Dokumenti

Geslo Druge biskupijske sinode
Ti si Krist - za nas i za sve ljude.

Molitva za 2. biskupijsku sinodu
Gospodine Isuse, ti pozivaš Crkvu
da snagom Duha Svetoga
trajno naviješta ljubav nebeskog Oca.

Molimo te za sveto djelo biskupijske sinode
kojom u naše dane želiš pohoditi
Crkvu đakovačku i srijemsku.

Umnoži u njoj darove svoga spasenja.
Obnovi snagu i dostojanstvo krsnog poziva
kako bi po kršćanskom životu svih vjernika
zasjalo novo lice Crkve,
ljudskoga društva i čitavog svijeta.

Iskrenim pouzdanjem i čvrstom vjerom
mi te slavimo i ispovijedamo:
Ti si Krist - za nas i za sve ljude.
Amen.

Himan prigodom Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske
Zbor Crkve svete Kristove
Ko svjetlo za sve narode
Dok bude zemlje, vjekova
Evanđelje navješćuje.
U krilu Crkve sveopće
poslanje to je veliko
i zavjet rodu stoljetnom:
slavonskom, srijemskom, baranjskom.
U jedan narod skupljeni,
puk, svećenici s biskupom,
trag apostolâ slijedimo,
za dare Spasa molimo.
Kad tama dušu zaslijepi,
il bolest tijelo umori,
tad znamen boljeg svijeta je
otajstvo Križa pobjednog.
I danas sve nas sabire
to djelo svete milosti,
što poziv krsni obnavlja
a vjeri snagu dariva.
Oživljuj, Kriste Isuse,
po snazi Duha svojega
riječ istine, da s nama si,
na slavu Oca vječnoga.
Amen.

Dijecezanski biskup dr. Marin Srakić uoči svetkovine Duhova, 30. svibnja 1998., za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja u katedrali u Đakovu, sazvao je Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku pod geslom Ti si Krist - za nas i za sve ljude. U slavlju su sudjelovali svećenici i predstavnici vjernika iz gotovo svih župa naše biskupije.

Što je biskupijska sinoda?
Biskupijska sinoda želi biti 'zajednički hod' i veoma snažno vrijeme života čitave biskupijske zajednice. To znači ne samo svećenika, redovnika, redovnica ili možda vjeroučitelja laika, nego svih Kristovih vjernika. Svi su vjernici pozvani kroz biskupijsku sinodu produbiti svoj kršćanski identitet i svijest da su svi oni koji su kršteni Crkva; da su subjekt a ne samo objekt crkvenog djelovanja i poslanja. Biskupijska sinoda poziva sve vjernike da u vjerničkom i molitvenom raspoloženju zajednički vrednuju postojeće stanje crkvenoga života, da uočavaju nedostatke i potrebe crkvenoga djelovanja danas i kršćanske prisutnosti u društvu te da sudjeluju u donošenju usmjerenja za život i djelovanje svojih župnih zajednica i čitave biskupije u neposrednoj budućnosti. Biskupijska sinoda se na poseban način odvija u skupštini izabranih svećenika i vjernika, koji na temelju kršćanskog promišljanja i prijedloga prispjelih iz vjerničkih zajednica sa svih strana biskupije, predlažu donošenje sinodskih zaključaka i odluka te oblikovanje potrebnih normi lokalnog crkvenog prava.

Već sama činjenica da je prethodna biskupijska sinoda bila slavljena 1821. godine (prva otkako su 1773. godine sjedinjene Đakovačka i Srijemska biskupija) govori o važnosti toga događaja za našu biskupijsku zajednicu.

Zašto Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska?
Na tako veliku i ozbiljnu 'inventuru' sadašnjega stanja u našoj biskupiji i na zajedničko promišljanje zadaća Crkve pred sadašnjošću i budućnošću, dijecezanskog biskupa dr. Marina Srakića potaknulo je više okolnosti: Padom komunizma, dolaskom slobode i demokracije, te uspostavom Hrvatske države potpuno su se promijenile okolnosti i mogućnosti crkvenog djelovanja. Pred Crkvu su se postavila nova očekivanja i nove zadaće. Od nje se očekuje da u društvu bude jedan od važnih čimbenika odgoja mladih generacija, učiteljica čovječnosti i promicateljica dostojanstva svakog čovjeka. Ne samo da je otvoren put njezinoj prisutnosti i javnom djelovanju u društvu, nego se od vjernika očekuje da kršćanskim duhom i vrijednostima prožmu i unaprijede sva područja ljudskoga života: gospodarstvo, politiku, kulturu, društvenu etičnost, pravednost itd.

Istodobno, višestruke posljedice sistematske ateizacije u bivšem režimu te materijalne i druge posljedice ratnih razaranja u minulom Domovinskom ratu zahtijevaju ozbiljnu i dobro vođenu i organiziranu duhovnu i materijalnu obnovu čitave biskupije. Uz odgoj mladih generacija, posebno se treba pozabaviti kršćanskom izgradnjom odraslih vjernika, te njegovanjem molitvenog života i rasta u vjeri svih krštenika. U nekim područjima crkvenoga života prije nije bila moguća zahtjevna obnova biskupije usklađena sa smjernicama Drugog vatikanskog sabora, niti je dostatno zaživio duh koncilske obnove. Sada je vrijeme za ponovno okupljanje župnih zajednica, izgradnju crkvenog zajedništva i produbljenje svijesti svih vjernika o njihovoj suodgovornosti za život Crkve i važnosti njihova doprinosa u izgradnji ljudskog društva. Jednako zahtjevna potreba i zadaća jest novo objedinjavanje svih dijelova biskupije u uzajamnosti, solidarnosti i uvažavanju novonastalih prilika i osobitih potreba u pojedinim dijelovima biskupije. Posljednjih godina došlo je i do snažnijeg uključivanja laika teologa u život i poslanje Crkve, osobito na području školskog vjeronauka. No, potrebno je poraditi i na većem uključivanju i doprinosu vjernika laika u životu župnih zajednica te na otvaranju mogućnosti za njihov dobrovoljni (volonterski) i profesionalni rad u različitim područjima crkvenog života i kršćanskog služenja u društvu. To sve nije ostvarivo bez marljivih, brojnih i evanđeoskim duhom prožetih svećenika, redovnika i redovnica.

Vjerujemo da će produbljenje vjere i crkvenosti svih vjernika, a osobito već zaređenih i zavjetovanih osoba, uroditi i plodnijom brigom svih članova biskupijske zajednice za svećenički i redovnički podmladak. Svakodnevno se otvaraju i nova područja crkvenog djelovanja te se pojavljuju novi izazovi i potrebe prikladnog odgovora Crkve, što zahtijeva suradnju i zauzimanje svih njezinih članova. Započeta biskupijska sinoda, zato, želi biti ono što kaže sama i riječ sinoda: syn-hodos (zajednički hod) svih krštenika u molitvi, suodgovornosti i zajedništvu ususret trećem tisućljeću, te vrijeme buđenja, obnove i rasta čitave biskupijske zajednice.

Ciljevi Sinode
Iz svega slijedi da su ciljevi Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske sljedeći:
- okupiti mjesnu Crkvu i upoznati njezinu stvarnost kroz prosudbu što širih slojeva Božjega naroda;
- suočiti se na nov način s riječju Božjom i s odrednicama Drugog vatikanskog sabora;
- osnažiti vjeru, duhovni život, crkvenost i suodgovornost svih krštenika;
- pridonijeti rješenju poteškoća u apostolatu i upravi biskupijom;
- zacrtati nove puteve i oblike crkvenog djelovanja i života;
- pridonijeti usklađenosti različitih karizmi (darova) i službi za rast kraljevstva Božjega na prostorima Đakovačke i Srijemske biskupije.

Vidljivo je da Sinoda želi biti pastoralno usmjerena i sveobuhvatna, te da unaprijed ne nameće niti isključuje nijedno pitanje, nego da želi ostati otvorena za sve prijedloge koji će stići od najširih slojeva vjernika. Želja je stvoriti ozračje u kojem će se svi vjernici osjetiti pozvanima da promišljaju i kritički vrednuju sadašnje stanje crkvenog života, te da suodgovorno iznesu svoja očekivanja, prijedloge i mogućnosti vlastitog doprinosa s obzirom na život Crkve na našim prostorima u budućnosti. Vjerujemo da će u svom promišljanju postupno otkrivati i mogućnosti, potrebe te područje svoga vlastitog angažmana u vjerničkoj zajednici kojoj pripadaju.

Etape sinodskog hoda
Sazivanjem započela je prva, pripremna faza Sinode. Oblikovana su 4 sinodska pripremna odjela, a unutar svakog odjela već je oblikovano ili je u toku oblikovanje više pripremnih odbora. Pripremni odjeli su sljedeći: (1) za evangelizaciju; (2) za liturgiju; (3) za kršćanski poziv i služenje i (4) za ustroj biskupijske zajednice.

Sinoda se u pripremnoj fazi odvija na tri razine:
- župnoj, na kojoj bi se u rad Sinode trebao uključiti što veći mogući broj vjernika, dobiti snimak stanja i čuti razmišljanja i prijedloge najšire biskupijske zajednice, uključujući i sredinu u kojoj živimo, tj. i ljude izvan Crkve (dobro je čuti i njihovo viđenje Crkve te očekivanja od nje);
- nadžupnoj, na kojoj će svoj doprinos dati svećenici, redovnici, redovnice i vjeroučitelji (teolozi laici) te drugi vjernici izabrani od svojih župnih zajednica, te različite crkvene i katoličke udruge i pokreti vjernika;
- biskupijskoj, u sinodskim odjelima, odborima i stručnim komisijama, u čijem radu sudjeluju od biskupa imenovani i izabrani članovi Sinode, te različite stručne osobe.

Poslije pripremne, slijedi središnja faza Sinode, u kojoj se ona, na sinodskim zasjedanjima, događa u punom smislu. Na sinodskim zasjedanjima sudjeluju predstavnici svih slojeva Božjega naroda: svećenici, redovnici i redovnice, vjernici.

U završnoj fazi slijedit će oblikovanje sinodskih odluka i izjava, njihovo konačno objavljivanje, te kanonski i pastoralni oblik njihove primjene.

Priprema sinode na župnoj i na nadžupnoj razini - 'biskupijsko savjetovanje' 'Biskupijsko savjetovanje', predviđeno crkvenim dokumentima o biskupijskim sinodama, želi vjernicima dati mogućnost da očituju svoje potrebe, želje i mišljenje o predmetu biskupijske sinode, te tako savjetovati dijecezanskog biskupa u određivanju pitanja o kojima će raspravljati sinoda. Na prijedlog Pripremnog povjerenstva, Biskup je odlučio da se biskupijsko savjetovanje vezano uz Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku poveže s pripremnom fazom Sinode na župnoj i nadžupnoj (regionalnoj) razini i da se provede kroz dijalog u kojega bi trebalo uključiti što je moguće veći broj vjernika.

Taj dijalog se treba zbivati radom u malim skupinama, a broj malih skupina ni u jednoj sredini nije ograničen. Štoviše, sveobuhvatnost Sinode i želja da se zahvati što je moguće širi krug vjernika potiču da takvih skupina i ostvarenih razgovora bude što više.

Zašto kroz susrete i dijalog u malim skupinama vjernika?
Male skupine omogućuju osobno izricanje svakoj osobi. Osim što vrednuje osobni doprinos svake osobe, iskreni razgovor i dijalog u skupini vjernika istodobno hrani vjeru svakog sudionika, potiče na osobno izricanje vlastitih misli i stavova, uči slušati i čuti druge, razvija osjećaj za drugoga, omogućuje bolje uzajamno upoznavanje, razumijevanje i međusobno obogaćivanje, izgrađuje i produbljuje zajedništvo, budi solidarnost te snaži crkvenost i pokreće na kršćansku zauzetost. Zajednički razgovor u vjeri uvodi u proces osobnog i zajedničkog rasta te promiče ljudsko, povijesno i crkveno dozrijevanje. Zajedničko promišljanje svećenika i vjernika snaži i izgrađuje tzv. sinodalni princip u životu Crkve (supsidijarnost i suodgovornost) te priprema teren za oživotvorenje struktura dijaloga i suodgovornosti na župnoj i biskupijskoj razini, koje je predvidio Drugi vatikanski sabor, a zakonski uredio Zakonik kanonskog (crkvenog) prava.

Razgovori u skupinama vjernika imaju, stoga, veliku, gotovo presudnu važnost za uspjeh naše Sinode. Kroz razgovore u skupinama vjernika želi se ostvariti ne samo tzv. biskupijsko savjetovanje, nego i unaprijediti crkveni život, tj. ti bi razgovori trebali imati i veliko pastoralno značenje: doprinijeti produbljenju vjere i rastu u crkvenosti. Željeli bismo da doprinesu boljem uzajamnom upoznavanju i snažnijem povezivanju vjernika unutar svake župne zajednice i unutar biskupije te da tako doprinesu izgradnji crkvenog kršćanskog zajedništva na svim razinama, da u proces vjerničkog dozrijevanja i crkvenog promišljanja uvedu što je moguće veći broj vjernika, te da svećenike i vjernike laike vježbaju u međusobnom uvažavanju i slušanju, uvodeći ih u zajednički rad i međusobnu suradnju.

Vjerujemo da će se na taj način u svakoj župnoj zajednici postupno oblikovati i barem jedna skupina suradnika, koji će - kad biskupijska sinoda završi - biti kvasac u svojoj župnoj zajednici i nositelji poslijesinodske obnove te provođenja sinodskih zaključaka u život. Držimo, zato, da će sinoda uspjeti u onoj mjeri u kojoj će se vjernici i svećenici potruditi oko okupljanja u malim skupinama i oko kvalitete razgovora u tim skupinama vjernika. Prema dekretu o sazivanju sinode i smjernicama koje je Biskup dao svećenicima i drugim animatorima sinodskog procesa, sinodskoj problematici i razgovorima treba dati prioritet pred drugim pastoralnim obavezama, a sinodske teme valja uklapati u sve postojeće oblike redovitog pastoralnog djelovanja.

Da bi se olakšalo organiziranje susreta i vjernički dijalog u manjim skupinama, sinodski pripremni odjeli su dobili zadaću da u svojim odborima pripreme radne materijale za različita pitanja sa svog tematskog područja i da se ti radni materijali šalju u župne zajednice kao pomoć za razgovor u malim skupinama. Za svaki razgovor pripremljen i su i radni listovi koji bi Vam trebali olakšati uključivanje u sinodsko promišljanje i pospješiti Vaš doprinos odvijanju biskupijske sinode i izboru sinodskih pitanja.

Metodologija rada
Na početku sinode odlučili smo slijediti metodu triju koraka:
Prvi korak: utvrđivanje polazišta, u kojemu si u svjetlu riječi Božje i crkvenih dokumenata nastojimo posvijestiti narav, zadaću i poslanje Crkve, odnosno što je Crkva u sebi i kakva bi trebala biti da bi ispunila svoje poslanje (/u/vidjeti);

Drugi korak: vrednovanje i prosuđivanje sadašnje situacije naše mjesne Crkve u svjetlu onoga kakva bi trebala biti (vrednovati/prosuditi);

Treći korak: iznošenje prijedloga i stvaranje planova kako nadići sadašnje poteškoće te traženje novih puteva i oblika pastoralnog djelovanja koji će dovesti do toga da život i djelovanje Crkve budu usklađeni s Božjom riječju i zahtjevima crkvenih dokumenata (djelovati).

U skladu s tom metodom Pripremni sinodski odjeli i njihovi odbori pripremaju građu za duhovnu i katehetsku pripremu vjernika te radne listove koji trebaju poslužiti kao pomoć vjernicima u njihovu zajedničkom promišljanju u malim skupinama. Svaki radni list ima tri sastavna dijela: 1. Poticajna misao; 2. Pregled i prosudba postojećeg stanja (pozitivne i negativne strane); 3. Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu - prijedlozi za sinodsko zasjedanje.

Prvi dio radnog lista donosi tzv. “poticajnu misao”. Izabrana je da posluži kao poticajna motivacija za zajedničko crkveno promišljanje o određenoj temi koja se predlaže za razgovor ili kao kratka sinteza crkvenog nauka o dotičnoj temi.

Pitanja i natuknice u drugom dijelu radnog lista, nazvanom Pregled i prosudba postojećeg stanja (pozitivne i negativne strane), žele olakšati razgovor o sadašnjem stanju crkvene prakse i njezinu prosudbu, te pomoći uočavanje pozitivnih i negativnih aspekata te prakse.

Podpitanja i natuknice u trećem dijelu radnog lista (Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu; prijedlozi za sinodsko zasjedanje) potiču promišljanje o onome što bi trebalo činiti kako bismo sadašnje stanje kršćanskog života te različita područja crkvenog djelovanja uskladili s Evanđeljem Isusa Krsita te sa zahtjevima crkvenih dokumenata.

Veoma je važno da sa svakog razgovora Tajništvu Sinode bude poslano pismeno izvješće u kojem se u glavnim crtama iznose sadržaj razgovora, te zaključci i prijedlozi skupine koja je razgovarala.

Svaki sudionik razgovora u skupini vjernika (i svaka osoba dobre volje koja možda ne može ili ne želi sudjelovati u razgovoru u župi) također može svoje osobno razmišljanje pismeno poslati Tajništvu Sinode na adresu koja je otisnuta na dnu svakog radnog lista. Tajništvo Sinode uvažava i sve saminicijativne pismene prijedloge pojedinih osoba, skupina vjernika, ali i drugih zainteresiranih ljudi dobre volje. Tajništvo Sinode će sve prijedloge i razmišljanja dostaviti nadležnim pripremnim odjelima na njihovu prosudbu. No, Tajništvo Sinode se ne obvezuje da će odgovoriti na sve samoinicijativne dopise. Anonimni dopisi i prijedlozi neće se razmatrati.

Što očekujemo od vjernika?
Sve Vas, kršćanske vjernike molimo i pozivamo da se odazovete pozivima svećenika i drugih animatora sinodskog procesa na molitvu za uspjeh Sinode te da se aktivno uključite u razgovore i promišljanje na župnoj i na regionalnoj razini. I Vi ste Crkva, a Vaš je doprinos - makar se možda Vama osobno činio i neznatnim - nezamjenjiv. Nemojte dopustiti da se tako važno događanje u životu Crkve i župne zajednice kojoj pripadate, odvija bez Vas. Pozovite i druge da se i oni uključe.

Članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, crkveni odbornici i drugi stalni suradnici pozvani su ponijeti i veći teret, ne zadovoljavajući se samo osobnim sudjelovanjem u razgovorima na koje su pozvani, nego i animiranjem razgovora u svojoj sredini te drugim oblicima suradnje i pomoći gdje god je to potrebno.

Dr. Đuro Hranić, tajnik

SMJERNICE ZA BISKUPIJSKO SAVJETOVANJE U PRIPREMI SINODSKIH ZASJEDANJA

Polazište
Proces biskupijskog savjetovanja i prepoznavanja pitanja o kojima bi trebala raspravljati Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska žele zahvatiti što je moguće veći broj vjernika. Biskupijsko savjetovanje sadržava:
(1) upoznavanje vjernika s teološkim pristupom pojedinim pitanjima crkvenog života i sa samom slikom Crkve u novijim crkvenim dokumentima;
(2) diskusiju u manjim skupinama vjernika na različitim razinama i njihovo slobodno izricanje vlastitih pitanja i prosudbi o sadašnjem stanju na različitim područjima života Crkve;
(3) iznošenje prijedloga o načinima poboljšanja crkvene prakse i o sadržaju Biskupijske sinode.
Da bi olakšali i unaprijedili biskupijsko savjetovanje pojedini pripremni odjeli pripremit će radne materijale s pripadnih tematskih područja. Pripremljeni radni materijali će pružati pomoć u poučavanju vjernika o pojedinim temama, poslužit će kao podloga i pospješit će razgovor u manjim skupinama te olakšati vjernicima uočavanje pastoralnih izazova u njihovoj sredini i njihovo iznošenje vlastitih prijedloga o sadržaju sinode.

Promišljajući iz svoje konkretne i specifične situacije pojedine skupine vjernika će sigurno uočiti probleme i pitanja koji neće biti posebno istaknuti u primljenim radnim materijalima za diskusiju u manjim skupinama vjernika. No, vjernici će razmišljati i o takvim pitanjima i tajništvu Sinode će dostaviti sve svoje prijedloge. I takvi će prijedlozi biti dragocjen dio njihova doprinosa sadržaju biskupijske sinode.

Pripremni odjeli
Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska imat će četiri pripremna odjela: 1. za evangelizaciju, 2. za liturgiju, 3. za kršćanski poziv i služenje te 4. za strukture crkvene zajednice.

U radu pripremnih odjela, osim članova Sinode, mogu sudjelovati i pomagati i druge stručne osobe.

Načela metodologije rada u pripremnim odjelima
Svakom pripremnom odjelu, na čelu s njegovim voditeljem, ostaje sloboda organiziranja metodologije rada unutar odjela. Odjeli samostalno organiziraju rad u odborima i (kad to ocijene potrebnim, pododborima) za pitanja s njihovog tematskog područja.

Metodologija rada pripremnih odjela u odnosu prema širokim slojevima vjernika i prema tajništvu Sinode je ujednačena i zajednička za sve odjele.

Metodologija pripreme radnih materijala koji trebaju pomoći proces biskupijskog savjetovanja.
Metodologija izrade radnih materijala koji se imaju slati po Biskupiji zajednička je svim pripremnim odjelima. U svaki radni materijal trebaju biti ugrađena sljedeća 3 elementa:
(1) nekoliko temeljnih teoloških misli o dotičnoj temi (koji će vjernicimaposlužiti za upoznavanje s teološkim pristupom pojedinim pitanjima i sa zadanom slikom Crkve, tj. za duhovnu i katehetsku pripremu);
(2) pitanja za prosuđivanje aktualne crkvene prakse;
(3) poziv na iznošenje prijedloga o načinima poboljšanja crkvene prakse.

Kad je jedan odjel pripremio radni materijal za diskusiju u manjim skupinama vjernika, svoj radni materijal predaje tajništvu Sinode, zajedno s datumom do kada očekuje izvješća s diskusija u različitim skupinama vjernika.

Tajništvo prosljeđuje primljeni radni materijal pripremnom povjerenstvu. Kad je radne materijale odobrio dijecezanski biskup, tajništvo će ih umnožiti i dostaviti župnim uredima i po potrebi drugim naslovnicima.

Subjekti procesa biskupijskog savjetovanja
Narav nekih pitanja te zahtjev cjelovitosti i kvalitete biskupijskog savjetovanja ponekad će zahtijevati ili sugerirati da se o njima, osim (a ponekad i umjesto) u župnim pastoralnim vijećima, raspravlja i u drugim skupinama vjernika: u župi (npr. roditelji, mladi,...) ili na nadžupnoj razini (npr. svećenici, ustanove posvećenog života, vjeroučitelji i drugi nositelji nekih službi, neka od vjerničkih društava, katoličkih udruga, duhovnih pokreta, posebne ustanove u Biskupiji...). Pripremni odjeli će u takvim slučajevima, zajedno s pripremljenim radnim materijalima, tajništvu Sinode dostaviti i konkretne prijedloge o slanju pripadajućeg radnog materijala takvim skupinama vjernika da i one očituju svoje mišljenje o predloženim pitanjima.

Tko provodi biskupijsko savjetovanje?
Kad dobiju radni materijal, župnici će poučiti vjernike o predloženim temama te okupljati župna pastoralna vijeća (tamo gdje nema župnog pastoralnog vijeća, okupljat će druge skupine suradnika) i druge - u radnom materijalu - predložene skupine vjernika u svojoj župi i s njima razmotriti sva predložena pitanja. Organiziranje diskusije na nadžupnoj razini pripada dekanima ili odgovornim osobama onih udruga ili skupina vjernika koje dobiju radni materijal. Biskup može za pojedine teme tu brigu povjeriti i drugim prikladnim osobama (npr. nekome od članova sinode koji se inače bavi određenom problematikom) i sl.

Slanje izvješća s rezultatima razgovora u manjim skupinama vjernika
Župne zajednice i druge skupine vjernika koje prime radni materijal vraćaju izvješća o diskusiji u svojoj sredini i svoje druge prijedloge o sadržaju Biskupijske sinode tajništvu Sinode pismenim putem. O slanju izvješća iz svake manje skupine brine se onaj tko je bio dužan okupiti tu skupinu vjernika. U toj zadaći može mu pomagati zapisničar. U svakom izvješću koje se šalje tajništvu Sinode s rezultatima diskusije u nekoj skupini vjernika uvijek su sadržani sljedeći elementi:
(1) tema izvješća, skupina koja je o temi raspravljala te datum, mjesto održavanja i broj osoba prisutnih na susretu s kojeg se šalje izvješće;
(2) osvrt na postojeću crkvenu praksu (praktično prosuđivanje njezine prikladnosti);
(3) prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu tj. prijedlozi za sinodsku raspravu.

Primljena izvješća s biskupijskog savjetovanja tajništvo Sinode dostavlja nadležnom pripremnom odjelu. Pripremni odjeli studiraju prispjela izvješća i na temelju dobivenih prijedloga o sadržaju biskupijske sinode pripravljaju prijedloge pitanja za sinodsko zasjedanje. Pripravljene spise koje predlažu za sinodsko zasjedanje pripremni odjeli dostavljaju tajništvu Sinode, a tajništvo pripremnom povjerenstvu. Biskup može, ako to smatra potrebnim, dobivene materijale ponovno vratiti nadležnom odjelu na daljni studij i doradu.

Slobodni i samoinicijativni prijedlozi
Svoje prijedloge i razmišljanja o različitim pitanjima crkvenog života tajništvu Sinode mogu samoinicijativno poslati i vjernici pojedinci, pojedine skupine vjernika, ali i drugi zainteresirani ljudi dobre volje. Tajništvo Sinode će sve prijedloge i razmišljanja dostaviti nadležnim pripremnim odjelima na njihovu prosudbu. No, tajništvo Sinode ne odgovara na samoinicijativne dopise. Aninimni dopisi i prijedlozi neće se razmatrati.

Priprema prijedloga pitanja za sinodsko zasjedanje
Na temelju materijala primljenih od pripremnih odjela pripremno povjerenstvo pripravlja pitanja za sinodska zasjedanja. Biskup određuje pitanja za sinodsku raspravu. Izabrana pitanja potom prolaze stručnu biblijsku, teološku, pastoralnu i pravnu lekturu, a biskup na kraju odobrava slanje pripravljenih pitanja i spisa sinodskim članovima najmanje mjesec dana prije predviđenog sinodskog zasjedanja.

dr. Đuro Hranić, tajnik

Biskupijsko savjetovanje: upute za razgovore u skupinama vjernika

I. Smisao i važnost razgovora u malim skupinama vjernika
Razgovori u malim skupinama vjernika imaju veliku, gotovo presudnu važnost za uspjeh Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Kroz razgovore u malim skupinama vjernika želimo ostvariti tzv. biskupijsko savjetovanje, kojega predviđa uputa o biskupijskim sinodama što su je izdale Kongregacija za biskupe i Kongregacija za evangelizaciju naroda. No, ti razgovori istodobno bi trebali imati i veliko pastoralno značenje. Željeli bismo da razgovori u malim skupinama doprinesu boljem uzajamnom upoznavanju i snažnijem povezivanju vjernika unutar svake župne zajednice i unutar biskupije te da tako doprinesu izgradnji crkvenog kršćanskog zajedništva na svim razinama, da u proces vjerničkog dozrijevanja i crkvenog promišljanja uvuku što je moguće veći broj vjernika, da doprinesu njihovu rastu u crkvenosti i suodgovornosti, da svećenike i vjernike laike vježbaju u međusobnom uvažavanju i slušanju te u zajedničkom radu. Vjerujemo da će se na taj način u svakoj župnoj zajednici oblikovati barem jedna skupina suradnika, koji će - kad Biskupijska sinoda završi - biti nositelji provođenja sinodskih zaključaka u život.

Sinoda će, zato, uspjeti u onoj mjeri u kojoj ćemo se potruditi oko okupljanja vjernika u malim skupinama i u kojoj se budemo trudili oko kvalitete razgovora u skupinama vjernika.

Prema Biskupovu dekretu o sazivanju sinode, sinodskoj problematici treba dati prioritet pred drugim pastoralnim obavezama i izazovima i sinodske teme treba uklapati u sve postojeće oblike pastoralnog djelovanja.

II. Katehetska i duhovna priprema te animiranje vjernika

Očekivanja od svećenika
Animiranje najšire biskupijske zajednice spada ponajprije na svećenike. Uspjeh sinode uvelike ovisi o njihovom doprinosu cjelokupnom sinodskom procesu.

Duhovna i katehetska priprema ostvarivat će se ponajprije na nedjeljnim euharistijskim slavljima. Zadaća je svakog svećenika da bude prvi animator vjernika u svojoj župnoj zajednici. Svećenici su pozvani na nedjeljnom euharistijskom slavlju, poštujući liturgijska čitanja, koliko je moguće homiletski obraditi ili barem poslije popričesne molitve kratko (u župnim obavijestima) upoznati zajednicu vjernika s temom razgovora u svagdanima toga tjedna, uvesti vjernike u pojedine teme i na taj način ih senzibilizirati, zainteresirati i pozvati da dođu na razgovor u malim skupinama preko tjedna o predloženoj temi. Vjernike valja pozitivno motivirati i pozvati da daju svoj doprinos sinodskom promišljanju te ih izazvati (u najpozitivnijem smislu te riječi) da se svojim doprinosom uključe u sinodski proces.

Svećenici, vjeroučitelji, katehete u župama i drugi animatori sinodskog procesa će u teološko-pastoralnom uvodu, službi riječi i radnim listovima naći građu koju lako mogu sami prilagoditi svojim potrebama i homiletski obraditi svaku temu, oblikovati katehezu i sl.

Svaka pojedina tema sugerirat će i molitvene nakane, te liturgijska grupa može lako pripremiti zazive molitve vjernika prilagođene teme koja se obrađuju i potrebama zajednice vezanim uz tu temu.

Očekivanja od vjeroučitelja i svih ostalih animatora sinodskog procesa
Vjeroučitelji će animirati mlade na vjeronaučnim i katehetskim susretima, te kroz osobne susrete. Poštovat će u potpunosti školski plan i program, a u sinodske teme će uvoditi tako da u okviru postojećih mogućnosti koje im pružaju školski plan i program napominju konkretne mogućnosti proširenja i nastavak promišljanja o pojedinim temama kroz uključivanje u sinodski proces. Susrete s kolegama u školi i s roditeljima će također na mudar i razborit način koristiti za animiranje i poticanje interesa za razgovore u skupinama vjernika u župnim zajednicama.

Vjeroučitelji mogu pomoći u duhovnoj i katehetskoj pripremi različitih kategorija vjernika; mogu i samostalno organizirati razgovor o sinodskim temama sa skupinama mladih i drugih vjernika s kojima inače rade. Od vjeroučitelja i svih ostalih animatora sinodskog procesa je za očekivati da razgovor o sinodskim temama prenesu i izvan crkvenog i župnog prostora sve do onih tzv. “rubnih” vjernika i katolika nepraktikanata.

Povezivanje sinodskog procesa s redovitim pastoralnim djelovanjem
Pojedine teme mogu se obrađivati na vjeronauku s mladima, sa studentima i odraslima; na biblijskim satima se mogu uzeti biblijski tekstovi vezani uz te teme, tako da se ti razgovori u malim skupinama o različitim temama mogu izvrsno uklapati u već postojeće oblike pastoralnog rada. Štoviše, i same razgovore može se uklapati u već postojeće oblike okupljanja vjernika u župnim zajednicama te u različite susrete na regionalnoj razini.

Kateheza u uvodnom dijelu razgovora u skupini vjernika
Da bi vjernici koji se odazovu na razgovor u malim skupinama mogli plodno razmišljati o pojedinim pitanjima i iznositi svoje prosudbe i prijedloge (uz opće animiranje i poučavanje na nedjeljnim liturgijskim slavljima i u drugim prigodnim liturgijskim i izvanliturgijskim susretima) potrebno je prethodno ih uvesti u temu razgovora i pružiti im teološko-ekleziološko polazište svake pojedine teme predložene za razgovor. Stoga će animator razgovora u skupini vjernika na početku susreta, poslije uvodnog molitvenog dijela, najprije održati kratku katehezu (do 15 minuta) i vjernicima pružiti krirterije, u čijem svjetlu će vjernici moći vrednovati postojeće stanje u Crkvi i iznositi svoje prijedloge za bolju ili novu crkvenu praksu.

Predloženi radni tekst o nekoj temi služi kao podloga za uvodnu katehezu na razgovoru za sve skupine vjernika. Naravno, animator će iz toga teksta izvući naglaske koji mogu biti zanimljivi i potrebni upravo toj grupi.

III. Oblikovanje skupina za razgovor i ozračje razgovora

Načela s obzirom na veličinu skupine vjernika za razgovor
Za razgovor u malim skupinama postoje određeni preduvjeti da bi se stvorila opuštena atmosfera, ozračje i mogućnost da se svatko izrekne i da se ne boji izreći ono što misli itd. Taj se broj kreće između 10 i 15 osoba (obično se kao idealan broj uzima 12 osoba). (Isus je dobro poznavao ljudsku psihologiju!)

Postoji opasnost da se ponekad okupi prevelika grupa (npr. ako se pozove sve stare osobe i bolesnike; sve odrasle vjernike u župi, sve mlade i sl.) te da se ne stvore preduvjeti za razgovor.

Vjerojatno se više bojimo slabog odaziva i pomanjkanja interesa. No, ipak ne treba biti pesimističan i valja voditi računa o tome da se ne dogodi da grupe budu prevelike. Ne osiguraju li se preduvjeti i potrebno ozračje razgovora u kojemu svatko može doći do riječi i izreći svoju misao, možemo unaprijed biti sigurni da ćemo imati mogućnost lamentirati radi pomanjkanja interesa kod vjernika.

Prema preporuci Pripremnog povjerenstva, najveći broj vjernika u jednoj skupini, da bi se u njoj moglo razgovarati, u načelu ne bi trebao prelaziti broj od 20 osoba, maksimalno do 25 osoba. Naime, jedan dio vjernika nije navikao na takav razgovor. U skupinama od dvadesetak osoba će se ipak naći onih koji se ne boje uzeti riječ, a ostali će - uz pomoć radnih listova koje će imati u rukama - moći aktivno pratiti razgovor. Za pretpostaviti je da će se poslije nekoliko takvih praćenja razgovora pomalo svi oslobađati i postupno uzimati riječ.

Velike i male skupine
Kod pozivanja pojedinih kategorija vjernika potrebno je predvidjeti koliki bi se broj vjernika otprilike mogao odazvati. Ako predviđamo više vjernika, potrebno je osigurati animatore i prostor za paralelan rad ili vjernike kod pozivanja pozvati ili podijeliti tako da se osiguraju manje grupe. Ako u župi nemamo dovoljno prostora, vjerojatno je moguće - u onim slučajevima kad je to potrebno - dogovoriti korištenje prostora u školi, društvenih prostorija i sl.

Ako unatoč svih predviđanja ugodno iznenadi veći broj vjernika, a nema više animatora niti mogućnosti za podjelu grupe, važno je da animator bude praktičan te da se znade prilagodi situaciji. U tom slučaju moći će, poslije iznesene kateheze, grupu podijeliti u niz malih grupa od po nekoliko osoba koje se okreću jedna prema drugoj te se nastavlja razgovarati metodom “košnice” i na kraju svaka grupa kratko iznese glavne ideje i plodove razgovora u grupi.

Ne smijemo omalovažavati niti one male skupine od po nekoliko vjernika. Koji puta, može se dogoditi, da će biti plodniji razgovor nekoliko osoba - i za njih osobno i za sinodski proces - nego da su se odazvali u iznenađujuće velikom broju te se moralo razgovarati metodom košnice u prepunoj dvorani.

Koje skupine vjernika pozivati na susrete?
Na radnim listovima predložene su i skupine vjernika kojima bi ti radni listovi trebali poslužiti kao pomoć i temelj za razgovor.

Pri tome treba razlikovati obavezne susrete koje trebaju organizirati sve župe (njih je za područje evangelizacije ukupno deset) i prijedlog ostalih skupina vjernika za razgovor o pojedinim temama koje, iako su predložene, nisu obavezne za sve župe. Njihovo je ostvarenje vezano uz sastav župe, njezinu pastoralnu fizionomiju, broj vjernika određenog uzrasta, prisutnost specifičnih skupina vjernika i drugim prilikama u svakoj pojedinoj župi.

Osim toga, župnici i svi ostali animatori sinodskog procesa nastojat će pastoralno razmišljati što bi bilo dobro i pastoralno korisno za župu i vjernike u župi te za cjelokupan sinodski proces. Nastojat će biti kreativni i promisliti, za svaku predloženu temu i pripadajući radni list, mogu li pozvati još koju kategoriju vjernika u svojoj župi. Kad se god naslućuje ostvarivim i pastoralno razboritim ili korisnim za pastoral njihove župne zajednice, organizirat će razgovore i za skupine vjernika u svojoj župi koje uopće nisu predložene u radnim listovima.

Nastojat će ne samo da se u njihovoj župi razgovara o što više predloženih tema i sa što više različitih skupina vjernika, nego i da razgovorima bude zahvaćen što je moguće veći broj vjernika.

Razgovori se ne moraju nužno i isključivo organizirati u crkvenom prostoru, nego se mogu organizirati u bilo kojem prostoru.

U sinodski proces uključiti i vjernike s filijala
U tom procesu biskupijskog savjetovanja i razgovora u malim skupinama vjernika ne smiju biti isključeni niti zapostavljeni vjernici s filijala. I njima je potrebno osigurati animatore, radne materijale i mogućnost razgovora.

Ukoliko su filijale raštrkane i malene, moguće je objediniti više filijala zajedno. Uz malo kreativnosti vjerojatno se može dogovoriti prijevoz privatnim automobilima i nadići druge praktične poteškoće.

Pozitivan pristup
Ne treba pokazivati nezadovoljstvo i na nedjeljnim euharistijskim slavljima ljutiti se na vjernike ukoliko su se slabo odazvali pozivu na neki od razgovora. Bit će korisnije isticati pozitivna iskustva razgovora s onima koji su se odazvali i naglašavati ono što je dobro, tako da se kod nemarnih vjernika izazove “ljubomora” radi propuštenog ili pozitivna “znatiželja”. Umjesto izricanja nezadovoljstva, više se valja truditi oko stvaranja lijepe i ugodne atmosfere i u najmanjim skupinama vjernika.

Uređenje prostora za razgovor
Potrebno je oblikovati prikladan prostor za razgovor u malim skupinama vjernika. Animator se treba pobrinuti da se stolice slože u krug (ili barem u polukrug). Za vrijeme razgovora neka nitko ne stoji (posebno ne animator). Naime, ako netko od prisutnih stoji ne može se osjećati ugodno niti je moguće ostvariti potrebnu atmosferu za iskren i otvoren razgovor ravnopravnih sugovornika. Ako animator razgovora stoji, mogao bi biti shvaćen kao učitelj o čijim se riječima ne može diskutirati te bi se razgovor mogao pretvoriti u frontalni rad i(li) “učiteljevo” prozivanje “učenika”. U tom slučaju neće se ostvariti povjerenje, otvorenost, uvažavanje drugoga i međusobno osluškivanje. Animator ne treba niti katehezu iznositi stojeći (osim ako to zahtijeva korištenje pomagalima), nego radije sjedeći s vjernicima u krugu.

Njegovanje zajedništva
Želimo li razgovore u malim skupinama doista iskoristiti za stvaranje župnog zajedništva i izgradnju suradnika, pastoralna razboritost pokazuje kako je dobro da se vjernici ne raziđu odmah poslije razgovora, nego da se zadrže koju minutu u nevezanom razgovoru. Lako ćemo ih zadržati ponudimo li ih nekom sitnicom. Vjerojatno će nastaviti sasvim slobodan i nevezan razgovor o temi, a animator će na indirektan i spontan način dobiti povratnu informaciju o tome kako su doživjeli razgovor. Pozitivno iskustvo ljudskog i bratskog te opuštenog susreta prenijet će i drugima te i sami postati najbolji animatori cijele župne zajednice. Lijepo iskustvo prvog susreta siguran je uvod i priprema daleko otvorenijeg i još kvalitetnijeg razgovora na drugom susretu i o drugoj temi.

Vjernička klima razgovora
Razgovori o različitim temama u malim skupinama vjernika nisu i ne smiju se pretvoriti u “debatni klub” ili nadglasavanje o nekoj stvari, nego susret u vjeri. Riječ je o suodgovornom vjerničkom okupljanju i crkvenom promišljanju vjernika koji se stavljaju u stav osluškivanja Božje riječi i Božje volje za njihovu crkvenu zajednicu. Razgovori se odvijaju u molitvenom i autentičnom vjerničkom ozračju u svjetlu teologije i nauka Crkve. Zato svaki razgovor započinje i završava molitvom okupljenih vjernika i slavljem kratke službe riječi na početku susreta, koja je pripravljena za svaku pojedinu temu i priložena radnim materijalima koje ovdje donosimo.

Animatori razgovora u skupinama vjernika su zamoljeni da na svaki susret sa sobom ponesu Bibliju i da se pobrinu da se iz Biblije, unutar uvodne službe riječi, pročita predloženi biblijski tekst. Željeli bismo da na razgovorima u skupinama vjernika bude prisutna knjiga Biblije - kao simbol koji govori da nas okuplja riječ Božja. U pripremljenim službama riječi koje ovdje predlažemo, zato, donosimo samo naznaku biblijskog teksta, ali ne i sam biblijski tekst.

Sloboda u izricanju i ozbiljnost zadaće animatora
Crkva je istodobno i sveta (radi spasenjske prisutnosti i djelovanja Duha Krista uskrsloga) i grešna (jer Crkvu čine ljudi, te u njoj ima i negativnih pojava, pa čak i ‘grešnih struktura’). Razgovori u malim skupinama vjernika trebaju, među ostalim, donijeti vjerničku prosudbu aktualnog stanja s obzirom na različita pitanja i područja života naše mjesne Crkve. Oni žele doprinijeti uočavanju i pozitivne i negativne strane sadašnje crkvene prakse.

U razgovorima, zato, ne treba zaobilaziti istinu i smiju se čuti i kritički tonovi. Nitko se ne bi smio ljutiti radi tih kritičkih tonova, niti dopustiti da ga to osobno isprovocira. Osobito si to ne smije dopustiti animator razgovora u skupini, jer će na taj način blokirati razgovor i ugroziti jednu od njegovih bitnih dimenzija: slobodu. U procesu biskupijskog savjetovanja ne treba se bojati onoga što “ne bi godilo” vlastitim ušima ili “onima u Đakovu”. Nikome ne treba upadati u riječ niti mu zabraniti da izrekne što misli (pa makar objektivno i ne bio u pravu i bez obzira na njegovu “pravovjernost”). Nema razloga bojati se istine, jer jedino nas ona može osloboditi. Osim toga, tek kad dopustimo da se drugi do kraja izrekne i kad ga doista uspijemo čuti, moći ćemo ga razumjeti i tražiti njemu prilagođene oblike i sadržaje navještaja. Bez poznavanja “tla” nema uspješnog “sijanja”. Diskusiju, stoga, u načelu, ne treba prekidati, osim pri udaljavanju od teme, radi usmjeravanja na temu razgovora.

No, razgovori nisu “sudnica” u kojoj Crkvu svakako treba osuditi. Osim negativnih strana, valja uočavati i ono što je pozitivno i dobro u našim crkvenim zajednicama - da to možemo njegovati, čuvati i razvijati i da nam to bude polazište u izgradnji pozitivne strane. Nikada nije baš sve crno. Zato u razgovorima uvijek valja polaziti od pozitivnoga, isticati ono što je dobro, a potom se valja suočiti i s onim što nije prožeto Kristovim Duhom i ne odiše njegovim spasenjem.

Promišljajući iz svoje konkretne i specifične situacije pojedine skupine vjernika će sigurno uočavati pozitivne strane, probleme i pitanja vezana uz temu razgovora, a koja neće biti naslućena niti postavljena u podpitanjima u radnom listu. Animator će se truditi oko stvaranja ozračja slobodnog i iskrenog razgovora u kojem će do izražaja doći sva razmišljanja i sva otvorena pitanja crkvene prakse.

IV. Shema razgovora u skupini vjernika

(orijentativno)

Molitva - kratka služba riječi 5 min (koju će pripremiti pripremni odbori i dostaviti zajedno s uvodnim teološko-pastoralnim tekstom i radnim listom)
Uvodna kateheza - upoznavanje s teološko-pastoralnim 15 min (najviše) pristupom temi razgovora (izložit će je animator rada u skupini ili druga pripremljena osoba koja će se pri tome poslužiti uvodnim teološko-pastoralnim tekstom kojega priređuju pripremni odbori za svaku pojedinu temu koju će predložiti za razgovor)
Razgovor: (ima dva dijela, a odvija se uz pomoć podpitanja u radnom listu kojega u rukama ima svaki sudionik razgovora u skupini)
Pregled i prosudba postojećeg stanja 30-tak min (pozitivne i negativne strane) (pri kraju ovog dijela razgovora, animator će nastojati rezimirati i izvući najvažnije i najviše spominjane ideje i na taj način zaokružiti prvu cjelinu razgovora)
Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu; 30-tak min prijedlozi za sinodsko zasjedanje (pri kraju ovog dijela razgovora, animator će također rezimirati i izvući najvažnije i najviše spominjane ideje i na taj način zaokružiti i drugu cjelinu razgovora; dat će na kraju i mogućnost da se kaže ono o čemu nije bilo razgovora i mogućnost ako netko od prisutnih želi nešto dodatno reći, predložiti, primijetiti)
Kratka zahvalna molitva 1-2 min
Ukupno 80-tak min

V. Radni listovi
Sastavni dijelovi radnog lista
Svaki radni list ima tri sastavna dijela: 1. Poticajna misao; 2. Pregled i prosudba postojećeg stanja (pozitivne i negativne strane); 3. Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu - prijedlozi za sinodsko zasjedanje.

Prvi dio radnog lista donosi tzv. “poticajnu misao”. Izabrana je da posluži kao poticajna motivacija za zajedničko crkveno promišljanje o određenoj temi koja se predlaže za razgovor ili kao kratka sinteza crkvenog nauka o dotičnoj temi. Ponekad je riječ o dlomku nekog relevantnog crkvenog dokumenta o temi razgovora. Poslije uvodne molitve, ovu će poticajnu misao izložiti i pojasniti prisutnim vjernicima animator rada u skupini ili druga pripremljena osoba. Pri tom će se poslužiti i teološko-pastoralnim polazišnim tekstom, pripremljenim o istom pitanju.

Pitanja i natuknice u drugom dijelu radnog lista, nazvanom Pregled i prosudba postojećeg stanja (pozitivne i negativne strane), žele olakšati snimak sadašnje situacije crkvene prakse i njezinu prosudbu u svjetlu teologije i koncilske ekleziologije te pomoći uočavanje i pozitivnih, a ne samo negativnih aspekata te prakse. Animator će voditi računa i o tome da se ovaj dio razgovora previše ne otegne, te da isto toliko vremena ostane i za drugi dio razgovora.

Podpitanja i natuknice u trećem dijelu radnog lista (Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu; prijedlozi za sinodsko zasjedanje) potiču promišljanje o onome što nam je činiti kako bismo sadašnje stanje crkvene prakse uskladili sa željenom slikom Crkve i sa zahtjevima koncilske obnove. Pozivaju nas na promišljanje puta kojim nam je ići i njegovih etapa kako bismo stigli do željenog cilja - do crkvene stvarnosti usklađene s konkretnim potrebama našega vremena, koncilskom ekleziologijom i zahtjevima crkvenih dokumenata.

Pri razmišljanju i iznošenju prijedloga za bolju ili novu crkvenu praksu animator razgovora treba voditi računa da se razluči ono što bi trebao biti minimum obavezan za sve (zahtjevan u sinodskim smjernicama i u eventualnom partikularnom pravu), ono što bi bilo poželjno i ono prema čemu bismo trebali težiti kao zajedničkom cilju ostvarivom u daljoj perspektivi.

Na kraju razgovora o pojedinoj grupi pitanja s radnog lista, animator razgovora će nastojati sažeti glavne misli te ih predložiti kao zaključak koji bi mogao biti ugrađen u zapisnik. Važno je imati na umu da radni listovi nisu postavili sva moguća pitanja. Oni su samo poticaj, usmjerenje za razgovor. Očekuju se daleko životnija pitanja i problemi, koji mogu izreći doista samo sudionici razmišljanja.

Radni listovi svim sudionicima razgovora u malim skupinama
Svaki sudionik razgovora u skupini vjernika treba obavezno na početku razgovora u ruke dobiti radni list. Radni list će mu olakšati praćenje teme i sudjelovanje u razgovoru, te pružiti mogućnost za pravljenje osobnih bilješki. Poslije razgovora vjernici neka radne listove ponesu sa sobom kući. (Radni list se može vjernicima i ranije dijeliti kao poziv onima koje se želi pozvati.)

Zadaća je animatora razgovora u malim skupinama da se pravovremeno pobrinu da svaki sudionik razgovora može u ruke dobiti radni list o temi razgovora. Tajništvo Sinode Vam šalje svakoj župi komplet svih radnih listova i određeni broj radnih listova za obavezne i slobodne susrete. Svaki župnik i animator sinodskog procesa mogu uvijek u Tajništvu Sinode dobiti ili od Tajništva zamoliti da mu pošalje dodatne radne listove.

Osim toga moguće je da se župnici i animatori razgovora pobrinu te sami fotokopiraju dovoljan broj radnih listova.

VI. Izvješća s razgovora u skupinama vjernika
Veoma je važno da sa svakog razgovora Tajništvu Sinode bude vraćena povratna informacija - pismeno izvješće. Tajništvo prosljeđuje izvješće nadležnim pripremnim odjelima, koji na temelju prispjelih izvješća oblikuju nacrte radnih materijala za sinodska zasjedanja.

Sve razgovore o temama s područja evangelizacije (uključujući, dakle, i teme za koje će radni materijali biti donešeni u sljedećoj brošuri) treba obaviti u razdoblju od ožujka do sredine lipnja ove godine. No, izvješća s razgovora u skupinama vjernika šaljite kontinuirano, odmah poslije obavljenih razgovora. To bi Pripremnim odborima trebalo omogućiti da mogu pripremiti prvo sinodsko zasjedanje, predviđeno za kasno ujesen, između nedjelje Krista Kralja i prve nedjelje došašća.

Važnost službe zapisničara
Potrebno je, zato, da na svakom razgovoru netko bude zapisničar i da pismeno uobliči u glavnim crtama sadržaj razgovora i zaključke te prijedloge iznesene na razgovoru. Poželjno je da animator razgovora ne bude zapisničar (kako bi se mogao posvetiti boljem animiranju razgovora), nego da to bude neka druga osoba. Svaki animator razgovora će se pobrinuti da nađe zapisničara. Ako nije moguće naći zapisničara, morat će to učiniti animator razgovora u skupinama.

Kako sastavljati zapisnik?
Drugom i trećem dijelu radnog lista (Pregled i prosudba postojećeg stanja - pozitivne i negativne strane; Prijedlozi za bolju ili novu crkvenu praksu - prijedlozi za sinodsko zasjedanje) odgovara drugi i treći dio obrasca koji nosi ime “Izvješća s razgovora u skupini vjernika”.

Rezultat i sintezu razgovora o svim pitanjima jednog i drugog dijela razgovora zapisničar će, pišući izvješće s razgovora, donijeti u za to naznačenom prostoru spomenutog obrasca. Na sažet i jezgrovit način nastojat će iznijeti samo glavne ideje i misli, plod razgovora u skupini i zaključke do kojih se došlo, poredane prema njihovoj važnosti. U izvješću ne treba označavati tko je što rekao, nego samo sadržaj razgovora. Ukoliko mu prostor na obrascu nije dovoljan, može se poslužiti i dodatnim papirom, kojega će priložiti obrascu.

Pri sastavljanju izvješća ne “cenzurirati” sadržaj razgovora. Želja nam je doći do razmišljanja i prosudbi života Crkve među najširim slojevima vjernika. Ako se na sinodskim zasjedanjima želimo s tim suočiti, onda ne treba ništa prikrivati niti se treba bojati da nekome nešto neće biti po volji.

Mogućnost osobnih intervenata
Svaki sudionik razgovora u skupini vjernika (i svaka osoba dobre volje) može nastaviti promišljati o temi razgovora i svoje osobno razmišljanje pismeno poslati Tajništvu Sinode, koje će ga proslijediti nadležnom odboru. (To je također jedan od razloga zašto svaki vjernik treba dobiti radni list i treba imati mogućnost radni list ponijeti sa sobom kući.)

VII. Dodatak

Razboritost zajedničkog planiranja i stvaranja ‘sinodskog kalendara’ u svakoj župi
Bilo bi korisno da svaki župnik po primitku radnih materijala odmah okupi sve suradnike - animatore sinodskog procesa u svojoj župi te da zajednički naprave plan sinodskih susreta (barem onih obvezatnih), te da međusobno podijele teme, poslove, brigu za animiranje skupina vjernika i da s dogovorenim planom upoznaju čitavu župnu zajednicu. Upoznamo li vjernike na vrijeme s planovima, očekivanjima i terminima možemo se nadati njihovom većem odazivu i kvalitetnijim plodovima.

(Pri eventualnoj izradi župnog plana susreta možete se poslužiti i uvećanim fotokopijama tabela koje donosimo na kraju brošure, s tim da u odgovarajuća polja upišete datume susreta koje planirate u svojoj župi.)

Biskupijski kalendar ‘biskupijskog savjetovanja’
Razgovori u malim skupinama o temama s područja evangelizacije bi trebali završiti do sredine lipnja. Početkom rujna bi trebali početi razgovori o temama s područja liturgije i trebali bi završiti do Božića. (Kako rekosmo, u tjednu između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje došašća - 21.-28. studenoga 1999. predviđeno je prvo sinodsko zasjedanje, o evangelizaciji.) Od veljače do lipnja 2000. odvijali bi se razgovori o temama kršćanskog poziva i služenja (oko Duhova trebalo bi biti drugo sinodsko zasijedanje o liturgijskim pitanjima), a od rujna do Božića 2000. o pitanjima ustroja biskupijske zajednice (s trećim sinodskim zasjedanjem o kršćanskom pozivu u služenju oko svetkovine Krista Kralja 2000. i završnim sinodskim zasjedanjima u 2001. godini).

Očito da je pred nama zahtjevno razdoblje. Biskupijska sinoda se ne sastoji u tome da se okupimo i odglasamo nešto što su drugi smislili i pripremili, nego je ona zajednički hod, zajedničko promišljanje i osluškivanje Božje volje za našu mjesnu Crkvu danas te vrijeme rasta i kršćanskog dozrijevanja čitave biskupijske zajednice. Biskupijska sinoda predstavlja izazov i mogućnost - stvarnost pred kojom se ne može ostati ravnodušan. Raduje i sve nas ohrabruje činjenica da su uz nju vezana mnoga svećenička i vjernička nadanja.

Tajništvo Sinode

Izjave i odluke II. biskupijske sinode đakovačke i srijemske

Povodom proslave osnutka Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i uzdignuća Đakovačko-osječke nadbiskupije na metropolijsko sjedište Glas Koncila objavio je Knjigu sinode 'Ti si Krist – za nas i za sve ljude' kojom su predstavljene izjave i odluke Druge biskupijske sinode Đakovačke i srijemske biskupije. Na 346 stranica, u šest tematskih cjelina razvrstani sinodski zaključci - Evangelizacijsko poslanje Crkve đakovačke i srijemske, Evangelizacijski naglasci i smjernice, Evangelizacijska prisutnost i djelovanje Crkve u društvenom životu, Službe i karizme u ostvarenju evangelizacijskog poslanja Crkve, Evangelizacija kroz slavljenje liturgije i sakramenata te Ustroj biskupijske zajednice u službi evangelizacijskog poslanja – objavljeni su pod geslom sinodskoga hoda Đakovačke i srijemske biskupije i četiri sinodska zasjedanja u razdoblju od 2000. do 2002. godine tijekom kojih je Crkva promatrala različite oblike svoga života i djelovanja, mnogobrojna pitanja i prijedloge 'Ti si Krist – za nas i za sve ljude'. Kao putovi nove evangelizacije, izjave i odluke Crkve đakovačke i srijemske, prema proglasu đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, bit će istinsko uporište, pravilo i putokaz za ostvarivanje pastoralnog djelovanja Crkvi đakovačko-osječkoj ali i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i Kristovim vjernicima, koje je nadbiskup Srakić pozvao da 'u duhu istinskog zajedništva prihvate odredbe donesene u Knjizi sinode i marno se njome služe u ispunjavanju svoga poslanja – življenja i naviještanja evanđelja' – kako stoji u dekretu proglašenja objavljenom na prvim stranicama knjige. Posebnom je izjavom, također objavljenoj u knjizi, sinodske izjave i odluke prihvatio i proglasio vrijedećim za Srijemsku biskupiju novi srijemski dijecezanski biskup Đuro Gašparović.

U nastavku možete pročitati:

Nadbiskupov dekret promulgacije sinodskih izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske i njihova usvajanja za Đakovačko-osječku nadbiskupiju