Slavlje rubinskih i dijamantnih zavjeta u kapelici Doma sv. Josipa u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – „Slavimo svoje redovničke jubileje zahvaljujući Bogu za ono što je bilo iza nas, a još više unaprijed zahvalni za ono što stoji pred nama, iako pred nama stoji smrt, ali uvijek stoji i život, kako sam Isus kaže, znajući da je On sam prošao otajstvo smrti. Zato i mi znamo da je pred nama vječni život“ – rekao je u kapelici Doma sv. Josipa u Đakovu, 14. ožujka fra Goran Malenica, OFM, započinjući misno slavlje u kojem su proslavljeni redovnički jubileji.

Dvije sestre: s. Antica Tomić i s. Timoteja Topolko, proslavile su 70. obljetnicu zavjeta, a šest sestara: s. Gracijela Sučić, s. Melanija Ivanović, s. Marija Jelica Bjelonjić, s. Anastazija Mišanec, s. Heliana Kodba i s. Margita Tot – 60. obljetnicu vjernosti Gospodinu.

Dalje je u propovijedi fra Goran slijedio misao iz uvoda te naglasio kako otajstvo slavlja zavjeta prati zahvalnost Gospodinu u radosti, te da je slika naših zavjeta sjedinjenje, zajedništvo s Gospodinom, prema evanđeoskom odlomku, u kojem otac govori o tom jedinstvu: „Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je!“ (Lk 15, 31) Zatim se osvrnuo na značenje smrti kao razdjelnice našega života, a središnja poruka jest život, život koji su naše slavljenice proživjele tijekom mnogih godina, ali i život koji je pred njima, jer je Isus rekao: „Ja sam život!“ Osvrnuo se potom na značenje zavjeta koje posvećene osobe žive u zajedništvu s Gospodinom, koji je i sam siromašan, poslušan i čist. Citirajući sv. Benedikta, podsjetio je na početke redovničkoga života u kojem su sestre počele vježbati poslušnost, stalnost, ustrajnost i obraćenje života, kao i budnost, kako bi čule što Gospodin govori. Povezujući vrijednosti koje je naglašavao sv. Benedikt, fra Goran je rekao da je sv. Franjo prvi uobličio taj način života trima zavjetima, a to su poslušnost, čistoća i siromaštvo. Nakon toga se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Knjige proroka Miheja, u kojem prorok traži oprost za narod, te je povezao taj zahtjev s potrebom stalnoga obraćenja, koje na početku svakoga euharistijskoga slavlja preispitujemo, a slušanjem Božje riječi dobivamo svjetlo po kojem nam Bog sam pomaže to i ostvariti.

Naglasivši kako su zavjeti prije svega Božje djelo, usporedio je zavjete sestara s krunom svega što su dosad živjele, ali i s onom krunom koju očekujemo u vječnom životu, kao što je rekao sv. Franjo: „Blaženi koji sve podnose s mirom jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.“ Zaključio je da je kruna našega života sam Bog, jedinstvo s njim. Zatim je povukao paralelu od korizme koja u usporedbi s trima zavjetima donosi paralelni trinom: molitva, post i djela milosrđa, preko odnosa prema Bogu, prema samima sebi i bližnjima, kako bi mladi danas rekli „3D“, tri dimenzije našega života: dušu, duh i družbu, tj. društvo, zajednicu u kojoj živimo, te da je to trodnevlje koje treba pratiti cijeli naš život. s. Nada Martinković