OSIJEK (TU) – Muzej likovnih umjetnosti (MLU) u Osijeku organizator je programa Festivala sakralne umjetnosti Ars Sacra, u okviru kojega je 17. rujna u dvorištu MLU priređeno predavanje o starim religijskim tetovažama koje je održala Matea Vadlja, prof. filozofije.
“Više od pet tisućljeća tetovaže su bile permanentan dio ljekovite i dekoracijske kulture u svijetu. Vjerske tetovaže bile su pojava pokušaja spajanja čovjeka s tijelom i načina čuvanja duše kao jedinog prijelaznika u zagrobni život. Takvo je tjelesno obilježavanje omogućivalo pojedincima da steknu kontrolu nad granicama i prolazima njihovih tijela kroz koje su tekle nepoželjne bolesti i narušavale kvalitetu života. Prirodni i natprirodni elementi okoline prisutni su u tetoviranju kod raznih naroda te ostaju vječni podsjetnik na potrebe magijske zaštite kroz iglu i ugljen, kako za materijalno tijelo tako i za duhovno”, rekla je Vadlja. Program je, nakon stručne šetnje s posjetiteljima izložbe Angelus, otvorio Ivan Roth, kustos MLU, predstavljajući gošću i program.
„Najstarije religijske tetovaže počele su se pojavljivati kao obilježavanja tilakom (svetom glinom) ili vibhutijem (svetim prahom) u indoeuropskoj civilizaciji. Ovisno o učeničkom naslijeđu, poklonici su ukrašavali svoja tijela raznim simbolima koji su predstavljali prisutnost božanstava na njihovim tijelima te su se na takav način svakodnevno mogli prisjećati božanskog imena. Pronađene su dvije mumije, jedna je Otzi (južni Tirol), a druga je mumija iz Chnichorro kulture koje datiraju i do 3.250 godina prije Krista, s naglaskom da je tradicija tetoviranja već postojala. Ljudi su se tetovirali zbog medicinskih, dekorativih i duhovnih aspekata – u šamanskim kulturama je sjenovita razlikovna uloga tih triju svojstava, dok je u drevnijim civilizacijama (primjer vedska kultura) to daleko razrađenije i jasnije. Tetovaža, kao sveta tetovaža, je degradirala zbog manjka razumijevanja svetih simbola, mjesta položaja tetoviranja… sada svi tetoviraju sve i posvuda bez pravog shvaćanja njezine simbolike. I križ se tetovira. Postoje zapisi da su monasi u srednjem vijeku, dok su pokrštavali imali imali tetovirane križeve. Hrvatske, bosanske i hercegovačke tetovaže dolaze iz mješavine s paganskim simbolima pa nisu strogo kršćanske, imaju razlikovnu ulogu od ‘drugih religija’, ali opet nisu jedini tetovirali takve simbole”, razložila je predavačica.
Spomenuto je i medicinsko značenje tetoviranja, tetoviranje kao estetsko i magijsko te izrazito religijsko koje je u domeni monaha, primjerice na Tajvanu. Izlaganje je završeno zaključkom kako je zapadna europska civilizacija degradirala tetovaže u smislu zanemarivanja starih znanja koje je tobože preuzela i potpuno ih izopačila te da tetoviranje zadire u čovjekovu duhovnu sferu. Nevenka Špoljarić
