ŠUMANOVCI/GUNJA (TU) – AUDIO – Stručni skup vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u svetištu Gospe Šumanovačke 30. lipnja 2023. Vjeroučitelji su se okupili na svoj godišnji susret i redovito stručno usavršavanje u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, kako bi na temu Komunikacija u odgojno-obrazovnom procesu na kraju školske godine promišljali o svom poslanju i pozivu i to s gledišta psihologije i psihoterapije, biblijske teologije i komunikologije. 
Susret je započeo molitvom Krunice sa Svetim pismom i riječju dobrodošlice domaćeg župnika vlč. Ivana Živića koji je sa svojim suradnicima i ove godine velikodušno primio vjeroučitelje i to u godini proslave 650. obljetnice ovog, uz svetište u Dragotinu, najstarijeg Gospinog svetišta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Uz uvodne riječi predstojnice Katehetskog ureda dr. sc. Teute Rezo i 
više savjetnice za vjeronauk prof. Ankice Mlinarić, skup je započeo interaktivnim predavanjem prof. Monike Ećimović na temu Komunikacijske vještine vjeroučitelja u postpandemijskom vremenu.
Prof. Ećimović, inače psihologinja i psihoterapeutkinja, učiteljica i konzultantica, u svom izlaganju istaknula je da je u današnjem „anesteziranom“ društvu sve više djece i mladih koji su usamljeni, teško sklapaju prijateljstva i emotivne veze. Vrijeme koje se provodi pred ekranom sve je duže, a sve je teže ostvariti stvarnu povezanost s drugima. Predavačica je naglasila da, ako je prije pandemije „biti zdrav“ značilo naći razlog za pobjeđivanje, danas to znači iskusiti toplinu emocionalnih veza i emocionalnu tjelesnu reakciju na druge. Kako graditi dobru komunikaciju u školi, razredu, župnoj zajednici? 
Prof. Ećimović istaknula je vrijednost dijaloškog odnosa gdje su u fokusu kontakt, svjesnost, odgovornost osobe te međusobno dijeljenje osobnog iskustva „kako jest“ i to kroz dijalog u „sada i ovdje“. Dijaloški način međuljudskog kontakta ima najveći potencijal za ljudski razvoj, a u sebi uključuje karakteristike trenutnosti, direktnosti, prisutnosti i obostranosti. Vjeroučitelji su imali priliku proći vježbu „izlaganja“ u kojoj su pratili procese u sebi, kako se osjećaju i što se u njihovoj nutrini događa kada su u središtu kruga i promatraju druge koji im prilaze s obzirom na razinu bliskosti prema osobi, što osjećaju kada su u ulozi lidera ili onih koji su u pozadini. Isto tako, predavačica je pojasnila ulogu lidera i sjena te kako je sve promjena i da je sigurnost u preuzimanju rizika i otvaranju, a ne u ostajanju u poznatome. Iz svog iskustva rada u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu u Osijeku i psihoterapiji, prof. Ećimović naglasila je veliku vrijednost iskustva vjere koja osobi pruža čvrsti oslonac kada se susreće s traumama i krizama, te kako osobe koje vjeruju mogu biti pomoć i podrška onima koji to iskustvo nemaju.
Drugo predavanje Isus – vrsni komunikator, izložio je vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor na odsjeku za biblijske znanosti i patrologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Prof. Benaković je na vrlo dinamičan način uveo slušatelje u sinkronijski pristup tekstu iz Ivanovog evanđelja i to narativnom metodom jer je upravo naracija, odnosno umijeće pravilnog pričanja priče, jedan od važnih načina komuniciranja u nastavi vjeronauka. Istaknuo je kako analiza biblijskog teksta u smislu naracije služi kako bi slušatelja, odnosno čitatelja biblijskog teksta, dovela do toga da sam postane dionikom iste naracije i time biva obogaćen u susretu s Božjom riječju u kojoj sam Bog komunicira sebe. 
Tekst iz Ivanovog četvrtog poglavlja na osobit način u susretu Isusa i Samarijanke prikazuje način komunikacije u situacijama koje nadilaze samog komunikatora i to zbog ranjivosti i nesposobnosti sugovornika u dioništvu rasprave, a što je često iskustvo vjeroučitelja u susretu sa svjetovima i životima učenika. Prof. Benaković je primijetio kako je svetište u Šumanovcima pravo mjesto za aktualizaciju ovog biblijskog teksta. S jedne strane bunar sa svježom vodom, a s druge strane svetište koje u sebi krije otajstvo euharistije – izvor vode koja struji u život vječni. Upravo tu se krije i identitet vjeroučitelja i vjeronauka, jer vjeroučitelj nije samo čovjek, nego čovjek koji ima milost vjere i računa na Nebo, a vjeronauk nije samo jedan od školskih predmeta, nego onaj koji računa na cjelovitu osobu učenika u njegovom konkretnom životnom trenutku, od kojega valja krenuti, i pomoći mu susresti se s Božjom riječju. Isus nas uči kako i u iskustvima nelagode i teškoća u komuniciranju, valja ustrajati, ne odustati, makar se trebalo nositi s arogancijom i sarkazmom. Vrijedi slušati drugoga, ostati direktan i ne povlačiti se pred trenutnim neuspjesima, jer plodova će sigurno biti, ako ostanemo na izvoru žive vode.
Potom je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, a propovijedao vlč. Dejan Bubalo. Nadbiskup Đuro zahvalio je na početku vjeroučiteljima što ne posustaju u svojoj trajnoj formaciji i što su se okupili upravo u Gospinom svetištu kako bi se osnažili za svoje poslanje naviještanja i svjedočenja, kako u školi tako i u župnim zajednicama. Vlč. Dejan je u svojoj propovijedi usporedio vrijeme prvih kršćanskih vremena kada se lila krv mučenika koja je sjeme novih kršćana, i današnje vrijeme koje nosi izazove pred kojima se valja preispitati jesmo li uistinu Kristovi i kršćani spremni i na mučeništvo, što nije samo dati svoj život i proliti krv, nego spremno i hrabro svjedočiti u današnjem društvu istine Evanđelja. Vjeroučitelji su skladnom pjesmom pratili misno slavlje uz sviranje vjeroučitelja Ivana Rakonce i Danijela Leke. Nakon euharistijskog slavlja vjeroučitelji su imali zajednički ručak u dubokom hladu šume i to dobrotom nadbiskupijskog Caritasa i njegovih pučkih kuhinja.
Vjeroučitelji su pjesmom započeli svako predavanje, pa tako i pjesmom „Kad se budemo gledali oči u oči“, prije poslijepodnevnog predavanja novinara i komunikologa Branimira Stanića, glavnog urednika Glasa Koncila. Tema predavanja Vjeroučitelj pred zaslonom kao i osebujan stil predavača, držali su pozornost vjeroučitelja na visini, tijekom već vrućeg popodnevnog dijela stručnog skupa, koji se odvijao ispod krošnje velikog oraha u središtu svetišta. Predavač je naglasio kako zaslon nije samo prozor u svijet, kako je to prije bilo, nego je to prozor svijeta prema čovjeku, prema vjeroučitelju. Vjeroučitelji su imali priliku usredotočiti se na praktične savjete predavača kako što uspješnije komunicirati preko zaslona, odnosno da im ta komunikacija ne čini preveliki pritisak u svakodnevnom životu. Predavač je ocrtao glavna obilježja tzv. e-naraštaja djece i mladih koji streme vječnoj mladosti u kojoj nema prolaznosti i nema žurbe. Primjećuje se nedostatak interesa za komunikacijom licem u lice, a kultura zaslona stvara kod mladih sve veću nesigurnost, a osobito manjak hrabrosti i spremnosti preuzeti rizik u životnim odlukama. Osjeća se samodostatnost i potreba „biti samo svoj“ što utječe i na smanjenje prakticiranja vjere.
U izlaganju se poseban naglasak stavio na šest načela komuniciranja iz kojih proizlazi uspješna komunikacija preko brojnih zaslona. Načela su izvedena iz teorije Ch. Perelmana, a odnose se na kvantitetu, kvalitetu, bit, osobnost, i red primjenjivanja u oblikovanju komunikacije preko suvremenih tehnologija koje su postale sastavni dio života. Nakon što je predavač gosp. Stanić „izašao“ iz grupe, stručni skup privodio se kraju, uz nekoliko informacija za iduću školsku godinu, vrednovanje skupa i molitvu da svi sretno stignu svojim kućama te da ljetni predah bude pravi odmor duše i tijela. Katehetski ured/Foto: Mihael Kelbas
