje misno slavlje svetkovine predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.
Vigilija Velikih Tekija
Veliki broj hodočasnika pristigao je već 4. kolovoza u poslijepodnevnim satima proslaviti Gospu Tekijsku. Cijelo poslijepodne svećenici su im bili na raspolaganju za ispovijed. Prvo misno slavlje u predvečerje blagdana slavljeno je na staroslavenskom jeziku, potom je slavljena misa na mađarskom jeziku. Pontifikalna misa na hrvatskom jeziku slavljena je u 19. sati. Nju je predvodio pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić. U koncelebraciji su bili srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina te brojni svećenici iz Srijemske i drugih biskupija.
Na početku slavlja biskup koadjutor Svalina uputio je pozdrave okupljenima na ovome misnom slavlju, među kojima posebno: mons. Gašparoviću, mons. Simonu Bolivaru Sanchez, savjetniku u Apostolskoj nuncijaturi u Republici Srbiji, preč. Ivanu Rajkoviću, rektoru svetišta i vlč. Mateju Periću, arhimandritu Kleopu Stefanoviću, izaslaniku vladike srijemskog Vasilija. Biskup je pozdravio hodočasnike s različitih strana, koji su došli slaviti svetkovinu Gospe Tekijske te spomenuo hodočasnike iz Žednika, Slavonskog Borda, Garčina, Šumeće i Kaniže, kao i vjernike u narodnim nošnjama iz Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ iz Šida.
Uputio je pozdrave i prisutnim predstavnicima vlasti te pozdravio Gorana Kaurića, zamjenika pokrajinskog tajnika za kulturu i informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama, Nikolu Bajića, diplomatskog savjetnika u veleposlanstvu RH, Ivu Martinovića, predsjednika Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Na kraju je posebno pozdravio predsjedatelja slavlja te izrazio osobitu radost što u ime povezanosti ove dvije biskupije, 
zajedno mogu moliti Gospu Tekijsku za zagovor.
Biskup Ivan u homiliji je govorio o stoljetnoj tradiciji hodočašćenja Gospi Tekijskoj. Osvrćući se na dugu stoljetnu povijest toga srijemskog biskupijskog svetišta, biskup Ćurić ustvrdio je da ono i nama danas šalje poruku kako se tu očitovala i snažila kršćanska vjera, davala snaga životnoj stazi pojedincima, obiteljima, zajednicama i pripadnicima svih naroda koji nastanjuju taj lijepi srijemski zavičaj.
„S dubokim osjećajem i povjerenjem hodočasnik je ovdje dolazio Majci Mariji koja, kako je rekao, papa Franjo, zna jednu obiteljsku špilju za životinje pretvoriti u Isusovu kuću s nešto siromašne odjeće, ali s obiljem ljubavi. Blagdan Gospe Snježne doziva nam u pamet snažno svjedočanstvo vjere prvih kršćanskih stoljeća tako bogatih u ovom srijemskom kraju. U stoljećima u kojima se baš u svjetlu Majke Marije i pročišćavala i učvršćivala vjera zajednice Crkve. Promatram kako je veseo i ponosan skup svetih koji pozvani od svete Bogorodice i vazda djevice Marije prispješe ovamo spremna srca, tim je riječima davne 431. godine sveti biskup Ćiril iz Aleksandrije izrekao dobrodošlicu onima koji su došli na veliki crkveni koncil u gardu Efezu na kojem je zablistao kršćanski nauk da je Djevica Marija Bogorodica, prava majka pravoga Božjega Sina“, rekao je uz ostalo mons. Ćurić. Dodao je kako malo ranije potaknuta čudesnim pojavom snijega na jednom od rimskih brežuljaka 5. kolovoza 352. godine papa Liberije počinje podizati na kršćanskom zapadu prvu crkvu Gospi u čast – papinsku baziliku Marije Velike Snježne Gospe sa zavjetnom slikom zaštitnice rimskoga puka, a ovdje u Srijemu na domak Dunava i grada Petrovaradina na Tekijama osobito snažan Marijanski zavjet počinje 1716. godine na spomen pobjede i oslobođenja tih krajeva od osmanlijskih osvajača.
„U počecima tekijskog svetišta zapažamo prvog hodočasnika Eugena Savojskoga koji je darovao i ovdje ostavio zavjetnu sliku čudotvorne Snježne Gospe, baš poput one u rimskoj bazilici, da ona ovdje bude duhovni oslonac i zaštitnica srijemskoga puka i kraja u snazi vjere koju je on u jednoj u svojim molitvama razmatrajući Božju milost i svoj život izrekao riječima: Vjerujem u te Bože moj, ti pomozi moju vjeru. Ufam se u te, učvrsti moje ufanje, pouzdanje, ljubim te, ti ražari moju ljubav, kajem se zbog mojih grijeha, ojačaj moje kajanje. Na tom tragu želimo da ovu misa bdijenja doživimo kako svjetlo kršćanske vjere, koja ima snagu odagnati životnu tamu i uvijek u odsjaju uskrsne noći raskinuti okove grijeha i smrt. Ne zaboravimo ono u čemu nas poučava Crkva da nas prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji uvijek približava Isusu te da se kršćanska pobožnost ne sastoji u nekim prolaznim osjećajima, niti u nekoj jeftinoj lakovjernosti“, uputio je.
Dolaziti Mariji, nju ljubiti, naglašavao nam je to blagopokojni papa Benedikt XVI., znači truditi se slušati njezina Sina. U ovim vremenima, kad mnoge osobe toliko trpe i zbog siromaštva, zbog ratova i svakovrsnoga nasilja, zbog tako duboke krize mnogih vrijednosti obratimo se Mariji, nastavlja papa, i molimo je za utjehu za snagu i nadu da mognemo pobjeđivati svako zlo‘. Zato se u svoj iskrenosti i dubini svoga srca s Djevicom Marijom mi želimo osjetiti baš kao Kristovi vjernici, pozvani ovaj svoj život doživljavati i graditi kao put spasenja…To znači u trajnoj povezanosti s Bogom čeznem za svjetlom Božjega života te istovremeno sve prostore svoga života otvaram Božjem životu. To je kršćanski vjernik. To je ono životno iskustvo vjere o kojem je davno posvjedočio starozavjetni Job,“ rekao je biskup. Osvrćući se na evanđeoske tekstove pojasnio je kako Kristova riječ treba biti radosna vijest koja nas tješi, daje nutarnju snagu, da je On onaj kojega je rodila Marija zaista naš Spasitelj.
„Kristovo je poslanje usmjereno da svi ljudi dođu do spasenja, da po njemu upoznaju Boga i onu sretnu istinu da je Božjom ljubavlju zagrijan i rasvijetljen čovjekov život. Ovo naše hodočašće u smrtnosti, kako nam veli sv. Augustin, do nas dolazi Božje spasenja, spasenje do koje iz bijede i smrti i svih životnih prijetnji mi ne možemo doći svojim snagama i djelovanjima, nego po milosnoj umiješanosti u našu čovječnost 
Boga koji se razotkrio, utjelovio se i postao blizak suputnik našem životnom putu“, rekao je đakovačko-osječki pomoćni biskup. Na kraju je ustvrdio kako vjerujući s Marijom da je Isus Božji Sin slavimo i zazivamo njegovo spasenje i vjerujemo da je On taj koji može ispuniti svako naše srce, srce u svakom narodu i svim krajevima zemlje.
Na kraju misnoga slavlja uslijedila je procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su djevojka i mladić u narodnim nošnjama. Biskup Ćurić pozvao je vjernike da zajedno s njim zapjevaju novi napjev Gospi Tekijskoj, koji su oni u Đakovu htjeli dodati nizu pjesama zaštitnici ovog srijemskog svetišta: „Bogorodice Djevo, Gospo Tekijska, milo nas zakrili, boli blaži nam. Kristu vodi nas, o, Tekijska Majko.“ Vjernici su prihvatili biskupov poziv, te su zajedno zapjevali Gospi. Tijekom procesije pjevane su i druge marijanske pjesme. Slavlje je završilo procesijom u kojoj slika Gospe Tekijske vraćena u crkvu, gdje će ostati do sutra.
Proslava na dan Gospe Snježne
Proslava Gospe Tekijske započela je jutarnjom liturgijom bizantskoga obreda, iza koje je uslijedila misa na mađarskom jeziku koju je predslavio mons. Frenc Fazekas, privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije.
Najveći je broj vjernika nazočio pontifikalnom misnom slavlju na vanjskom oltaru, koje je, u 
zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom Svalinom, dijecezanskim biskupom Gašparovićem te svećenicima Srijemske biskupije, Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije predslavio pomoćni biskup đakovačko-osječki, dok je tijekom cijelog prijepodneva veći broj svećenika ispovijedao u prostoru svetišta.
Prisjećajući se mise koju je u Osijeku 7. lipnja 2003. 
godine predslavio sveti papa Ivan Pavao II., biskup Ivan je u propovjedi kazao kako je u tom slavlju na poseban način bila istaknuta marijanska dimenzija naše vjere. „Tom je prigodom na kraju misnoga slavlja pred papu bio donesen kip aljmaške Gospe od utočišta i voćineke Gospe od utočišta, te ih je papa okrunio znakovitim obredom. Za vrijeme cijeloga liturgijskog slavlja na oltarskom prostoru bio je uzdignut lik Marije donesen sa Tekija, zavjetna slika Gospe Tekijske. Tada smo htjeli prepoznati, a to i danas osjećamo, kako su prostori naših biskupija vidljivo prošarani i svetištima i pobožnošću prema Djevici Mariji“, kazao je biskup.
Kazavši kako na blagdan Snježne Gospe želimo nahraniti i obnoviti snagu svoje vjere, razmatrajući događaje što ih je Bog iz ljubavi prema nama učinio u Mariji, ulazeći u njezinu životnu povijest, mons. Ćurić je nastavio: „Časteći Mariju, na tragu više od tri stoljeća povijesti Tekijskoga svetišta, želimo srcem doživjeti snagu spasenja, osjetiti da nas Onaj koji je u njezinu krilu rođen, koji je za nas umro i uskrsnuo, Isus Krist, sve želi rasvijetliti i voditi nas punini života u uskrnsuću. Iz ovog svetišta želimo poći dalje u život osnaženi. Želimo osvijetliti životni put, osjetiti i doživjeti da mi nismo besciljni u nekom mraku i magli, makar nas sada zahvaćaju, i to snažno, iskustva tame, grijeha, naših slabosti, prolaznosti. Znamo: po Božjoj promisli i ljubavi naš je život po Isusu upravljen prema spasenju. Poučeni riječima svetog Pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na čemu nas Crkva želi poučiti – da nas prava pobožnost prema Mariji približava Kristu“.
Osvrćući se na misno čitanje iz Ivanovog Otkrivenja, biskup je kazao kako u Mariji prepoznajemo ono što je izraelskom narodu na putu iz Egipta bio vidljivi znak Jahvine nazočnosti, a to je Božji kovčeg, šator u kome „nas je pohodilo mlado Sunce s visine“ – Božji sin. „U kršćanskom razumijevanju možemo prepoznati da eminentno mjesto Božje nazočnosti više nije ni kamen, ni drvo, ni zlato ni srebro, nego živa osoba, žena. Božji Sin se nastanio u događaju utjelovljenja u životu jedne osobe. Zahvatio je njezin život i posve ga uključio u djela i događanja Spasenja. Na tom tragu mi prepoznajemo temelje i snagu svoje vjere i kršćanskog puta, i možemo prepoznati kršćanski odgovor na usklik: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus odgovara: „Još blaženiji koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“. Isus je htio pozvati da se ljudi otvore njegovu dolasku. Isus misli na plodove, spasenje i blaženstvo onih kojih prihvaćaju njegovu riječ. Oni postaju baštitnici novoga života koji struji prema vječnosti. Upravo to prepoznajemo u Marijinu primjeru – otkrivamo kako je na djelu Božja ljubav koja nas je otkupila od grijeha i daruje nam da budemo sinovi i kćeri s Božjim sinom, ljubav koju je On zapečatio krvlju kada je sa križa Mariju darovao nama za majku“, kazao je tumačeći navješteno evanđelje propovjednik.
„Prepoznajemo u evanđelju i važnost skladnoga odnosa između pobožnosti i djelovanja, jer na planu kršćanske vjere znamo susresti određeni raskorak, suprotstavljenost tih dviju važnih sastavnica našeg kršćanskog života. Prva se odnosi na vrijeme za molitvu, sabranost, razmatranja istine i događaja Božje objave. Činimo li to? Što je s trudom oko proučavanja i produbljivanja kršćanskog nauka, koji nas uvodi u razumijevanje i dubine ‘neistraživoga bogatstva Kristova’? Druga je čuvanje i vršenje Riječi, uvijek na način nasljedovanja Krista, i riječima i djelima, ustrajno i cjelovito, u svim životnim prilikama. Na tom je tragu i pouka koju danas želimo izdvojiti za iskustvo svoje vjere: Bog nas upravlja spasenjem. Naš je život obasjan nadom i utjehom. Zato vjernik svoj život nikada ne okreće niti ostavlja u tami. Vjera nas uči da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo ni nepravedno, već izvire iz ‘Mudrosti odozgo’, koja je ‘čista, mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova’. Ona nas čini sposobnima otvoriti se, poći u susret drugima, srdačno i iskreno živjeti s njima. Možda bi nam ideal kršćanskoga poziva ostao previsok, gotovo neostvariv, ali Krist nam je svojom blizinom pokazao put. Po njemu Božje spasenje silazi u našu stvarnost, dolazi na putove kojima idemo i djelom svoje otkupiteljske ljubavi i uskrsnućem zasađuje klicu preobrazbe, novoga Neba i nove Zemlje. Ona nas upućuje na putove pomirenja, obećava i daruje nam svoj mir. S Majkom Marijom želimo graditi civilizaciji ljubavi, koja je upisana u naša srca kao Kristov zakon ljubavi – Božje ljubavi za nas i poziv na konkretna djela ljubavi prema drugima, a posebno potrebitima“, kazao je biskup Ivan zaključujući homiliju.
Na kraju mise je, nakon blagoslova nabožnih predmeta, čudotovorna slika Gospe Tekijske u procesiji prenijeta u crkvu svetišta, gdje je izložena štovanju i molitvama brojnih hodočasnika. Na misi je u ime Srpske pravoslavne Crkve nazočio arhimadrit Kleopa Sefanović, izaslanik vladike srijemskoga Vasilija, hodočasnici iz Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, Beogradske nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, diplomatski savjetnik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Nikola Bajić, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović te predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Karolina Bašić.
Liturgijsku je glazbu animirao Zbor Župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovicma pod ravnanjem prof. Vlaste Malešević i uz sviranja kantora Zlatka Savića Slavlje Velikih Tekija završeno je večernjom misom na hrvatskom jeziku koju je slavio preč. Ivan Rajković, rektor svetišta.
B. Lukačević/A. Hodak/M. Tucakov/foto: D. Peka/M. Tucakov/B. Lukačević
