VUKOVAR (TU) – FOTOGALERIJA – Ove godine 18. studenoga navršila se 28. obljetnica stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika. Obilježavajući Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovačko-osječka nadbiskupija 20. godinu zaredom organizirala je Nadbiskupijsko spomen-hodočašće. Brojni vjernici iz nadbiskupije, predvođeni nadbiskupom mons. Đurom Hranićem i svojim župnicima, časne sestre te bogoslovi Đakovačkog sjemeništa sa svojim poglavarima, pridružili su se hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. Program je započeo u krugu Vukovarske bolnice, a zatim je krenula Kolona sjećanja s preko 65 tisuća ljudi koja je prolazila kroz vukovarske ulice do Memorijalnog groblja.
Kolona sjećanja
Sjećanje je to na put koji su prešli ranjenici od vukovarske Opće bolnice do Ovčare gdje su ubijeni i poslije sahranjeni na Memorijalnom groblju. Prije misnog slavlja, molitvu kod središnjeg križa na Memorijalnom groblju predvodio je nadbiskup Hranić. Potom su u čast poginulima u obrani Vukovara položili vijence: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović s predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade RH Andrejom Plenkovićem s izaslanstvom, zatim predsjednici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara.
Pozdravne riječi i misa zadušnica
Predsjedatelj euharistijskog slavlja na Memorijalnom groblju bio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, mons. umirovljeni nadbiskup mons. Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić. Po prvi put ovdje je bio mons. Giorgio Lingua, novi apostolski nuncij u RH, u pratnji tajnika mons. Janusza 
Blachowiaka, tajnika Apostolske nuncijature, potom Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, pomoćni biskupi zagrebački 
mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije, mons. Ivan Nikolić, izaslanik riječkog nadbiskupa, mons. Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, fra Jure Šarčević, provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije, fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu te brojni svećenici među kojima vukovarski župnici fra Ivica Jagodić – gvardijan i dekan, fra Slavko Milić i vlč. Zvonimir Martinović te fra Ante Perković, fra Branimir Kosec i fra Slavko Antunović koju su prošli iskustvo logora.
Misi su nazočili i predstavnici vlasti RH, predvođeni predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, potom ministri u Vladi RH, saborski zastupnici, predstavnici prosvjetnog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, župani, gradonačelnici i načelnici na čelu s Božom Galićem, 
županom domaćinom i Ivanom Penavom, gradonačelnikom Vukovara. Također su nazočili i predstavnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, kao i rodbina poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja te djelatnici medija. Sve goste neposredno prije početka mise pozdravio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.
Uslijedila je pozdravna riječ mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog na početku euharistijskog slavlja, koji se je od srca zahvalio svim mjesnim crkvama na sudjelovanju i promicanju suradnje te svim predstavnicima državnih i civilnih vlasti što su se zajedno ujedinili u molitvi „za one koji su svojom krvlju i životom branili slobodu, ali i za one koji su nam nanijeli zlo, te za molitvu za pokoj svih poginulih u obrambenom ratu koji nam je, nažalost, bio nametnut.”
Iz propovijedi biskupa Perića
Na početku propovijedi mons. Perić istaknuo je snagu Krvi Kristove koja sjedinjuje Židove, koji su smatrali da im spasenje već pripada po izabranju i pogane koji o spasenju ništa ne znaju. I jednima i drugima sv. Pavao govori kako nam je svima „sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja”. Pri tome i osobno sudjelujemo vjerom i trpljenjem u svom tijelu dopunjujući prema sv. Pavlu „što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“. Sjedinjenje Isus uspostavlja svojim križem, znakom svoje nesebične ljubavi, nudeći se kao najiskreniji prijatelj i Židovima i poganima. Krv je prolio da uvjeri ta dva svijeta da on jednako voli jedne i druge te im donese mir, istaknuo je biskup Perić.
„Tako i mi, Hrvati i Srbi. Kao narodi, koji se vole dičiti kršćanskim imenom, u svome su okrilju imali i onih koji nisu uvijek bili Kristovi učenici, ni beskompromisno svjedočili za istinu i pravdu – oprosti nam, Bože! Kao što je bilo i onih, poput blaženoga mučenika nadbiskupa Stepinca, koji su žrtvovali svoj život za jedinstvo Crkve Isusove – hvala Ti, Bože! Zajednica – župna, gradska, narodna, državna može imati uspjeha samo kada u njoj ima istinskih služitelja općega dobra, spremnih nesebično slijediti ideale mira utemeljene na pravdi i istini. Neće se, dakle, nikakvom nacionalističkom agresijom dokinuti neprijateljstvo i uspostaviti prijateljstvo među narodima, nego samo vlastitom žrtvom prožetom ljubavlju i uključenom u Kristovu žrtvu”, naglasio je biskup Perić.
Govoreći o Vukovaru, usporedio ga je sa posljednjim bojnim redom Termopilskog klanca sa svojim spartanskim kraljem Leonidom i 300 njegovih suboraca koji su se 500 godina prije Krista suprostavili velikom Perzijskom Carstvu, „i kojih je, kako i sam vojskovođa reče, ‘za smrt bilo previše’, a ‘za slave nije trebalo više’“, spomenuo je biskup Perić i nastavio kako i „pred jednom takvom ekspanzijom – da navedemo ovaj naš komemorativni događaj – stoji grad Vukovar sa svim popratnim gradovima i selima istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema. Stoji grad sa svojih više-manje 2.000 branitelja i svojim Leonidom na čelu, koji je svjestan da ih je za smrt previše, a za domovinski ponos i diku i ne bi trebalo više; svaka je prava žrtva za pravu slobodu i sve na veću slavu Božju. I kada je grad razoren, kada su branitelji poubijani u obrani grada, pa i onih nekoliko stotina iz bolnice i u bolnici, a drugi u nepoznato odvedeni i još se neki nisu vratili, kada se nije moglo proći gradom od užasa i strave, kada se kukalo iz svega grla zbog poraza i pada, najednom njihova žrtva novom zarudje zorom.”
Spomenuo je tragični završetak u Vukovaru: „Tromjesečna epopeja branitelja završi u očima ljudi kao katastrofa na današnji dan prije 28 godina. A mi se nadasmo da će branitelji, da će mediji, da će političari, da će međunarodna, da će…, a kad tamo: pobijeni, deportirani, izgubljeni; silovane; uništenje… A onda iz bezdana poraza i tolike nedužne krvi prolivene ukaza se velebna pobjeda kao rezultat žrtve paljenice, užasan gubitak kao neprotumačiv dobitak, iz tragične smrti novi život. Bog veličanstveno pokaza da ne potpisuje ničiju nepravdu, ničiju neistinu, ničiju mržnju, čija god ona bila! On je na strani onoga tko čini pravdu, tko govori istinu i tko uzvraća ljubavlju na ljubav, tkogod on bio.”
Biskup Perić uputio je poziv i istočnim i zapadnim kršćanima da ne dopuste uklanjanje kršćanske vjere i kulture iz europske sredine, jer će se takva „Europa nasukati na tragediju besmislenih prava: prava na pobačaj protiv naravna rađanja; prava na eutanaziju protiv Božjega vlasništva nad ljudskom egzistencijom; prava na promjenu spola i roda protiv ljudske naravi; prava na gay brakove protiv prave ženidbe; prava na bezimene roditelje protiv postulata obitelji i tako redom. Jer, ni najznanstveniji ateizam, ni najdemokratskiji liberalizam, ni najprivlačniji relativizam nisu Božje istine nego ljudske deformacije božanske istine”, naglasio je biskup Perić.
Na samom kraju homilije je pozvao i Hrvate i Srbe da se: „’ne uznemiruje srce’ naše, pod uvjetom da vjerujemo ‘u Boga’ i u Tebe. Ti si nam pokazao put objavljujući nam da ‘u kući Oca’ Tvojega ima ‘mnogo stanova’, da nema ne bi nam kazao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’. Kada nam pripraviš mjesto, doći ćeš po nas da i mi budemo gdje si Ti. A kuda i kamo Ti odlaziš, znamo put: put Križa kojim si Ti prošao, put Žrtve koju si Ti podnio, Put Istine i Života, jer si Ti sam jedina Istina i Život. Kada dođeš, Gospodine Isuse, nađi nas ne kako ratujemo za stanove zemaljske, nego kako se radujemo i radimo za ‘stanove vječne’. Tako neka bude!”
Zahvala vukovarskog župnika
Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio i fra Ivica Jagodić, vukovarski župnik i dekan. Posebnu zahvalu uputio je mons. Periću na njegovim pastirskim riječima. Nadalje je zahvalio medijima “koji su se danas stavili u službu molitve i pijeteta” te je nastavio: “Gotovo svako razdoblje svjetske povijesti opterećeno je znakovima ljudskoga zla i progonstva ljudi. Čovjek koji je ranjen zlom opterećen je utegom 
grijeha. Ali zato čovjek koji u sebi nosi snagu milosti sve diže u visine i obnavlja Grad. Danas smo ponosni što smo unatoč porušenom gradu oprostili počiniteljima zla nad 2717 žrtava. Unatoč svakom pedlju ovoga grada koji je podsjećao na ono najgore, udahnuli smo i dali novi život gradu snagom oprosta i mira. A na tom putu nam je i dalje potrebna vaša molitva i podrška u svakom smislu, jer nitko nam ne može garantirati da nećemo zauzvrat primati nove kušnje i nove izazove. Od srca hvala svima koji su svojim dolaskom pokazali svoju blizinu, svoju ljubav i solidarnost s nama ovdje u Vukovaru.”
Misno slavlje na vukovarskom groblju skladnim pjevanjem i sviranjem uveličao je Akademski zbor “Pro Musica” iz Mostara i Tamburaški orkestar Mostar, pod ravnanjem Davora Kožula. -FOTOGALERIJA- Marko Grgić
