VUKOVAR (TU) – FOTOGALERIJA – Đakovačko-osječka nadbiskupija organizirala je na 27. obljetnicu pada Vukovara, 18. studenoga 2018., svoje 19. po redu Nadbiskupijsko spomen-hodočašće, pridruživši se na taj način tisućama hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. Predvođeni nadbiskupom mons. Đurom Hranićem, hodočasnici iz cijele Nadbiskupije sudjelovali su u programu u dvorištu Bolnice, u Koloni sjećanja i na misi zadušnici na Memorijalnom groblju.
Kolona sjećanja
Prema procjenama, u Koloni sjećanja sudjelovalo je oko 65 000 ljudi. Sjećanje je to na put koji su prešli ranjenici od Vukovarske opće bolnice do Ovčare gdje su ubijeni i poslije sahranjeni na Memorijalnom groblju. Dolaskom na Memorijalno groblje, nadbiskup Hranić kod središnjeg križa predvodio je molitvu „za pokoj svih koji ovdje počivaju, za pokoj svih umorenih i poginulih te za put mira i napretka čitave naše domovine Hrvatske“.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast poginulima u obrani Vukovara odali su najviši državni dužnosnici: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković te izaslanstva Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Vukovara i ostalih.
Misa zadušnica
Uslijedilo je misno slavlje, koje je predvodio mons. dr. Egidije Živković, biskup Željeznoga u Austriji, pokrajine gdje žive Gradišćanski Hrvati. Uz nadbiskupa-domaćina mons. Hranića, u koncelebraciji su bili kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru, mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, mons. Ante Ivas, biskup šibenski u miru, don Željko Majić, generalni vikar i izaslanik mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanskog, potom mons. Janusz Balchowiak, tajnik Apostolske nuncijature u RH, fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar zagrebačke Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda te brojni ostali svećenici.
Pozdravna riječ nadbiskupa Đure Hranića
Pozdravljajući Vukovarce, sve branitelje, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata, obitelji stradalih branitelja, civilnih žrtava i nestalih te nazočne predstavnike političkog, gospodarskog, kulturnog i prosvjetnog života, nadbiskup Hranić u pozdravnoj je riječi među ostalim istaknuo: „U ovaj Dan Gospodnji okupljeni smo na Memorijalnom spomen-groblju i spominjemo se žrtve branitelja Vukovara i svih žrtava Domovinskog rata te svoje misli, osjećaje i nade stapamo u spomen-slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život, u slavlje euharistije ‘na čast otajstva Križa i muke Gospodnje’. Isusova je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju. Nasuprot grijehu, stradanju i smrti ona je zasjala u događaju uskrsnuća i postala izvorom spasenja.“
Poseban pozdrav upito je predsjedatelju slavlja, mons. Egidiju Živkoviću, zahvaljujući njemu i svim Gradišćanskim Hrvatima na solidarnosti, blizini, podrški i velikodušnoj pomoći koju su pružali tijekom Domovinskoga rata.
Iz propovijedi mons. Egidija Živkovića
Pozdravljajući okupljene, mons. Živković istaknuo je kako, iako dolazi iz Austrije, kao Gradišćanski Hrvat osjeća da je došao kao svoj među svoje. U vrlo nadahnutoj homiliji, koja je nekoliko puta prekidana pljeskom hodočasnika, mons. Živković pozdravio je sve koji su izgubili svoje drage, napose vukovarske majke. Istaknuo je kako grobovi govore puno više od svake izrečene riječi, a otvorene grobnice koje čekaju povratak kosti svojih mrtvih i nestalih govore još više.
„Danas stojimo u blizini granice katoličkih i pravoslavnih kršćana. Braćo, uistinu ste kroz prošla vremena kao kršćani bili jako, jako daleko. Znajte, svaka izgubljena minuta u traženju mira prerasta u mržnju. Došlo je vrijeme da podvučete crtu. Pođite se konačno približavati jedni drugima po Krvi Kristovoj koja je prolivena za sve ljude, a posebno za nas kršćane“, naglasio je biskup te dodao: „Mi, kršćani, ponosimo se križem Kristovim. Ako je Krist nevin ubijen i bio spreman sa križa ‘ubiti neprijateljstvo i mržnju u sebi prema svojim ubojicama’, pa zašto i mi ne bismo konačno započeli taj put ubijanja mržnje? Mi, koji smo bliže križu, pozvani smo u ime Krista miriti ljude. Mir nam neće doći sam s neba ako ga ne budemo širili mi ovdje na zemlji. Nemir će nam razoriti duše, obitelji i narode. Razorimo i mi poput Krista neprijateljstvo u svojoj duši i svome srcu. Krv žrtava svih ratova ne kriči za osvetom nego za pomirenjem i posvetom. To je budućnost Božjega naroda!“
Nadalje, biskup Živković je kazao: „Hodajući u Koloni sjećanja, dostojanstveno sam gazio ovu zemlju natopljenu mučeničkom krvlju. Za pete su mi se lijepili zemlja, krv i suze, a kroz tijelo mi je prolazila jeza i jauk bespomoćnih zarobljenika, koji su mučeni kao Krist na svome križnom putu… Svaki korak prema ovome groblju u meni je stvarao sve veću bol i suze, pitajući se zar je moguće da su kršćani vršili ovolika zla?“
Dotaknuo se i pitanja nestalih: „Veliko zlo danas je vezano uz pitanje nestalih. Vi odgovorni, kada ćete napraviti minimum ljudskoga pijeteta i dostojanstva i vratiti kosti od 1952 zarobljene, mučene i ubijene duše? To vas pitam u ime ožalošćenih obitelji. Te kosti tisuće mrtvih nalaze se skrivene u utrobi zemlje. Molim vas, iskopajte to hrvatsko blago i vratite ga u njihov i naš Vukovar“, rekao je propovjednik, dodavši kako onaj koji prešućuje žrtve on ih ponovo ubija. „Znam da zločince boli nečista savjest i vjernička moć praštanja hrvatskoga čovjeka koji živi po Kristovim riječima: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine. Trebamo biti uvijek vođeni današnjim evanđeljem: ako je Krist koji je pretrpio nepravednu smrt, sve oprostio, to moramo i mi danas činiti ako želimo biti Kristovi. Braćo, Vukovar nema drugoga puta osim puta Kristovoga praštanja i pomirenja.”
Pozvao je na pomirenje, rekavši kako je u Vukovaru započela velika nepravda te zato na istom mjestu mora započeti i korektna sudska pravda, koja ne smije biti poticana samo prosvjedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde.“
U svojoj homiliji biskup Živković dotaknuo se i aktualne situacije u Hrvatskoj, napose iseljavanja mladih, te naglasio kako Hrvatska gubi zdrave i mlade snage koje su mogle obnoviti državu i podići palo gospodarstvo. Dodao je kako se iseljavanjem vodi podmukli rat protiv Domovine. Obraćajući se političarima, pozvao ih je da prestanu gubiti zdrave snage na stalne sukobe, da budu graditelji, a ne rušitelji samih sebe te da „obrišu stakla svojih naočala koja su ponekad zamagljena osobnim interesima“. Medije je pozvao da sa svojih ekrana tamu zamijene svjetlom, da ugase žalost, a upale radost, da šire pozitivno, a zaborave negativno, jer su i oni pozvani podizati paloga i umornog čovjeka.
Svoju propovijed biskup Živković zaključio je riječima: „Ne plači majko, ne plači oče! Ne plači Hrvatska! Uzdignute glave idite naprijed i radujte se životu. Kriste, daj hrabrosti i snage svom narodu da se odupre svim nevoljama i suzama na ovome svijetu. Ne bojte se nikoga i nikada! Znajte da je Krist uvijek s nama. Dobri Bože, pomiri sve ljude na ovome svijetu i daj da konačno svi shvatimo da si ti pravi put, prava istina i pravi život. U sklopu propovijedi Ivo Šeparović, pastoralni asistent biskupa Živkovića, izveo je pjesmu „Najdraža mati“.
Na kraju misnog slavlja riječima zahvale okupljenima se obratio vukovarski župnik fra Ivica Jagodić zahvalivši svima koji su pomogli “darom vremena i srca” u pripremi i organizaciji te svojom prisutnošću uzveličali ovaj Dan sjećanja, došavši danas “ovdje na izvor slobode”. Zahvala je bila upućena i zborovima: Župe Bezgrešnog Srca Marijina iz Slavonskog Broda i zboru Župe sv. Filipa i Jakova iz Vukovara za njihovo lijepo i skladno pjevanje. FOTOGALERIJA – Marko Grgić/IKA
