ĐAKOVO (TU) – Tradicionalna duhovna obnova za djelatnike laike u središnjim ustanovama Đakovačko-osječke nadbiskupije održana je 15. travnja u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Sve prisutne pozdravio je preč. Mato Gašparović, ekonom Sjemeništa, a duhovnu obnovu na temu „Vječni život“ vodio je preč. dr. Drago Tukara, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i Vikarijata Osijek.
Uvodeći u temu, preč. Tukara pojasnio je kako briga za zemaljskim životom vrlo lako u sjenu može baciti vječni život – jer čovjek se cjelodnevno nalazi u razgovoru o zemaljskom životu, kao da je on konačan, zadnji, krajnji domet, cilj, svrha i ostvarenje. To više nije napast, to je realnost, rekao je i posvijestio „da je život prolaznost s predznakom vječnosti“. U središte svoga promišljanja voditelj duhovne obnove stavio je Isusa i čovjeka grešnika. Isusa je predstavio je s Njegovih posljednjih 15 riječi iz evanđeoskog izvješća Muke po Ivanu i naglasio kako je to Isusova zadnja zemaljska ispovijest koja donosi novu vijesti o novoj vrijednosti, a ona nastupa čim završi proces mučenja, razapinjanja i umiranja. „Muka Kristova navještaj je dobre vijesti. Vječnoga života“, rekao je preč. Tukara. Čovjeka grešnika poistovjetio je sa životom sv. Augustina – navodeći primjer njegova odnosa s Bogom, opisan u Ispovijestima.
Oslanjajući se na Isusove riječi Evo ti Majke. Evo ti sina. preč. Tukara potaknuo je na promišljanje rekavši: „Iz ovoga izvire Gospodinova briga za čovjeka. Zaštita. Nameće se pitanje – jesmo li mi kao vjernici zadovoljni s Isusovom oporukom, a ona je njegova Majka Marija i Crkva. Isus je rekao ili zamolio da Njega uhvate, da puste Njegove da odu. Crkva se zauzima za svoje vjernike, za vas djelatnike. Isus nam govori – evo ti Majke, evo ti Crkve, uzmi je i čuvaj, a Ja ću ti preko Nje pomoći.“ Naglašavajući da naša životna priča „nije priča o samoći nego o zajedništvu s Isusom Kristom, zajedništvu s Crkvom koja daje i ovu korizmu, ovaj Veliki tjedan, kao priliku ozbiljne i radosne priprave za svetkovinu Uskrsa“, preč. Tukara nagovor je završio pustivši snimku recitala pokojnog fra Bonaventure Dude „Hoću li ja u raj?“.
Uslijedilo je pokorničko bogoslužje, prilika za ispovijed te misno slavlje. U svojoj homiliji propovjednik se osvrnuo na evanđeosko čitanje dana te Isusovu večeru u Betaniji tijekom koje Mu je Marija miomirisima pomazala noge i otrla ih svojom kosom. Podsjećajući da se nakon tog Marijina čina, učinjena iz velike ljubavi i zahvalnosti, cijela kuća ispunila miomirisom – preč. Tukara djelatnike je potaknuo da rade svjesni nužne potrebe za financijama, ali i iz ljubavi – kako bi se po njihovu djelovanju oko njih širili miomirisi truda, srdačnosti, prihvaćanja i zalaganja.
Na zajedničkom ručku nazočio je i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. I ovoga puta nadbiskup je izrazio veliku zahvalnosti za svu ljubav s kojom djelatnici obavljaju sva svoja zaduženja te uputio uskrsnu čestitku i pozvao na biskupsko ređenje mons. Ivana Ćurića. M. Kuveždanin
