ĐAKOVO (TU) – Blagdan zaštitnika Đakovačko-osječke metropolije sv. Ćirila i Metoda proslavljen je u srijedu, 5. srpnja 2023. večernjom misom u đakovačkoj katedrali koju je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. U koncelebraciji su bili nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga te profesor u miru i kanonik Luka Marijanović. Činom pobožnosti kod oltara sv. Ćirila i Metoda započelo je svečano misno slavlje pjevanjem akatista (hvalospjeva) slavenskim apostolima.
Biskup Ivan se u homiliji prisjetio 1985. godine kada se slavila Metodova godina na razini cijele Europe kojom se obilježavala 1100. obljetnica njegove smrti i tadašnjeg slavlja u đakovačkoj katedrali sa svečanim programom, a zatim se osvrnu na naviješteni evanđeoski ulomak o sedamdeset dvojici učenika: „U tome možemo prepoznati kako se doseg navještaja Kristova spasenja, u odnosu na starozavjetni Savez, sada proširuje. Univerzalan je, nije određen samo za jedno mjesto i jedan narod, već je posve otvoren: dokle god mognu doprijeti noge „glasonoša radosti“.
Upravo u tom izvornom svjetlu Kristova poslanja koje On predaje učenicima, braćo i sestre, prepoznaje se važnost svakog apostolskoga djela u Crkvi. Na tom ćemo tragu s lakoćom u djelu svete braće Ćirila i Metoda moći prepoznati najprije to – djelo navještaja i posredovanja kršćanske vjere među slavenskim narodima, zagledani s udivljenjem u njihov primjer, kad su se iz svog rodnoga grada Soluna otisnula prema sjeveru da „izvrše djelo blagovjesničko“.“
Spomenuo se biskup Ivan i moravskog kneza Rastislava koji je pozvao sv. Braću da pouče narod, rastumače riječi Svetoga pisma. Ćiril i Metod su za potrebe slavenskih naroda preveli evanđelja, poslanice, obrede molitvenih slavlja, crkveno bogoslužje… što se duboko ugradilo u povijesni hod i kulturnu baštinu slavenskih naroda. A zatim je propovjednik govorio o odnosu biskupa Strossmayera prema ćirilometodskoj baštini: „Kad ovdje, u našoj katedrali častimo sv. Braću, ne možemo ne misliti na onu izvanrednu gorljivost kojom je ćirilometodsku baštinu kao most zajedništva i putokaz jedinstva promicao naš biskup J. J. Strossmayer, a u njegovo vrijeme i sarajevski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler, kao i mnogi svećenici i vjernici laici u našem narodu. To će razdoblje 19. stoljeća neki nazvati pravim „romanticizmom“ slavenske ideje. Ako bismo ostali samo u društvenim i političkim okvirima, sudeći po događanjima kraja dvadesetoga stoljeća, uključujući i aktualne borbe i ratna stradanja, mogli bismo i pred sv. Braću iznijeti tolika iskustva žalosnih nerazumijevanja, suprotstavljanja i sukoba. K tomu nas još uvijek snažno nagriza i manjak vidljivoga crkvenoga jedinstva ili barem očitijega usmjerenja prema njemu.“
O crkvenom jedinstvu biskupa Strossmayera
„Kad je riječ o crkvenome jedinstvu, misleći na odnose Katoličke i Pravoslavne Crkve u našim krajevima, biskup Strossmayer ovako potiče: „Jedni i drugi štujemo i zazivamo sv. Ćirila i Metoda, to je pravo i Bogu drago, ali ta dva sveta imena nek nas u ljubavi i bratskoj slozi tako spoje, da ostanemo doduše svaki pri onom što nam je sveto i milo, što nam je od vjekova duši i srcu priraslo, ali da se u jedno sdružimo u onom, što su nam sveti apoštoli cielim životom i djelovanjem svojim preporučili… A to je: da vjerom i Crkvom jedni budemo i to jedinstvo kao zalog sreće i vremenite i vječne smatramo.“
Zaključujući homiliju biskup Ivan je rekao: „Tom se putu i mi otvaramo, u prilikama današnjega vremena i s novim naglascima kad je u pitanju uzajamno prepoznavanje i vrednovanje Crkava. To je nakana na koju se svim srcem utječemo svojim svetim zaštitnicima, moleći da u našem suvremenom svijetu postanu sve prohodniji kršćanski putovi dijaloga i sve vidljiviji plodovi mira.“
Na kraju misnoga slavlja koje je pjesmom pratio Mješoviti katedralni zbor, biskup Ivan je potaknu vjernike na osobnu pobožnost sv. Ćirilu i Metodu pred njihovim oltarom u đakovačkoj katedrali. J. Hrehorović
