SLAVONSKI BROD (TU) – Blagdan sv. Franje Asiškog svečano je u četvrtak, 4. listopada proslavljen u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Kako je toga dana Klasična gimnazija Fra Marijana Lanosovića, koju vode franjevci, proslavljala i svoj dan škole, profesori te sadašnji i prijašnji učenici te škole sudjelovali su u franjevačkoj crkvi na dopodnevnoj misi, koju je u suslavlju s ravnateljem gimnazije i domaćim gvardijanom fra Klaudijom Milohanovićem te ravnateljem isusovačke gimnazije u Osijeku o. Sebastijanom Šuljevićem predvodio fra Goran Malenica, duhovnik gimnazije.
U svojoj homiliji fra Goran je naglasio kako je sv. Franjo danas živ po svakom čovjeku koji s nutarnjom strašću traži Isusa u svome životu. Pojasnio je da je sv. Franjo bio pun strasti, ali ne onih svjetovnih, nego duhovnih koje Krist u nama pomiruje za naše spasenje. „Sv. Franjo je bio veliki zagovornik Crkve te upozoravao svoju braću da Ljubav nije ljubljena. I papa Franjo stalno poziva da molimo za Crkvu – Tijelo Kristovo te poput sv. Franje budemo radikalni u ljubavi prema Kristu i prema bližnjemu“, poručio je među ostalim fra Goran. Zaključio je da je sv. Franjo svojom jednostavnošću i poniznošću trajno nadahnuće svim generacijama, a njegovo obraćenje u svjetlu Evanđelja napose primjer mladima da je u svim životnim okolnostima moguće biti sav Božji. Svojim pjevanjem i sudjelovanjem u misnim čitanjima klasičari su uveličali misno slavlje. Kako su im toga dana došli učenici Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti iz Osijeka, program su nastavili u dvorani Vijuš natjecanjem u sportskim vještinama.
Večernje misno slavlje predvodio je domaći župnik i dekan Ivan Lenić, koji je na početku mise naglasio da nam sv. Franjo može biti primjer kako biti autentičan, ponizan, dosljedan kršćanin – vjeran Kristov učenik. U prigodnoj homiliji naglasio je da je program Franjina života bio Evanđelje, koje on nije shvaćao samovoljno, samoživo, nego u njegovoj istinitosti, cjelovitosti. „Da bi se Evanđelje do kraja razumjelo i živjelo, mora se biti u iskrenom prijateljstvu s Kristom. U prianjanju uz njega, u ljubavi s njim. Franjo se oko toga trudio, u tome uspio. A koliko je u svemu bio malen, ponizan, ne bi se možda sada ni u ovim riječima prepoznavao. No, samo tako je mogao potpuno razumjeti i ostvarivati evanđeoske ideale, savjete, te ih drugima razlagati, druge uvoditi u njihovo življenje. Plod takvoga zreloga poniranja uz Evanđelje Kristovo, te tumačenja drugima puta kojim se do istoga dolazi, baš su Opomene koje je ostavio. Kako su one jednostavni, konkretni, a tako životni način razumijevanja Evanđelja, napose Isusovih Blaženstava – toga programa Kraljevstva nebeskoga, programa svetosti života! – da su nekoć i danas model kršćanski autentičnoga, dosljednoga života ne samo Franjim sljedbenicima u redovničkom staležu, nego pouka svima nama! Franjine Opomene mogu nam služiti kao nadahnuće, ohrabrenje u kršćanskom sazrijevanju, u težnji i koračanju ka evanđeoskoj autentičnosti i uopće svetosti“ , rekao je među ostalim dekan Lenić.
Izdvojivši Franjine opomene koje govore o oholosti i zavisti te o zlu samovolje zaključio je da je danas previše polovičnih, mlakih kršćana-katolika, previše deklariranih, a premalo stvarnih, te zbog toga ne privlače druge Kristu i Crkvi, nego ih nerijetko i udaljavaju. „Vratimo se zato iznova Franjinim Opomenama, promišljanju nad njima. Udubimo se u Kristovo Evanđelje. Dajmo se odgajati Kristovim Duhom. I neće biti zavisti među nama. Od nje se ozdravlja otvaranjem Isusovoj ljubavi i čisto ljubeći“, poručio je na kraju dekan Lenić. Blagdanu je prethodila trodnevnica, koju je predvodio fra Goran Malenica. Svečano je bilo i u predvečerje blagdana kada su franjevci pred oltarom svoga utemeljitelja molili obred preminuća sv. Franje. B. Lukačević
