SIKIREVCI (TU) – U srijedu 9. kolovoza 2023. navršilo se 10 godina od smrti sikirevačkog župnika Ivana Lukačevića. Na inicijativu i u suradnji članova Župnog pastoralnog vijeća te domaćeg župnika, upriličena je obljetnica njegove smrti. U prijepodnevnim satima na mjesnom groblju u Starim Perkovcima zajedno s okupljenih četrdesetak vjernika župnik Drago Marković predvodio je molitvu i blagoslov groba.
U večernjim satima u župnoj crkvi sv. Nikole slavljena je pjevana misa zadušnica koju je u zajedništvu s domaćim sinovima vlč. Ivanom Živićem, vlč. Ivanom Markovićem te župnikom Dragom Markovićem, predslavio vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu, koji je također odrastao u Sikirevcima.
Uvodeći u misno slavlje predvoditelj je istaknuo „na ovu euharistiju sve nas je okupilo poštovanje i zahvalnost koje imamo prema pokojnom župniku Ivanu Lukačeviću koji je, kao što znate, na današnji dan prije 10 godina, iscrpljen bolešću, preminuo ovdje u župnom domu u Sikirevcima. Ovdje smo jer Božjoj providnosti želimo zahvaliti što je Sikirevcima, Jarugama i Crnom Selu podarila vrijednog i dobrog pastira koji je kroz 29 godina, čitavo svoje svećeničko predanje darovao sikirevačkoj župi. Ali želimo obnoviti i svoja sjećanja i uspomene na njega, na njegovu osobu i riječi, na njegov osmjeh, na njegovo vrijeme i godine, na sve ono što je dobro i dragocjeno učinio za sve nas.“ Naglašavajući da u vjerovanju ispovijedamo: „da vjerujemo u oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni, vlč. Lacković je ustvrdio: „Mi smo ljudi nade. To je naša budućnost, a vjerujemo i pokojnog župnika. Dok Bogu zahvaljujemo za njegov život, istodobno ponizna srca molimo da mu Gospodin otpusti grijehe te ga pridruži svojoj vječnoj radosti.“
Nadahnutu propovijed izrekao je vlč. Ivan Živić. Govoreći o vjeri u uskrsnuće, rekao je: „Dok o uskrsnuću govorimo, najprije se pitajmo: koji je smisao ljudskog života, koji je smisao svećeničkog poziva i poslanja? Odgovor na ovo pitanje daje nam apostol Pavao, on kaže: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša, uzaludno je i propovijedanje naše (1 Kor 15,18). I zaista je sve u životu besmisleno ako nema uskrsnuća, uzaludno se i roditi i živjeti i truditi i sve moguće činiti i propovijedati, ako Isus Krist nije živ, ako On nije ustao od mrtvih i nama osigurao besmrtni život u Bogu. No hvala Bogu, Isus je živ, On sam, Uskrsli je dokaz i On čini svećenikov život, zvanje i poslanje smislenim. On na usta svećenikova propovijeda drugima uskrsnuće i život vječni. Tako je na usta svećenika i župnika Ivana tolika desetljeća i ovdje i drugdje raspirivao nadu u uskrsnuće i život vječni.“
Govoreći o 29 godina župničke službe, propovjednik je istaknuo: „Krasila ga je velika odgovornost za sve detalje župnog života… časoslov kao veza s Bogom bio je uvijek uz njega, krunica mu se vrtjela po prstima…, pokojni župnik Ivan je davao Boga drugima, a prije toga ga je sam tražio u molitvi i razmatranju, u trudu oko svojeg vlastitog duha. Pamtimo nebrojene ministrantske susrete, susrete mladih, disciplinu oko pokorničkih bogoslužja za božićnu i uskrsnu ispovijed, nebrojena klanjanja i pobožnosti, vođenje desetljećima tečaja priprave za brak u našoj župi i još mnoštvo toga što naše oko nije zapazilo, a on je činio. Pokojni župnik je uz sve ljudske slabosti živio svoje svećeništvo, do smrti je uporno sijao sjeme Kraljevstva Božjeg, a plodovi toga sijanja u ovoj župi se i danas vide i ubiru.“
Propovjednik je također primijetio da je nemoguće sagledati njegov svećenički i župnički život, a da se u to ne uglavi uloga Milosrdnih sestara sv. Križa te je napomenuo: „Mi koji smo ovdje rođeni i odrasli, svjesni smo kolika je bila uloga časnih sestara u ovoj župi i našim životima. Neizbrisiv, Božji trag one su ostavile u životu tolikih generacija u ovoj župi. Briga oko crkve i liturgije, briga oko kateheze, briga oko kuhinje, briga oko svih drugih pastoralnih događanja u župi, sve su one to činile desetljećima. Župnik Lukačević istinski cijenio, poštivao i volio časne sestre, s njima živio i s njima kao prvim suradnicama skladno i harmonično vodio ovu župu. Neizmjerno je velika uloga časnih sestara bila na poseban način u njegovoj bolesti u posljednjim godinama života. Stoga danas, hvala pokojnom župniku Lukačeviću za istinsku bratsku ljubav prema časnim sestrama, a njima hvala za sve što su desetljećima ovdje činile za njega i za sve nas.“ Propovijed je zaključio razmišljanjem i molitvom za nova svećenička i redovnička duhovna zvanja.
Nakon misnog slavlja u župnom dvorištu nastavljeno je radosno i ugodno druženje župljana s časnim sestrama koje su za ovu prigodu rado došle iz Đakova. Tiskovni ured
