VINKOVCI (TU) – Za ovogodišnji Uskrs crkva sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima dobila je nove klupe s klecalima i novi pod ispod klupa. „Napravljen je jedan veliki i neizmjerno važan i lijep posao. Bilo je velikih dvojbi oko naših klupa, jer su pod zaštitom spomenika kulture: restaurirati ih ili praviti nove. Jedno je vrijeme Hrvatski restauratorski zavod bio sklon restauraciji međutim, kad su dvije klupe odvezene u Zavod, i kad su ih otvorili, vidjeli su da su previše oštećene, mnogo puta su premazane raznim bojama. Dosta su stare, preživjele su tri rata, a u Domovinskom ratu su bile oštećene i od vode i vlage prilikom gašenja tornja župne crkve kad je izgorio i bio srušen. Na kraju je odlučeno da se prave nove klupe. I napravljene su on najbolje suhe hrastovine i prema prvotnom izgledu“, rekao je domaći župnik mons. Tadija Pranjić.
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije mnogo je pomoglo. “Želio bih posebno zahvaliti našoj ministrici Gabrijeli Žalac koja se založila kad je vidjela da nam za cjelovitu ljepotu naše crkve nedostaju nove klupe, tako da je Ministarstvo sudjelovalo, kao i vjernici, pomoć s raznih strana, kao što to biva u takvim radovima. Klupe su izuzetne kvalitete. Bio sam i vidio sam kako se izrađuju. Išao sam zajedno s našim vinkovačkim gradonačelnikom gospodinom Ivanom Bosančićem, što je bilo jako poticajno, tako da smo u jednom relativno kratkom roku dobili nove klupe, čija izrada, često putra traje jako dugo. Napravljene su u rekordnome roku, i za Uskrs je to bila velika radost i iznenađenje za vjernike. Udobne su, presvučene su, imaju svoja sjedala“, kaže mons. Pranjić.
Polako se obnova crkve, koja je sagrađena u 18. stoljeću, a u Domovinskome obrambenome ratu teško stradala, bliži kraju. „Pokrajinski oltar koji je posvećen Prečistom Srcu Marijinu u svibnju će biti dovezen, slika Sv. Ivana Nepomuka, na glavnom oltaru, za koju stručnjaci iz Zagreba tvrde da je neprocjenjive vrijednosti, ulje na platnu, rad nepoznatoga majstora, odvezena je u Zagreb. Završetak njezine restauracije očekujem krajem lipnja. I onda će početi restauracija velikoga oltara, koji zbog svoje težine neće biti prevezen u Zagreb, nego će biti rađen ovdje. Tu će biti izvršena i pozlata, i onda nam ostaje još pozlata kapitela, i pločice pored klupa. Time bismo došli do kraja obnove. S ovom građanskom godinom, nadam se, ako Bog da, priveli bismo sve kraju, i posljednje što nam bude ostalo bit će restauracija orgulja koje su od neprocjenjive vrijednosti, a koje su i sada u upotrebi. Stare su više od 220 godina. Starije su od orgulja đakovačke katedrale i osječke konkatedrale. Rad su majstora iz Pećuha, Budimpešte, Beča“, najavio je domaći župnik.
Kako se dugogodišnja obnova bliži kraju, mons. Pranjić se prisjeća: „Sjećam se prvoga ulaska u našu crkvu nadbiskupa u miru Marina Srakića, koji je rekao kako dugo nije vidio ovako lijepu bijelu crkvu, kao što je naša vinkovačka. Još kad se određene stvari učine, bit će vraćena svom prvobitnom izgledu. Bila je 80 posto bijela, 20 posto je bila u drugoj boji. To su bili oltari, koji su bili imitacija mramora u drvetu, što se i sada vidi. Nove su instalacije, nova je i rasvjeta koja je dala novu ljepotu i sjaj našoj crkvi. Polako su se prekrile i sjene rata, ne mislim u duši, nego na objektima, a naša župna crkva i ured bili su simbol stradanja, zajedno s ostalim objektima koji su bili zaštićeni Ženevskim konvencijama“.
Snježana Kraljević
