DRAGOTIN (TU) – Bogoslovi i odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu hodočastili su 13. listopada 2026. godine, sedamdeseti put zaredom, u Svetište Gospe Žalosne u Dragotinu pokraj Đakova, nastavljajući tako dugogodišnju i duboko ukorijenjenu tradiciju zavjetnog hodočašća Blaženoj Djevici Mariji.
Na hodočasničkom putu predvodili su ih rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. Stjepan Radić, te vicerektor i ekonom, vlč. Davor Senjan. Ovogodišnje hodočašće bilo je osobita prigoda da se ponovno posvjedoči vjernost Gospi i zahvali za sve milosti koje je Bogoslovno sjemenište tijekom svoje povijesti primilo po njezinu zagovoru.
Na putu prema Dragotinu bogoslovi su, osobno i u zajedništvu, molili otajstva krunice, povjeravajući Blaženoj Djevici Mariji svoje osobne nakane, ali i nakane cijele bogoslovske zajednice. Jedna od zajedničkih nakana ovoga zavjetnog hodočašća bila je zahvalnost Gospi za milost opstanka Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, kojem je tijekom svoje povijesti prijetilo zatvaranje od strane tadašnje vlasti, ali je, po Božjoj milosti i Marijinu zagovoru, nastavilo živjeti i vršiti svoje poslanje u odgoju budućih svećenika. Druga važna naka jest bila prošnja Gospi da i dalje svojim zagovorom bdije nad Sjemenišnom zajednicom.
Misno slavlje u crkvi Gospe Žalosne u Dragotinu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji se na početku mise spomenuo 1954. godine kada su se, zbog prijetnji o zatvaranju Bogoslovnoga sjemeništa od strane komunističkog režima, bogoslovi zajedno s poglavarima zavjetovali da će dva puta godišnje hodočastiti Gospi u jedno od Marijanskih svetišta, kako bi Sjemenište ostalo otvoreno. Tako je Bogoslovno sjemenište u Đakovu uistinu i bilo jedno od rijetkih koje nije bilo zatvoreno u tome vremenu, i danas je živo. U koncelebraciji su bili pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, preč. Radić, vlč. Senjan, dok je homiliju izrekao preč. Stjepan Maroslavac, dugogodišnji ispovjednik bogoslova u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Prisutni su bili i drugi svećenici iz Središnjih nadbiskupijskih ustanova.
Propovjednik je na početku homilije posebno istaknuo važnost ovoga zavjetnog hodočašća, kojim se na osobit način zahvaljuje Gospi, nebeskoj Majci, za milost opstanka đakovačkog Sjemeništa, zjenice nadbiskupije, ali i za dar svećeničkog poziva. Preč. Maroslavac istaknuo je lik Marije kao bogorodice (Theotokos) i Isusove majke koja ostaje uz svoga sina u najbolnijim trenutcima, a s vrhuncem pod križem. Navodeći kako se u svagdašnjem životu uistinu pojavljuju žalosni i teški trenutci, preč. Maroslavac poručio je bogoslovima da nijedna podnesena žrtva i pretrpljena bol nije uzaludna, te kako se svako trpljenje, sjedinjeno s Kristovim, na kraju preobražava u plodove milosti.
Dajući primjer mladog župnog vikara koji je u svome poslanju i službi nailazio na razne poteškoće, nerazumijevanja i bolne trenutke, kazao je bogoslovima da u naletu i bujici životnih oluja u rukama uvijek imaju dva stijega: časoslov i krunicu, moleći pomoć i zagovor Majke Božje i Majke naše, Presvete Bogorodice koja nikoga nije zapustila koji se k njoj utekao i njezinu pomoć zamolio.
Nakon mise uslijedilo je bratsko druženje svih prisutnih te povratak u Đakovo. Tekst: Stjepan Gusak/Foto: Luka Varžić
