Prva duhovna obnova za članove Škapularske bratovštine

BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU)FOTOGALERIJA – Razmatranje o škapularu te bitnim odlikama karmelske duhovnosti, misno slavlje, molitva u šutnji, molitva časoslova i krunice te svjedočenje triju sestara o karmelskom pozivu i životu – dijelovi su programa prve duhovne obnove za članove Škapularske bratovštine održane na prvu subotu, 5. svibnja u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, koju je vodio o. Stjepan Vidak, OCD.

Nositelje škapulara koji čine dio Karmelske obitelji, njih oko 80, na početku programa pozdravila je uime svih sestara karmelićanki, priorica samostana M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). Prisutne je potaknula na molitvu promatranja Krista i Njegove Majke, bivanje s njima i osluškivanje što to Gospodin govori. „Sveta majka Terezija (Avilska) kaže da na duhovnom putu napredujemo malo pomalo – učimo polako, idemo korak po korak, pa neka i ova duhovna obnova bude jedan mali korak naprijed u iskustvu Božje blizine, a pod zagovorom naše drage Gospe od Gore Karmela“, naglasila je majka Ljiljana i članovima Bratovštine poručila: „Ovaj Karmel vaš je duhovni dom i mi smo vaše sestre. Kada dolazite u ovu kuću molitve, budite kao među svojim najrođenijim sestrama jer u Duhu Svetom mi jesmo vaše sestre, i više nego najrođenije.“

 Tijekom razmatranja o škapularu pod naslovom „Što znači biti posvećen Blaženoj Djevici Mariji i kako živjeti posvetu u svijetu“ o. Stjepan definirao je: „Bratovština karmelskog škapulara udruženje je vjernika koji teže savršenstvu ljubavi u ovom svijetu u duhu Karmelskog reda, te sudjeluju u njegovu životu i duhovnim milostima, u prisnom zajedništvu misli, ideala i djela s Marijom.“ Pojasnio je kako se  tijekom povijest razvijala znakovitost škapulara – „toga dragocjenog znaka koji je nevidljiv jer se nosi ispod odjeće, a i sam je odijelo – samozatajan kao i BDM čiju zaštitu odražava“. „Njegovo ispravno štovanje nije u obdržavanju mnogih izvanjskih pobožnosti, pa čak niti u moljenju mnogih molitava, već potiče na stil života, izgrađivanje pravog, zrelog, vjerničkog stava“, naglasio je o. Stjepan. Škapular je blagoslovina, a liturgija sakramenata i blagoslovina pruža mogućnost pravo raspoloženim vjernicima da im se gotovo svaka zgoda života posvećuje Božanskom milošću koja proistječe iz Vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova, rekao je predvoditelj, ističući: „Noseći škapular u prilici smo posvijestiti si u svakoj prilici našega dana onakav vjernički stav kakav je imala Marija u svom životu.“

Uslijedilo je misno slavlje. Uz o. Vidaka koncelebrirao je vlč. Miro Tomas i vlč. Nikola Grgić, a u svojoj homiliji predvoditelj je prisutne potaknuo na pročišćavanje kršćanskog identiteta. „Prihvatite i dobro i zlo iz Božje ruke, ali oslonjeni na Boga. I znajte da ste izabrani da pronosite, unatoč svemu, ljubav, mir, dobrotu… Da ljudima koji su bez nade donosite nadu, da donosite svjetlo u tamu, da znadete utješiti. I zato smo ovdje – da se ohrabrimo, da primimo, da se napojimo Riječju, kasnije Tijelom i Krvlju Isusa Krista… Svijet treba hrabre, stamene, čvrste ljude koji znaju kome su povjerovali, koji znaju smisao svoga života i znaju druge usmjeriti prema Bogu. Na nama je da svjedočimo, a hoće li ljudi to prihvatiti ili ne, pustimo dragom Bogu, ali mi moramo svjedočiti.“

Govoreći o „Bitnim oznakama karmelske duhovnosti: važnosti osame i šutnje“ predvoditelj je citirao papu Leona XIII. rekavši: „Karmelu je potrebno troje – mrtvljenje, povučenost i šutnja. To je potrebno za molitvu jer bez molitve Karmel je ništa. Karmelska obitelj u Crkvi prepoznata je kao ona koja nasljeduje Isusa u povučenoj molitvi, osami, u pustinji.“ Pojašnjavajući oblike molitve, o. Vidak posebno je potaknuo na svakodnevnu molitvu meditacije i kontemplacije. Uputio je da čovjek kada želi susresti Boga u molitvi – susretne i samoga sebe, ali toga se ne treba bojati jer tada se osoba mijenja. Svoje izlaganje zaključio je riječima sv. Ivana od Križa – Đavao se plaši duše koja je ujedinjena s Bogom kao samoga Boga,  i poručio: „Biti s Bogom u jednostavnosti srca to je ono na što smo pozvani.“

Uz duhovne poticaje, prvu duhovnu obnovu Škapularske bratovštine obilježila je i radost susreta, kako članova međusobno tako i susreta sa sestrama na kraju programa, te zahvalnost za primljene milosti. – FOTOGALERIJA – M. Kuveždanin